Koristim ovu priliku da po ko zna koji put do sada pozovem studente Filozofskog fakulteta da se organiziraju i preuzmu udruženje iz ruku oportunista i ljudi koji sigurno ne govore u njihovo ime i ne zastupaju njihove interese, pri čemu mogu računati na punu podršku SPUS-a kao krovnog tijela u smislu pružanja pravne pomoći i pristupa institucijama nadležnim za nadzor nad radom studentskih vijeća”

Razgovarala: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

FOTO: Velija Hasanbegović

Rijana Jusufbegović najbolja je studentica Filozofskog fakulteta u generaciji od 2014. do 2017. godine, dobitnica je priznanja Federalnog ministarstva obrazovanja za najbolje studente u akademskoj 2014/15. godini “Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu” i zamjenica je predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevo.

Na Filozofskom fakultetu završila je studij turskog jezika i književnosti na Odsjeku za orijentalnu filologiju, a master je upisala na Fakultetu političkih nauka. Za Stav govori povodom posljednjih zbivanja na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu, zlostavljanja studenata od “nedodirljivih” profesora te razotkriva motive problematične asocijacije studenata na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

STAV: Kako gledate na povećan odlazak mladih i obrazovanih u inostranstvo posljednjih godina i kako mislite da je to moguće zaustaviti?

JUSUFBEGOVIĆ: Globalizam i neoliberalni kapitalizam, te stalna utrka za materijalnim dobrima, karijerama, napredovanjem i uspjehom u životu tjeraju svakog čovjeka, a posebno mlade ljude, da idu u ekonomski, obrazovno i tehnološki naprednije sredine. Taj je trend prisutan u cijelom svijetu, a posebno u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi. Pored toga, jedan od uzroka za odlazak možemo pronaći u medijima i pojedinim nevladinim organizacijama koje sinhronizirano i sistemski stvaraju stanje apatije i hroničnog nezadovoljstva kod mladih ljudi.

Iako Evropska unija jeste okvir prema kojem se trebamo kretati, moramo biti svjesni činjenice da Evropska unija nije prvobitno napravljena kako bi razvijala manje i ekonomski slabije države, nego upravo suprotno, kako bi cijela Evropa razvijala države koje su je uspostavile. Tim su državama potrebni naši najbolji mladi ljudi, kako zbog bijele kuge koja je već sada stanje u državama Zapadne Evrope, tako i zbog želje da i dalje razvijaju svoja društva i države.

Odlazak mladih i obrazovanih ljudi u inostranstvo možemo spriječiti ulaganjem u razvoj obrazovanja, stalnom borbom protiv nepravde, nepotizma i klijentelizma, izgradnjom pravne države koja će omogućiti svim ljudima neometano uživanje njihovih prava, kao i zaštitu istih, te, naravno, jačanjem privrede i otvaranjem novih radnih mjesta. Posljednje, ali ne manje bitno, promjenom odnosa medija prema društvu i državi, koji, dok izvještavaju o odlasku mladih iz države, čini mi se, nemaju motiv da zaustave taj trend, nego baš suprotno, da ga ubrzaju. Potrebno je da pozitivne priče postanu dominantne u našem javnom prostoru, a da svi oni koji truju javni prostor budu medijski “zamračeni”.

STAV: Bili ste student generacije Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Jeste li razmišljali o odlasku iz Bosne i Hercegovine?

JUSUFBEGOVIĆ: “Bolji su svoji i krševi goli / No cvjetna polja gdje se tuđin kreće”, kazao je Aleksa Šantić u njegovoj dobro poznatoj pjesmi. Nikada nisam razmišljala o napuštanju Bosne i Hercegovine. Smatram da je obaveza svih mladih i obrazovanih ljudi da se bore za bolje sutra i ulažu u svoju domovinu. Svjesna sam činjenice da su naša država i sloboda koju danas uživamo kroz historiju skupo plaćane, te smatram i vjerujem da nama mladima pripada historijska misija da izgradimo sistem, kako za sebe, tako i za generacije koje dolaze.

STAV: Koji je bio Vaš motiv da prvi ciklus studija završite na jednom, a drugi ciklus upišete na drugom fakultetu? Nije to nešto što svakodnevno viđamo.

