Branko Studen imat će pred Sudom BiH priliku odgovarati o svojoj i ulozi svojih potčinjenih u zločinima počinjenim u Zvorniku, ali i ostalim dijelovima BiH tokom agresije. U nekoliko je već navrata davao iskaz kao svjedok, ovog će puta, izvjesno je, to morati uraditi kao optuženi. Iako će njegova odbrana pokušati da ga odbrani tvrdeći kako je dementan, oni koji ga poznaju kažu kako je to samo pretvaranje, te da Studen vrlo dobro zna sve detalje akcija koje su protiv zvorničkih Bošnjaka poduzimali pripadnici vojnih i policijskih formacija Republike Srpske

Poprilično je nezapaženo prošla vijest da je sredinom decembra Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv Dušana Spasojevića zbog ratnog zločina počinjenog u Zvorniku. Spasojević je optužen da je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane “Srpske opštine Zvornik”, na području sela Jusići, u maju 1992. godine počinio ratni zločin nad žrtvom bošnjačke nacionalnosti. Ono što je, kada su zločini počinjeni u Zvorniku u pitanju, još važnije jeste da su u isto vrijeme kada je podignuta optužnica protiv Spasojevića uhapšene još tri osobe zbog sumnje da su počinile zločin u selu Jusići. SIPA je uhapsila Peru Radića, Božu Vidovića i Branka Studena.

Sva su trojica osumnjičena da su umiješani u zločin počinjen prilikom napada na selo Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine, kada je ubijeno, kako tvrdi Tužiteljstvo, 48 osoba bošnjačke nacionalnosti. “Oni su pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine i osumnjičeni su da su, kao pripadnici Teritorijalne odbrane Srpske opštine Zvornik, učestvovali u širokom i sistematičnom napadu na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na području Zvornika i okoline, te učestvovali u napadu na selo Jusići, nastanjeno civilnim stanovništvom bošnjačke nacionalnosti”, rečeno je iz Tužiteljstva.

Branko Studen, do rata aktivni oficir JNA, bio je jedna od ključnih osoba kada je u pitanju okupacija Zvornika u proljeće 1992. godine, a umiješan je i u neke od zločina počinjenih nad Bošnjacima Zvornika i mjesta u njegovoj okolini. Jedan od tih zločina jeste i masovna egzekucija u selu Jusići.

UBIJANJE U MALEŠIĆIMA

Operaciju zauzimanja Zvornika i zločine nad tamošnjim Bošnjacima osmislila je Državna bezbednost Srbije, koja je imala ključnu ulogu u zauzimanju i etničkom čišćenju bosanskohercegovačkih općina smještenih uz rijeku Drinu. Srbijanska DB poslala je u Zvornik Branka Popovića, koji će tamo koristiti kodno ime Marko Pavlović. On je imenovan za komandanta Štaba TO Zvornik. Iz Srbije su u Zvornik stizale brojne paravojne formacije koje su harale ovim gradom i počinile teške ratne zločine.

Osim jedinica čiji je idejni vođa i formalni zapovjednik bio ratni zločinac Vojislav Šešelj, u Zvornik su bili poslani i pripadnici paravojnih formacija Željka Ražnatovića Arkana, a u maju 1992. godine u Zvornik stižu i “Knindže” kapetana Dragana Vasiljkovića, koji u Diviču organiziraju obuku, ali i etničko čišćenje. Nakon Diviča, od bošnjačkog stanovništva “čiste” se i ostala zvornička naselja, Drinjača, Kostjerevo, Šetići, Đulići, Klisa, Bijeli Potok…

Uvečer 7. aprila 1992. godine počeo je napad na Zvornik. Podrška su tenkovi bivše JNA, a jedinice JNA granatiraju Zvornik iz Srbije. Nakon pada Zvornika počinjeni su masovni zločini u logorima Ćelopek, Novi izvor, Standard, Alhos… U Zvorniku je ubijeno oko hiljadu Bošnjaka.

Prema iskazima preživjelih svjedoka zločina u Jusićima, selo je tog 27. maja 1992. godine napadnuto iz tri pravca – iz Malešića, Brđana i Odžačina. Selo je granatirano, a neki su se mještani uspjeli spasiti bijegom u šumu. Odmah nakon što je selo opkoljeno, ubijeno je dvanaest ljudi, među njima i dvije žene. Oni koji su zarobljeni, njih 37, odvedeni su pješice ka zgradi osnovne škole u obližnjem Malešiću. U prostorijama škole su razdvojeni.

Nakon toga, odvode ih na lokaciju Ubjenac i tamo su strijeljani. Posljednji među njima bili su četverica Bošnjaka koji su tijela ubijenih tovarili na kamione. Trojica su ubijena odmah po okončanom “poslu”. Posljednji je ostao Mustafa Hasanović. Ubijen je metkom iz pištolja. Tijela pobijenih ubačena su u vojničke vreće i prebačena ka mjestu Glumina. Tamo su pokopana u masovnoj grobnici Ramin grob. Svjedoci, također, tvrde kako su u Malešićima vidjeli tih dana i Branka Popovića.

U junu 1992. godine u Malešićima su ubijeni i roditelji, braća i sestre Zijada Ribića, jedinog preživjelog člana porodice Ribić. Ubijen mu je otac Ismet, majka Šefka, te sestre Zlatija, Suvada, Almasa, Zijada, trogodišnja Ismeta i dvogodišnji brat Sabrija.

