Na sajtu BBC-a 13. novembra objavljen je tekst u kojem se otkrivaju detalji tajnog dogovora koji je “omogućio da stotine boraca ISIL-a i njihove porodice pobjegnu iz Raqqe, pod budnim okom koalicije predvođene SAD-om i Velikom Britanijom te snagama predvođenih Kurdima koje kontroliraju grad”
 svjež. Da kopnene snage koalicije za borbu protiv ISIL-a – tzv. Sirijske demokratske snage (SDF), odnosno u njoj dominantna sirijska grana terorističke tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK) – uredno sarađuju s istim tim ISIL-om protiv koga se navodno bore, bar je ovdje u Turskoj odavno poznato. No, zapadni su mediji uvijek tretirali to kao “teoriju zavjere”.</p>
<p><strong>KAKO SU SPAŠAVANI TERORISTI</strong></p>
<p>Tekst američkog novinara Roya Gutmana, objavljen u magazinu <em>The Nation </em>u februaru ove godine, u kojem se, osim ratnih zločina SDF-a (čitaj: PKK-a) – etničkog i “revolucionarnog” čišćenja – opisuje saradnja s ISIL-om, koja se najviše ogledala u razmjeni teritorija bez borbe s očiglednim ciljem da akcije budu na štetu sirijskih pobunjenika i Slobodne sirijske armije (FSA), nikada nije pokupljen od glavnih mainstream medija. Međutim, ta saradnja isplivala je u mainstream s tekstom Quentina Sommervillea i Riama Dalatia, objavljenom 13. novembra na sajtu BBC-a. <em>Prljava tajna Raqqe</em> (<em>Raqqa's Dirty Secret</em>) otkriva detalje tajnog dogovora koji je “omogućio da stotine boraca ISIL-a i njihove porodice pobjegnu iz Raqqe, pod budnim okom koalicije predvođene SAD-om i Velikom Britanijom te snagama predvođenih Kurdima koje kontroliraju grad”, kaže podnaslov oko šest kartica dugačkog teksta.</p>
<p>U tekstu slijede detalji priče za koju autori kažu “da je sve preduzeto da ostane sakrivena od svijeta. Međutim, BBC je razgovarao s desecima ljudi koji su ili bili u konvoju ili ga vidjeli, kao i onima koji su ga dogovarali.”</p>
<p>Poslije toliko američkog busanja u prsa o primjeni taktike (od maja ove godine) koja će onemogućiti bijeg teroristima iz obruča, u čemu je prednjačio američki sekretar odbrane Jim Mattis, tekst koji govori o upravo suprotnom – odnosno o pomaganju da se izvuku iz obruča – jeste, blago rečeno, skandal.</p>
<p>Kontrola štete možda je još skandaloznija. Uglavnom je prepuštena portparolu anti-ISIL koalicije pukovniku Ryanu Dillonu. Kao prvi ponuđeni “argument” jeste da dogovor nije bio tajna, te da izjava za štampu od 14. oktobra govori o tom dogovoru i konvoju koji se sprema da napusti Raqqu, ISIL-ov “glavni grad”. Tehnički je to tačno, ali kada se pogleda ta izjava u kojoj je akcenat na civilima (kako evakuaciji, tako i zaštiti), u kojoj se izričito naglašava da stranim borcima ISIL-a neće biti dozvoljeno da napuste grad, ona (izjava) nimalo ne liči na opisano u tekstu BBC-a. Isto važi za tekst koji je 16. oktobra objavljen u londonskom <em>Timesu</em>. Iz oba se stječe utisak da je to minorna evakuacija najviše do 300 Sirijaca boraca ISIL-a (s lahkim naoružanjem) i njihovih porodica na teritoriju koji je još uvijek pod njihovom kontrolom. Nešto što se već mnogo puta dešavalo kada je riječ o SDF-u (čitaj: PKK) i ISIL-u.</p>
<p>Slika koju stvara Sommervilleov i Dalatiev tekst jeste veoma drugačija. Konvoj je bio sedam kilometara dug i sastojao se od oko 50 kamiona, 13 autobusa i više od 100 vozila ISIL-a. Sve u svemu, oko 4.000 ljudi. Kamioni su natovareni oružjem i municijom (bar je jednom stradala osovina od preopterećenja), a vozači svjedoče da je među evakuiranim bilo Francuza, Azerbejdžanaca, Tunižana, Pakistanaca, Kineza, Saudijaca, Egipćana itd. Toliko o Mattisovom “uništenju” stranih terorista.</p>
<p>Druga tačka kontrole štete jeste da Amerikanci niti Britanci nisu imali udjela u dogovaranju, te da je to dogovor između tzv. Civilnog vijeća Raqqe i lokalnih plemenskih starješina, s tim da će SDF iskontrolirati ko se može priključiti konvoju. Pa jako su iskontrolirali. S druge strane, to pilatovsko pranje ruku onih (SAD) koji SDF oblače, hrane, plaćaju i naoružavaju jeste prosto patetično.</p>