JUSUFBEGOVIĆ: Prvi ciklus studija na Filozofskom fakultetu, gdje planiram završiti i drugi ciklus, a po okončanju istog, ako Bog da, i doktorski studij, upisala sam iz ljubavi prema književnosti, turskom jeziku i orijentalnoj filologiji općenito. Trenutno sam upisala drugi ciklus studija na Fakultetu političkih nauka – koje se bave društvom, državom i svim onim pitanjima na koja mi svakodnevno tragamo za odgovorom. Prednost bolonjskog sistema studiranja, koju veoma rijetko ističemo, sigurno jeste mogućnost kombiniranja različitih nauka, a s obzirom na to da su humanističke i društvene nauke usko vezane, želim iskoristiti priliku da se obrazujem i steknem što širi stepen znanja i obrazovanja, kao i što širu i kompletniju sliku o društvu i državi. U središtu humanističkih i društvenih nauka nalazi se čovjek i njegov odnos s ostalim ljudima, a smatram da nikada ni kao pojedinci, a ni kao društvo ne smijemo prestati istraživati, kako sebe, tako i druge, a što je posebno važno, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine, naše uzajamne odnose.

STAV: Kakav je danas status studenata na Univerzitetu u Sarajevu, imaju li studenti uopće profesionalan tretman na fakultetima, poštuje li se njihovo mišljenje ili je taj odnos određen profesorskom pozicijom moći?

JUSUFBEGOVIĆ: Univerzitet u Sarajevu nalazi se u tranzicijskom periodu između modela obrazovanja iz SFRJ, kao i društvenog uređenja koje je tada bilo aktuelno, i današnjeg. U ranijem sistemu profesor je bio centralna figura, a danas je to student. Ja smatram da to dvoje treba pomiriti i uvažavati profesore kao naučnike i učitelje, ali i studente radi kojih, zapravo, i postoji univerzitet, kao i obrazovanje općenito. Što se tiče položaja studenata, situacija varira od fakulteta do fakulteta, pa čak i od profesora do profesora. Međutim, u posljednjih nekoliko godina Studentski parlament popravio je položaj studenata, što je doživjelo kulminaciju u Zakonu o visokom obrazovanju KS, u kojem je propisan čitav set studentskih prava koja su prilično visoko postavljena u Zakonu. Nažalost, vrlo često pojedini profesori od studenata očekuju da se kreću u okviru literature koja je nerijetko zastarjela i prevaziđena, ili u okvirima njihovih gledišta, narativa i svjetonazora, što je, naravno, u suprotnosti s naukom i razvijanjem budućih akademskih građana, intelektualaca i naučnika.

STAV: Postoje li na fakultetima “nedodirljivi” profesori i na čemu grade svoju “nedodirljivosti”?

JUSUFBEGOVIĆ: Naravno da ne postoje nedodirljivi profesori, makar što se pozitivno‑pravnih propisa, ali i Studentskog parlamenta tiče. Međutim, moram istaći, nažalost, kada su u pitanju akademska zajednica i najveći broj studenata, ta kategorija profesora i dalje postoji. Najgore od svega jeste činjenica da su i oni sami svjesni svoje “nedodirljivosti”, te ona godinama dobija neslućene dimenzije. Uzroci za nastajanje tzv. nedodirljivih profesora su mnogobrojni. Prije svega, s obzirom na to da od takvih profesora najviše pate studenti, smatram da su pasivnost i indolentnost studenata, kao i nepoznavanje studentskih prava od strane samih studenata jedan od mogućih uzroka. S tim u vezi, naravno, loši studentski predstavnici u studentskim vijećima.

Kada je pitanju “akademska zajednica” i takav status pojedinih profesora spram iste, smatram da “akademska zajednica”, kao jedan apstraktni pojam, ne želi, ili, možda tačnije, ne smije izaći iz svog komoditeta i dnevne rutine, koja je u uvjetima našeg društva i države poprilično komotna. Dalje, medijska eksploatiranost pojedinaca s oreolom eksperta koji su nekada, iz ko zna kojih razloga, dobili, ili, pak, sami sebi stavili. Taj oreol im je omogućio pristup medijima, zbog čega im oni “ostali” veoma često ne žele proturječiti, što je još jedan od mogućih uzroka. Na kraju, već sada slobodno mogu reći hronični sindrom, a možda i patologija kolokvijalno nazvana “ne talasaj”, koja je opet nastala kao produkt sistemskog pravljenja mediokriteta, možda je i glavni uzrok nastajanja takvih profesora.

STAV: Kako studenti štite svoja prava na Univerzitetu?

