Nije ona žuljeve na besposlicama kao Sarajka nabila, već na poslu i muci. Te je jeseni ponosno u avliji isklepla dvadeset metara, zabijajući sjekiru precizno u sočno meso panjeva
 dovedoše Bebu Hajrudinu, a ocu joj kanu suza na desnu ruku koju mu upravo odrezaše − prvi i zadnji put u životu. Svadba bijaše skromna, ako je šta ko donio, to je i pojeo. Pošto ih zatvoriše u đerdek, Hajrudin, muško k’o muško, krenu prema Bebi, rukom je pomilova po vratu. (Kad se fenjer utuli poravnaju se razlike, iskonski mrak navuče na oči a otvore krila mašti.) Ona se trže, bijesno uvuče zrak u nozdrve i s odbojnošću ga odgurnu: “Ja sam ovdje došla da radim, a ne da se kurvam.”</p>
<p>Nije ona žuljeve na besposlicama kao Sarajka nabila, već na poslu i muci. Te je jeseni ponosno u avliji isklepla dvadeset metara, zabijajući sjekiru precizno u sočno meso panjeva. U selu bijahu oduševljeni:</p>
<p>– Ja može i radit’!</p>
<p>– Bogami i ti, Hajrudine, dovede sebi junaka.</p>
<p>– Ono je žena! Ono je nevjesta!</p>
<p>Žene su u to vrijeme rintale, nije u tome stvar, već u muškom ponosu koji je Beba zasjekla razbijajući čvorove. Samo su najiskreniji čvornata donosili Bebi, da im ona očita bukvicu, da im podere mečku, a ostali ih ostavljali “za kad budu imali vremena” ili za ljeto kada će ih baciti pod ražanj. A ona bi samo hvalila sjekiru − to je trećina posla. Druga je trećina umijeće, jer se ne cijepa panjina po sredini, nego s krajeva, i to svi znaju osim neukih građana koji odmah zavru u čelo panja pa ga dižu u zrak lomeći sebi kičmu. Ne smije se drvo udarati preko pola jer može odskočiti i razbiti glavi ili, ne daj Bože, proliti oko. I tek na kraju dolazi snaga, da je sve u snazi i vo bi gazda bio.</p>
<p>Svijet je živa vatra što se s mjerom pali i mjerom gasi, i ko na vrijeme ne iscjepa drva ima guzica da mu se smrzne. A što se tiče Rahime, Bebine zaove, Muradifove mezimice, moglo je i da se nikad nijedno zeleno drvo u šumici ne izreže, ni u peći potpali – nju je luč ljubavi grijala. Imala Rahima priliku, u selu momka, Fehima, bavila se s njim tri godine. Ali je imala i drugih momaka, imala ih, nećete vjerovati, i više od dvadeset. Sve je tako išla s momcima, s ovijem, s onijem, ovog na teferiču odstrani pa popričaj. Bilo je i drugih cura u selu, suparnica Rahiminih. Zato je ona i išla s drugim momcima iako ih nije voljela, hoće uzinad onoj djevojci, nek vidi da on nju voli više…</p>
<p>A Fehim je patio, obilazio oko kuće, krv bi svoju za Rahimu dao. I ona njega voljela i čini se da je s drugima iz čistog inata pričala. Beba je s gađenjem gledala Rahimu, to gizdavao djevojče što otima momke drugaricama u selu. Jer je smatrala da prava žena cijepa drva, a ne muška srca.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prava žena cijepa drva, a ne muška srca