Vještak Zdenko Cihlarž, koji je učestvovao u ekshumacijama posmrtnih ostataka iz masovne grobnice Ramin grob u Glumini u oktobru 1998. godine, potvrdio je kako su tijela nađena u crnim, tzv. vojničkim vrećama. Ekshumirana su ukupno 274 tijela. Zločin počinjen u Jusićima spominjao se i u iskazima svjedoka u Hagu. Tako je jedan od svjedoka, koji je bio zadužen za pokapanje tijela ubijenih Bošnjaka, kazao kako je za tri godine iz mjesta Pilica, Šahbegovići, Crni Vrh, Glumina, Kamenica, Drinjača i Jusići prenio oko 500 posmrtnih ostataka.

MASAKR U DRINJAČI

Branko Studen osoba je koja je bila i u Domu kulture u Drinjači u vrijeme kada je u tom objektu bio zatočen veliki broj zvorničkih Bošnjaka. Preživjeli svjedok zločina, govoreći na suđenju Vojislavu Šešelju u Hagu, ispričao je kako su tu “četnici” u noći između 30. i 31. maja 1992. godine ubili 88 bošnjačkih civila iz sela Kostjerovo.

Srpske snage ušle su 30. maja 1992. godine u selo, okupile mještane i oko 150 muškaraca, žena i djece odveli ka Domu kulture. Žene i djeca tu su odvojeni i odvedeni na ekonomiju u obližnjem Čelopeku. Muškarcima koji su ostali u Domu kulture obratio se Studen, tada poručnik JNA, govoreći da im se ništa neće desiti i da će biti razmijenjeni. Međutim, nakon njegovog obraćanja, u salu su upali vojnici u maskirnim uniformama i počeli tući zatočenike. Neki su bili tako isprebijani da su molili da ih ubiju. Nakon toga, u salu upada grupa ljudi s kokardama na glavama i počinju izvoditi zatočenike napolje, po deset muškaraca. Nakon što bi izašli, čuli bi se rafali, a zatim bi dolazili po novu grupu.

Po podacima Udruženja porodica nestalih Zvornika, prvo masovno ubistvo na teritoriji općine Zvornik bilo je u selu Snagovu 26. aprila 1992. godine, gdje je ubijeno 36 Bošnjaka. Onda 22. maja 1992. u selu Grbavci, gdje ih je ubijeno 70. Četiri dana kasnije, u mjestu Divič ubijeno je 107 Bošnjaka. U Jusićima je 27. maja 1992. ubijeno 49 Bošnjaka, 30. maja 1992. u selu Drinjača ubijeno ih je 111, 12. juna 1992. u selu Križevići ubijen je 41 Bošnjak, u selima Skočić i Kozluk ubijeno je i nestalo 49 Bošnjaka. U selima Dugom Dijelu, Gušerima, Novom Selu, Liplju, Jošanici, Kula-Gradu, Kamenici i Godima ubijeno je i nestalo 99 ljudi. Iz sela Đulići, Klisa, Šetići, Kučić‑Kula, Kaludrani, Tršić i Jadran te u mjestu Bijeli Potok 1. juna 1992. godine zarobljena su 604 Bošnjaka. Među njima je bilo 36 dječaka mlađih od 18 godina.

Prva masovna grobnica Ramin grob pronađena je u selu Glumina i ona je ekshumirana od juna do oktobra 1998. godine. U toj su grobnici pronađena 274 tijela, za koje je kasnije identifikacijom utvrđeno da pripadaju osobama iz sela Grbavci, Jusići, Drinjača i Divič. Druga masovna grobnica je Berbića mezarje. U toj grobnici bilo je 69 tijela osoba nestalih iz sela Grbavci. Treća masovna grobnica pronađena je na mezarju Kazambašča, u kojoj su bila 132 tijela.

U masovnoj grobnici u jednoj od gradskih ulica pronađena su tijela 30 ubijenih Zvorničana. Bošnjaci zarobljeni na Bijelom Potoku od 1. do 5. juna 1992. bili su zatvoreni u TŠC u Karakaju. Neki su tu ubijeni, a ostali su autobusima odvezeni do Pilice, ponovo vraćeni u Karakaj i strijeljani u Gerinoj klanici. Njihova tijela prvobitno su bila pokopana u tri masovne grobnice u Šahbegovićima, ali su kasnije prenijeta u sekundarnu grobnicu na Crnom vrhu. U toj grobnici pronađeno je 629 tijela.

Branko Studen tako će pred Sudom BiH imati priliku odgovarati o svojoj i ulozi svojih potčinjenih u zločinima počinjenim u Zvorniku, ali i ostalim dijelovima BiH tokom agresije. U nekoliko je već navrata davao iskaz kao svjedok, ovog će puta, izvjesno je, to morati uraditi kao optuženi. Iako će njegova odbrana pokušati da ga odbrani tvrdeći kako je dementan, oni koji ga poznaju kažu kako je to samo pretvaranje, te da Studen vrlo dobro zna sve detalje akcija koje su protiv zvorničkih Bošnjaka poduzimali pripadnici vojnih i policijskih formacija Republike Srpske.

Ostaje, tek, nejasno zašto Studen, Radić i Vidović nisu optuženi zajedno sa Spasojevićem ako je u pitanju odgovornost i umiješanost za isti zločin. Moguće je da se radi o sada već čuvenom potezu Tužiteljstva BiH o razdvajanju predmeta kako bi se pumpala tužilačka norma. No, kako god, Bošnjacima Zvornika važno je da Studen, kada već njegovi nalogodavci iz Srbije i BiH nisu nikada do sada privedeni pred Sud BiH, odgovara za svoju ulogu u etničkom čišćenju Zvornika.