Nije ona žuljeve na besposlicama kao Sarajka nabila, već na poslu i muci. Te je jeseni ponosno u avliji isklepla dvadeset metara, zabijajući sjekiru precizno u sočno meso panjeva
 dovedoše Bebu Hajrudinu, a ocu joj kanu suza na desnu ruku koju mu upravo odrezaše − prvi i zadnji put u životu. Svadba bijaše skromna, ako je šta ko donio, to je i pojeo. Pošto ih zatvoriše u đerdek, Hajrudin, muško k’o muško, krenu prema Bebi, rukom je pomilova po vratu. (Kad se fenjer utuli poravnaju se razlike, iskonski mrak navuče na oči a otvore krila mašti.) Ona se trže, bijesno uvuče zrak u nozdrve i s odbojnošću ga odgurnu: “Ja sam ovdje došla da radim, a ne da se kurvam.”</p>
<p>Nije ona žuljeve na besposlicama kao Sarajka nabila, već na poslu i muci. Te je jeseni ponosno u avliji isklepla dvadeset metara, zabijajući sjekiru precizno u sočno meso panjeva. U selu bijahu oduševljeni:</p>
<p>– Ja može i radit’!</p>
<p>– Bogami i ti, Hajrudine, dovede sebi junaka.</p>
<p>– Ono je žena! Ono je nevjesta!</p>
<p>Žene su u to vrijeme rintale, nije u tome stvar, već u muškom ponosu koji je Beba zasjekla razbijajući čvorove. Samo su najiskreniji čvornata donosili Bebi, da im ona očita bukvicu, da im podere mečku, a ostali ih ostavljali “za kad budu imali vremena” ili za ljeto kada će ih baciti pod ražanj. A ona bi samo hvalila sjekiru − to je trećina posla. Druga je trećina umijeće, jer se ne cijepa panjina po sredini, nego s krajeva, i to svi znaju osim neukih građana koji odmah zavru u čelo panja pa ga dižu u zrak lomeći sebi kičmu. Ne smije se drvo udarati preko pola jer može odskočiti i razbiti glavi ili, ne daj Bože, proliti oko. I tek na kraju dolazi snaga, da je sve u snazi i vo bi gazda bio.</p>
<p>Svijet je živa vatra što se s mjerom pali i mjerom gasi, i ko na vrijeme ne iscjepa drva ima guzica da mu se smrzne. A što se tiče Rahime, Bebine zaove, Muradifove mezimice, moglo je i da se nikad nijedno zeleno drvo u šumici ne izreže, ni u peći potpali – nju je luč ljubavi grijala. Imala Rahima priliku, u selu momka, Fehima, bavila se s njim tri godine. Ali je imala i drugih momaka, imala ih, nećete vjerovati, i više od dvadeset. Sve je tako išla s momcima, s ovijem, s onijem, ovog na teferiču odstrani pa popričaj. Bilo je i drugih cura u selu, suparnica Rahiminih. Zato je ona i išla s drugim momcima iako ih nije voljela, hoće uzinad onoj djevojci, nek vidi da on nju voli više…</p>
<p>A Fehim je patio, obilazio oko kuće, krv bi svoju za Rahimu dao. I ona njega voljela i čini se da je s drugima iz čistog inata pričala. Beba je s gađenjem gledala Rahimu, to gizdavao djevojče što otima momke drugaricama u selu. Jer je smatrala da prava žena cijepa drva, a ne muška srca.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Možemo li pobijediti predrasude
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.