SDA će i na ovim izborima zasigurno potvrditi da je najjača politička stranka u Bosni i Hercegovini. Međutim, pitanje je njenog koalicijskog kapaciteta, odnosno, koliko će biti uspješna u postizbornim dogovorima. U slučaju da SDA ne bude u mogućnosti da formira vlast na federalnom i državnom nivou (kantonalni je posebna priča), to će morati učiniti više stranaka nego što to uopće možemo zamisliti.
, to će morati učiniti više stranaka nego što to uopće možemo zamisliti.</p>
<p>Primjerice, rezultati lokalnih izbora iz 2016. godine pokazali su da je SDA osvojila 50.000 glasova više nego SDP, DF i SBB zajedno. To znači da bi možebitna koalicija opozicije na čelu sa SDP-om, u kojoj bi se našao i SBB, sačinio jedan nevjerovatan zbir gotovo nemogućih političkih kombinatorika.</p>
<p>S obzirom na to da je riječ o političkim osobnostima koje su do sada bile u raznim sukobima i razilaženjima, možemo govoriti i o stvaranju mogućeg političkog Frankesteinovog proizvoda koji ne bi izdržao bez stalnih rekompozicija i, na koncu, potpunog sloma. Ako u to uračunamo lične antagonizme koji postoje između lidera i liderčića u opoziciji, to bi bio jedan veliki vašar taština, u kojem bi ono <em>ja, </em>dakle ego i egoizam, na koncu i presudilo.</p>
<p>Slična situacija već se dogodila 2000. godine s Alijansom za promjene, koja je također neslavno završila i iza sebe ostavila mnoštvo štete. Ako u to još ubrojimo i to da je u SDP-u tada bio veliki broj iskusnih kadrova, a da je sada ta stranka definitivno blijeda kadrovska slika onoga što je nekada bila, postoci koji garantiraju neuspjeh proporcijalno rastu do neslućenih razmjera, a šteta će biti nesaglediva ponajviše za Bošnjake.</p>
<p>Dakle, jedno je šteta koja bi se proizvela nefunkcionalnošću vlasti, a sasvim je drugo šteta koju bi takva vlast mogla proizvesti u ideološkom smislu, što bi podrazumijevalo da Bošnjake liši bilo kakvih uporišta u tradiciji i identitetu, kao i svim onim pozitivnim tekovinama nacionalnog ponosa koji proizlaze iz herojske odbrane Bosne i Hercegovine tokom agresije. Da su za to sposobni, u više su navrata prije svih potvrdili i SDP i SBB i Naša stranka.</p>
<p>Ovo potvrđuje i bljedunjava predizborna kampanja koju je opozicija, uključivši i SBB kao opoziciju u poziciji, provela uoči izbora. Nisu se uspjeli nametnuti javnosti i ponuditi glasačima osjećaj neke nove političke energije koja garantira ono jedino što su i mantrički ponavljali: nužne promjene. Kako bi te promjene proveli, nisu objasnili, osim što su papagajski ponavljali da treba srušiti SDA.</p>
<p>Ono što je u kampanji bilo bezidejno i bezenergično odrazit će se i na rezultate koje će ostvariti, te je za očekivati da neće ostvariti revolucionarni rezultat. SDA je, s druge strane, imala energičnu kampanju, a njen kandidat za člana Predsjedništva BiH Šefik Džaferović bolje se od ostalih kandidata uspio nametnuti javnosti kao lider dostojan funkcije na koju pretendira. Odnosno, u Džaferovićevom slučaju nije sve bilo u kvantiteti SDA, nego i u njegovoj ličnoj kvaliteti.</p>
<p>Fahrudin Radončić nije ponudio ništa što već nismo vidjeli, a krupne populističke objede, uvrede i podmetanja koje bez mjere preko svojih medija redovno plasira javnosti uoči i nakon izbora postaju dobrano izlizane i dosadne. Svoj izvjesni izborni podbačaj Radončić je uoči izbora intenzivno pokušao prikriti najavama izbornih krađa. Treći kandidat za Predsjedništvo BiH, a da ima šansu za pobjedu, Denis Bećirović iz SDP-a, započeo je relativno uspješno, ali ubrzo se uvidjelo da je bilo riječ o prenapuhanom balonu. Ovaj kandidat osim riječi <em>država </em>nije pokazao niti jednu bistru, a prodornu ideju koja bi došla do glasača i odjeknula u javnosti. Utoliko su lideri najjače bošnjačke stranke u pravu kada kažu da samo jaka SDA osigurava jaku i funkcionalnu državu. Ostalo je na procjenu glasačima.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Čestitošću, radom i učenjem može se mnogo postići u životuSljedeći članak
UOBZIRENI ZAŽIVLJAJ
