Ena u bihaćkom selu Gata ima pet dunuma zemlje i 250 sadnica lješnjaka, s četiri različite sorte. Ima velike ambicije i planove, te se nada da će uspjeti u naumu da se zastalno vrati u Bosnu i Hercegovinu i ovdje započne svoj biznis s lješnjacima i proizvodnjom zdrave hrane

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Ena Zolić ima 23 godine. Rođena je i živi u Njemačkoj, gdje upravo završava studij na poljoprivrednom fakultetu. Za svoj diplomski rad odabrala je temu plantažnog uzgoja lješnjaka. Za razliku od svojih kolega, umjesto na fakultetu u Stuttgartu, Ena je praktični dio obaveza odradila u Krajini, na parceli od pet dunuma u rodnom mjestu svojih roditelja. Zemljište u Gati, u vlasništvu porodice Zolić, testirao je njemački institut, potvrdivši kvalitetu tla na kojoj je prošle godine Ena podigla plantažu s 250 stabala lješnjaka. Ljubav prema ovoj struci, ali i domovini, Enu je dovela do planiranja povratka.

“Poslije te analize vidjela sam šta ima u ovoj zemlji, te ustanovila da se uz mala ulaganja ova zemlja može tako dobro pripremiti da bude idealna za uzgoj lješnjaka, a i klima isto tako odgovara. Zašto Bosna? Pa ja sam odavde, moji su odavde, ovdje je moje porijeklo i za mene uopće nije postojala druga opcija, jer ja sam od malih nogu uvijek govorila da se želim vratiti u Bosnu, da ovdje živim”, priča Erna.

Ovakav praktičan rad teško bi bilo provesti u Njemačkoj s obzirom na to da je svaki metar obradive površine u potpunosti iskorišten. Studenti uglavnom koriste fakultetske kapacitete, što je praksa i na Biotehničkom fakultetu u Bihaću.

“Veliki broj studenata uzima diplomske radove eksperimentalnog karaktera, gdje mogu iskoristiti ove zasade za taj praktični dio. Vrlo su uspješni rezultati i mogu se objavljivati u naučnim časopisima i na konferencijama. Studenti vrlo rijetko uzimaju kao poligon za istraživanje u svojim diplomskim i magistarskim radovima neke druge plantaže zato što smo im mi omogućili da ovdje imaju ono što njima treba”, kaže Azra Skender, doktor poljoprivrednih nauka i profesor na Biotehničkom fakultetu u Bihaću.

Upravo su veoma povoljni klimatski uvjeti, kvaliteta tla i nezagađena priroda razlozi zbog kojih je Ena za svoj zasad lješnjaka dobila punu podršku njemačkih profesora i mentora. Uzorke zemljišta u bihaćkom naselju Gata prvi put uzela je 2016. godine i poslala na analizu u institut u Njemačkoj kako bi istražila kakvo je zemljište, njegova plodnost i šta bi se tu moglo zasaditi. Potom je saznala da je u Bosni i Hercegovini velika potražnja za lješnjakom, da se proizvodi samo 10 posto, a uvozi se po izuzetno visokim cijenama.

“Meni trebaju tri do četiri godine, tj. sadnicama treba toliko da daju prvi plod. U to vrijeme, nakon završetka diplomskog, iskoristit ću priliku koju sam dobila od fakulteta da nastavim dalje na postdiplomskom studiju za magistra. To su mi profesori preporučili jer im se svidjela ova tema. Kada završim postdiplomski, moći ću se posvetiti ovoj plantaži”, objašnjava Ena.

Iako je sve još u početnoj fazi, Ena Zolić sigurna je u sebe i ono što radi, ne zanemarujući ekonomski aspekt. Činjenica da se u Bosnu i Hercegovinu trenutno uvozi skoro 90 posto potrebnih količina lješnjaka govori da je to prilika koja još nije iskorištena na ovim prostorima.

Ena u bihaćkom selu Gata ima 5 dunuma zemlje i 250 sadnica lješnjaka, s 4 različite sorte, jer lješnjak ne može sam sebe oprašiti. Dvije sorte mogle su biti dovoljne, ali Ena je uzela još dvije italijanske sorte kako bi bila sigurna da faza oprašivanja bude 100 posto izvršena. Ima velike ambicije i planove, te se nada da će uspjeti u naumu da se zastalno vrati u Bosnu i Hercegovinu i ovdje započne svoj biznis s lješnjacima i proizvodnjom zdrave hrane.

“Planiram još proširiti proizvodnju jer iza moje parcele ima 13 dunuma zemlje, planiram da proširim plantažu tu na taj dio. Želim da ovdje napravim plantažu od koje mogu živjeti. Smatram da ovdje ima budućnosti. U Njemačkoj svaki kvadratni centimetar se mora iskoristiti, a u Bosni i Hercegovini imamo puno bolje klimatske uvjete za bilo koje kulture, ima dosta padavina, sunca, odlična je temperatura, a njive propadaju i ostaju neiskorištene. Po mom mišljenju, poljoprivreda u Bosni bi mogla dostići isti nivo kakav ima poljoprivreda u Njemačkoj zato što su ovdje bolji klimatski uvjeti. Samo treba znati kako i treba raditi na tome, imati motivaciju, plan i strategiju”, poručuje Ena Zolić.