JUSUFBEGOVIĆ: Studenti svoja prava mogu štititi prijavama kršenja svojih prava prema inspekciji za visoko obrazovanje ili ministarstvu obrazovanja. Nažalost, postoji samo jedan inspektor za visoko obrazovanje u Kantonu Sarajevo, iako smo prije godinu dana uputili formalan zahtjev za povećanje broja inspektora. Naravno, u skladu sa svjetskim standardima, Kanton Sarajevo ima Zakon o studentskom organizovanju, po kojem se studenti fakulteta organiziraju u studentska vijeća, a ta vijeća u Studentski parlament.

Sva vijeća trebala bi biti zastupljena u svim stalnim i privremenim organima i tijelima organizacionih jedinica i Univerziteta, s tim da to, iako je propisano Statutom UNSA, Zakonom o visokom obrazovanju i ostalim pozitivno-pravnim propisima, nije svugdje implementirano. To je uglavnom ovisilo i ovisi od količine hrabrosti, znanja i želja studentskih predstavnika na tim fakultetima. SPUS se već sada izbrendirao i prepoznat je među studentima UNSA kao organizacija koja je tu isključivo zbog njih i koja će bez ikakvih kalkulacija stati u zaštitu svih studenata, ali SPUS bi trebao biti konačna instanca, do tada bi matična vijeća studenata trebala i morala pokušati riješiti probleme studenata još na mjestu na kojem su ti problemi nastali.

STAV: Kako se studentska asocijacija Filozofskog fakulteta, na kojem ste završili prvi ciklus studija, zalaže za prava svojih studenata, imaju li studenti problema na Filozofskom fakultetu?

JUSUFBEGOVIĆ: Nažalost, to već dugo nije slučaj na Filozofskom fakultetu. Posljednjih nekoliko godina to vijeće je otuđeno od strane nekolicine studenata, među kojima bih posebno istakla Suada Beganovića, sada već i samoprozvanog predsjednika STAFF-a jer nema legitimitet studenata, a nije više ni u legalnom mandatu. Imenovani je školski primjer vječitog studenta koji vijeće koristi samo kako bi se mogao potpisati kao predsjednik u svojim medijskim nastupima i istupima, koji opet imaju neki drugi cilj. S druge strane, studenti nisu zastupljeni u NNV fakulteta u mjeri u kojoj to Statut UNSA predviđa. Ukoliko u radu NNV i učestvuje neki broj studenata, oni služe isključivo kao ruke pojedinih profesora ili grupacija istih i tu su bez da ih je iko izabrao i nikome ne polažu račun.

Ukoliko uzmete u obzir da je Statutom UNSA propisano najmanje 15% studenata u NNV fakulteta, kao i činjenicu koliko je NNV Filozofskog fakulteta, mislim da je jasno i nama i studentima FF, ali i onim dobrim profesorima koji, nasreću, čine većinu kadra na Filozofskom fakultetu, koliko studenti i sam Filozofski fakultet gubi zbog ovakve situacije. Koristim ovu priliku da po ko zna koji put do sada pozovem studente Filozofskog fakulteta da se organiziraju i preuzmu udruženje iz ruku oportunista i ljudi koji sigurno ne govore u njihovo ime i ne zastupaju njihove interese, pri čemu mogu računati na punu podršku SPUS-a kao krovnog tijela u smislu pružanja pravne pomoći i pristupa institucijama nadležnim za nadzor nad radom studentskih vijeća.

STAV: Zašto ova asocijacija nije dio SPUS-a?

JUSUFBEGOVIĆ: Mislim da je iz ovog gore nabrojanog svakome jasno zašto to samoprozvano rukovodstvo STAFF-a ne želi biti dijelom nekog sistema kao što je SPUS. Da je dio tog sistema, morao bi raditi u interesu studenata, održavati redovne skupštine i polagati račune studentima. Ovakvo stanje bojkota SPUS-a od strane tog udruženja, koje traje već godinama (a u međuvremenu su se mijenjali “razlozi” za bojkot), svakako je u suprotnosti s propisima iz ove oblasti, te će se SPUS u narednom periodu aktivno uključiti u stavljanje tog vijeća studenata u legalne i demokratske okvire koji će biti izraz volje svih studenata ili inicirati formiranje novog udruženja čije će rukovodstvo biti izabrano od strane studenata FF, koji će imati aktivno i pasivno biračko pravo. To je neophodno i to studenti FF, koji su odabirom tog fakulteta odabrali da budu avangarda našeg društva, sigurno zaslužuju.

STAV: Smatrate li da studentske organizacije trebaju biti apolitične?