<p><strong>ČUVANJE TERORISTA NA ŠTETU TURSKE</strong></p>
<p>Puštanje stotine terorista s arsenalom iz sirijskog grada Raqqa nije cijela priča. Konvoj je praktično imao zaštitu američkih zračnih snaga. Ministar vanjskih poslova Rusije Sergei Lavrov nakon teksta BBC-a izjavio je da američka koalicija otežava akcije ruske avijacije protiv ISIL-a i da je Rusija tražila objašnjenje zašto su teroristi pušteni iz Raqqe. Međutim, zračna je zaštita jedno, a osvjetljavanje puta što je američka avijacija činila bacajući svjetleće rakete kako bi olakšala vozačima snalaženje po pustinji jeste nešto sasvim drugo.</p>
<p>Reportaža BBC-a završava se pričama o krijumčarima ljudi preko sirijsko-turske granice, koji sada imaju pune ruke posla prebacujući teroriste na tursku stranu.</p>
<p>Dok američki mediji izigravaju tri majmuna, ignorirajući prvorazredni skandal, priča je, sasvim logično, bila udarna vijest i nešto o čemu će se još dugo pisati i pričati ovdje u Turskoj. Zapravo, tačnije bi bilo reći da je u Turskoj pristojniji dio štampe posvetio ovom otkriću, koje nikog nije previše iznenadilo, vremena i prostora. Nepristojni mediji (čitaj: ideološki ostrašćeni), baš kao i američki, izigravaju tri majmuna – naprimjer <em>Cumhuriyet,</em> zbog svojih medijskih manipulacija slavljen na Zapadu kao svjetionik (slobodnog) novinarstva i “uzbunjivanja”, nije objavio nijednu jedinu rečenicu o tome.</p>
<p>Kao što već napisah, veze između ISIL-a i PKK-a (pod kojom god skraćenicom da se gleda) ovdje nikog nisu iznenadile, one su poznate, kao i veze PKK-a i FETÖ-a, ali stanovita satisfakcija da je to (najzad) objavio i jedan zapadni mainstream medij vidi se u napisima tipa: “Mi to odavno govorimo.” Međutim, nije sve samo seirenje nad očiglednim dokazom da je tango između ISIL-a i PKK-a, ili je možda bolje reći kolo u kome su SAD i mnogi drugi plesači, samo jedan u svakom pogledu skup teatar.</p>
<p>Yahya Bostan, novinar dnevnika <em>Star</em>, u tekstu <em>Gdje su teroristi s tih kamiona otišli? </em>od 16. novembra podsjeća da je u akcijama turske policije 10. novembra u Istanbulu uhapšeno 82, a u Ankari 101 osumnjičeni za pripadnost ISIL-u, od kojih su neki svježe pristigli uz pomoć PKK krijumčara iz Raqqe.</p>
<p>Ako se neko možda pita zašto bi jedan kvaziljevičarski / staljinistički teroristički kult pomagao jednom kvazireligioznom terorističkom kultu i nije li to “teorija zavjere”, postoji vrlo prozaično objašnjenje. Prvi razlog jeste da se naudi Turskoj (da je to cilj PKK-a, valjda nije sporno), a drugi je da se ISIL održi u “životu”, jer onog momenta kada nestane “tržišna” vrijednost PKK-a, a naročito sirijskim granama koje imaju neke druge skraćenice (PYD, YPG i SDF), past će nezaustavljivo. Osim toga, time bi i prisustvo SAD, Britanije i svih članova anti-ISIL koalicije u Siriji postalo neopravdano – sada je “samo” nelegalno, ali “legitimno”.</p>
<p>Sada mnogo zlokobnije zvuče riječi bivšeg ambasadora SAD-a u Turskoj Johna Bassa koje je (ničim izazvan) ne tako davno izgovorio na oproštajnoj konferenciji za štampu: “Devet i po mjeseci u Turskoj nije bilo terorističkog napada, to nije zato što je ISIL odustao, nego zato što Turska i SAD sarađuju.” Mnogi su i tada to vidjeli kao prikrivenu prijetnju. Puštanje više stotina terorista da se rasprše po Siriji, Jordanu, Iraku i Turskoj, uz pokušaj da se to sakrije, ne liči baš na saradnju.</p>
<p>Tekst BBC-a jeste raskrinkavanje cinizma američkog “globalnog rata protiv terorizma”, jedno od rijetkih u zapadnim mainstream medijima. Gromoglasna tišina kojom je popraćen van Turske govori puno o tom cinizmu, medijima, pa i svijetu u kome živimo.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Svi problemi počinju posljednjim dolaskom Radončića u BihaćSljedeći članak
Šta se dešava kad ne pratimo šta nam djeca gledaju na internetu
