Koliko je “argumentacija” onih koji blokiraju Vijeće sigurnosti isprazna, pokazuju proporcije egzodusa. Kao da je cijela sjednica smišljena da mijanmarskim vlastima da potrebno vrijeme da se kurtališu Rohinja i da se pruži utisak kako, eto, “međunarodna zajednica” ipak nešto radi
, možemo s priličnom sigurnošću nagađati po onome šta se događalo na ovoj – Vijeće sigurnosti, kada je suočeno s vetom, u ovom slučaju stalne članice Kina i Rusija blokiraju ovo tijelo, pretvara se u pričaonicu koja nikoga ni na šta ne obavezuje. U takvim okolnostima nije teško ambasadorki SAD-a izigravati moralnu gromadu pozivom svim zemljama na suspenziju prodaje oružja Mijanmaru – no, to je samo apel, ne i poziv na ozbiljnu akciju. Uzgred, embargo na izvoz američkog oružja kao i sve druge sankcije Mijanmaru dignute su za Obaminog vakta dekretom. Šanse da Vijeće sigurnosti izglasa takav embargo ravne su nuli, baš kao i šanse da to SAD urade same. Budući da je Izrael jedan od glavnih izvoznika oružja Mijanmaru, čak i da se mirakul desi pa da se embargo Vijeća sigurnosti ozbiljno razmatra, sva je prilika da bi u tom slučaju američka pozicija bila za 180 stepeni drugačija.</p>
<p>Isto tako, lahko je dešavanja u Mijanmaru okarakterizirati kao “brutalnu neprekidnu kampanju čišćenja zemlje od jedne etničke manjine”, kako je to učinila ambasadorka SAD-a pri UN-u Nikki Haley. Thomas McManus s Univerziteta “Queen Mary” u Londonu i jedan od trojice autora izvještaja <em>Odbrojavanje do uništenja – genocid u Mijanmaru</em> iz (davne) 2015. godine smatra da je izraz “etničko čišćenje” zapravo eufemizam za genocid. Izraz koji političari koriste kako bi izbjegli obaveze koje proističu iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.</p>
<p>Ovaj izvještaj možda i najbolje svjedoči o činjenici da su ovakve sjednice Vijeća sigurnosti premalo i prekasno. Izvještaj je nastao na osnovu istraživanja na terenu (tada je to bilo moguće) pod pokroviteljstvom Međunarodne inicijative za ispitivanje državnih zločina (ISCI – International State Crime Initiative). ISCI je organizacija intelektualaca, naučnika i aktivista koja se bavi multidisciplinarnim proučavanjem državnih zločina i kršenja ljudskih prava, s formalnim sjedištem na Univerzitetu “Queen Mary”. Teoretičar genocida Daniel Feierstein, direktor Centra za studije genocida na Univerzitetu Tres de Febrero u Buenos Airesu, podijelio je genocid u šest faza: 1. stigmatizacija i dehumanizacija; 2. uznemiravanje, nasilje i teror; 3. izolacija i segregacija; 4. sistematsko slabljenje; 5. masovno uništavanje i 6. simbolički akt uklanjanja grupe koja je žrtva genocida iz kolektivnog sjećanja i historije. Zlokoban naslov izvještaja od prije dvije godine <em>Odbrojavanje do uništenja</em> govori za sebe, a zaključak (bolno tačan) jeste da su, prema Feiersteinovom stepenovanju, Rohinje već tada bile žrtve prva četiri stepena genocida, te da je samo pitanje vremena kada će se pristupiti petom.</p>
<p>To je vrijeme došlo i ono se upravo dešava pred očima cijelog svijeta. Koliko je “argumentacija” onih koji blokiraju Vijeće sigurnosti isprazna – ruski ambasador pri UN Vassily Nebenzia u suštini optužuje žrtvu (toliko puta viđeno u sličnim situacijama), dok zamjenik kineskog savjetuje pažljivo i “korak po korak” (ničega) – pokazuju proporcije egzodusa. Kao da je cijela ta sjednica smišljena da mijanmarskim vlastima da potrebno vrijeme da se kurtališu Rohinja, s jedne, i da se pruži utisak kako, eto, “međunarodna zajednica” ipak nešto radi, s druge strane.</p>
<p><strong>MORBIDNA NOBELOVKA</strong></p>
<p>U međuvremenu de facto lider Mijanmara Aung San Suu Kyi, inače dobitnica Nobelove nagrade za mir, prekinula je šutnju egipatske sfinge. Na dan otvaranja zasjedanja Generalne skupštine UN-a (19. septembra) okupila je diplomatski kor u glavnom gradu Mijanmara da bi strancima iznijela svoje viđenje stvari. Zapravo, “viđenje” je pogrešan izraz, možda bi “neviđenje” bilo adekvatniji.</p>
<p>Tokom polusatnog govora upotrijebila je riječ “mir” dvadeset puta, “harmonija” dvanaest, “stabilnost” jedanaest, “izazov” i “konflikt” po šest puta, dok su “demokratija” (4 puta), “odgovornost” (2 puta) i “pravda” (jedan put) bili manje zastupljeni. Međutim, najveći problem tog govora jeste u riječima koje nije izgovorila. Ni jedan jedini put ova “ikona” borbe za ljudska prava nije izgovorila ime naroda čija ljudska prava njena država sistematski gazi, zaključno s tekućim genocidom – Rohinja. Zapravo, jeste jednom, ali ne kao ime naroda nego u imenu (terorističke) organizacije “Vojska spasa Rohinja Arakana”.</p>
<p>Dosljedno izbjegavanje spominjanja Rohinja i, umjesto toga, spominjanje muslimana, ovom govoru tipa “ja nisam odavle” dalo je karakteristiku sitnog prevarantstva. Naime, ako se govori o muslimanima u Mijanmaru i/ili državi Arakan, a ne o Rohinjama, onda se kao “uspjeh” (morbidno, ali zaista je to pokušala prodati kao uspjeh) može navesti da 50% muslimana iz države Arakan <strong><em>nije</em></strong> napustilo svoje domove, te naivnošću (francuske sobarice) pozvati diplomate, kad se za to steknu uvjeti, da vide i ispitaju zašto je to tako. Fakat da otprilike pola muslimanske populacije pripada narodu Kamani priznatom kao jedna od sedam “nacionalnih rasa Arakana” – dakle formalno-pravno grupa koja nije cilj državnog terora – tako zgodno dođe da se stvar zamagli.</p>
<p>Bilo bi čudo da bilo ko, a posebno diplomati, kupe tako jeftino šibicarenje. Direktne laži kako “svi ljudi države Arakan imaju pristup obrazovanju i zdravstvu bez diskriminacije” zapanjuju. Nema adekvatnog izraza za efekt apsurdnosti osnovne teze nastupa, a to je da Aung San Suu Kyi i njena vlada zapravo ne znaju zašto je (u momentu njenog govora 400 hiljada) dok ovo pišem više od 500 hiljada ljudi napustilo svoje domove i potražilo utočište u Bangladešu, te da to tek treba ispitati.</p>
<p>Vrijeme za ispitivanje davno je prošlo i ima planina izvještaja koji daju preciznu dijagnozu dešavanja. Kako stvari stoje s blokiranim Vijećem sigurnosti, ono će se odblokirati kada za Rohinje bude prekasno, odnosno kada ih u Mijanmaru ne bude više. S velikom sigurnošću može se predvidjeti da će tada krenuti posipanje pepelom uz mantranje “nikad više”.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Svetlana Cenić u rukama mudracaSljedeći članak
Sve separatističke oči uperene u sjeveroistok Španije