JUSUFBEGOVIĆ: Naravno da trebaju biti apolitične, ali u smislu političkog organiziranja kroz studentska vijeća. S druge strane, imamo primjere studentskih predstavnika koji su bili pripadnici određenih političkih stranaka i koji su to koristili isključivo za bolji položaj studenata kao zainteresirane strane u pregovorima o propisima u oblasti visokog obrazovanja, što je okončalo povećanjem studentskih prava. Mi u trenutnom Izvršnom odboru SPUS-a, kao i u Skupštini SPUS-a, imamo članove skoro svih parlamentarnih stranaka u Skupštini KS. Dakle, studenti koji su politički, društveno, medijski, kroz neki NGO angažman ili na bilo koji drugi način aktivni, poželjni su u studentskim vijećima, sve dok u tim vijećima ima pluralizma i demokratije, te dok ne zloupotrebljavaju vijeća i stavljaju ih u funkciju političkog organiziranja, što bi, između ostalog, bilo vanstatutarno.

S druge strane, sigurna sam da je mnogo opasnija pojava za studentski aktivizam to da se studentska vijeća ili predstavnici stavljaju u funkciju pojedinih profesora ili uprava fakulteta, što im donosi lične benefite i olakšice tokom studiranja, ali ostale studente uskraćuje za ono osnovno pravo predstavljanja i organiziranja. To je, nažalost, veoma čest slučaj, te smo čak pred posljednju skupštinu imali organiziran pokušaj preuzimanja SPUS-a od strane određenih dekana, profesora i otuđenih centara moći, što smo nakon mnogo uložene energije uspjeli spriječiti i postigli smo jedinstvo svih studentskih predstavnika na Univerzitetu u Sarajevu.

STAV: Nedavno ste na svom profilu na Facebooku reagirali na posljednja zbivanja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Zašto ste to učinili?

JUSUFBEGOVIĆ: Kao zamjenica predsjednika Studentskog parlamenta, ali prvenstveno kao čovjek, osjetila sam odgovornost i moralnu obavezu komentirati dešavanja na Filozofskom fakultetu. Prošle godine sam svjedočila upisivanju u knjigu žalosti za tragično stradale studentice Filozofskog fakulteta, kada je profesor Enver Kazaz, oko koga se i dešavaju “posljednja zbivanja” na Filozofskom fakultetu, bivšeg predsjednika Studentskog parlamenta Harisa Zahiragića nazvao fašistom i poručio mu da bi ga poslao na Goli otok. Vjerujem da je to radi inicijative za pauzu tokom centralnih sedmičnih molitvi koju je Haris iznio na svojim plećima.

SPUS je već ranije reagirao na dešavanja na Filozofskom fakultetu jer smo primali mnoge pritužbe od studenata koji su isticali da su trpjeli različite napade, ismijavanja i uvrede svaki put kada se njihovi svjetonazori ne bi poklapali s onim što profesor propagira na predavanju. Međutim, nakon što sam vidjela da mobing trpe čak i zaposlenice fakulteta, kao i vulgarnu Kazazovu pjesmu posvećenu prof. dr. Kodriću, postala sam svjesna činjenice da naši studenti, u strahu da neće biti adekvatno zaštićeni, trpe mnogo više od onoga što su spremni iznijeti u javnost. Naročito kada vide kakav odnos taj profesor ima prema kolegama ili studentskim predstavnicima. Zbog navedenog, osjetila sam dužnost pozvati studente da nam se obrate putem maila [email protected] ili putem naše stranice na Facebooku, putem mail-a [email protected] ili putem naše Facebook stranice uz garanciju anonimnosti, zaštitu i podršku Studentskog parlamenta.

STAV: Kako opisujete kontradiktorne izjave studenata koje u zatvorenim grupama na društvenim mrežama osuđuju ponašanje svog profesora, a na Fakultetu mu daju podršku? Čega se to studenti boje i treba li imati razloga za strah?

JUSUFBEGOVIĆ: Moramo biti svjesni i činjenice da veliki broj studenata dolazi iz drugih mjesta, sela, gradova i država, te da njihovi roditelji nerijetko daju sve što imaju kako bi školovali svoju djecu. Ti studenti, vjerujem, osjećaju dug prema svojim roditeljima i ulažu sve napore da u što kraćem roku okončaju studij. Svjesni svoje nezaštićenosti i začaranog kruga sa svojim studentskim predstavnicima na Filozofskom fakultetu, strahuju od javnih pobuna, što je u kontradikciji s FF, koji bi trebao biti oaza slobode misli i govora. Međutim, vjerujem da će menadžmenti Filozofskog fakulteta i Univerziteta u Sarajevu poduzeti sve adekvatne mjere za suzbijanje ovih višegodišnjih devijantnih ponašanja.