“Veliki broj učenika, kako u osnovnom tako i srednjem obrazovanju, bio je primoran pratiti nastavu s mobilnih uređaja, što je predstavljalo veliki problem u slanju zadaće, radova i sl. Realizacija online nastave posebno je bila specifična za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola, kojima su za njeno praćenje i realizaciju potrebni pomoć i podrška roditelja, a tu dolazi do problema u slučajevima kada su oba roditelja zaposlena”

dav

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

Kada je u Bosni i Hercegovini u martu ove godine registriran virus SARS-CoV-2, jedna od glavnih mjera u suzbijanju njegovog širenja bila je zatvaranje obrazovnih ustanova te prelazak na online nastavu. Ovo je bila i jedna od mjera koja je dvostruko utjecala na porodice jer je obuhvatala kako djecu, tako i roditelje koji su pratili svoju djecu u online nastavi. Treba uz to naglasiti da se i nastavno osoblje u najvećem broju prvi put susrelo s ovakvim oblikom nastave.

Iz Upravnog odbora Vijeća roditelja Kantona Sarajevo za Stav ističu da su više puta od Ministarstva tražili da se aktuelni Pravilnik o ocjenjivanju djelimično stavi van snage i da se daju jasne upute o vrednovanju znanja tokom realizacije online nastave. Smatraju da je Ministarstvo bilo dužno donijeti instrukcije, preporuke ili neki drugi podzakonski akt kojim bi olakšali rad nastavnom osoblju, a time i učenicima. “Pred sami kraj školske godine Ministarstvo je ipak poslalo školama akt kojim se nastavnici / učitelji obavezuju poštivati Pravilnik o vrednovanju i ocjenjivanju učenika, što smatramo nerealnim u stanju kada je proglašeno ‘stanje nesreće’. Posebno se kao problem pokazao nedostatak elektronskih dnevnika u srednjim školama jer je njegovo postojanje u osnovnim školama ondje umnogome olakšalo cijeli proces.

Neki od problema prilikom ocjenjivanja koje su navodili i učenici i roditelji jesu: nedovoljno vremena za izradu testa; slaba internetska veza prilikom slanja testova; slanje zadataka u PPT, posebno kod učenika koji nastavu prate s mobilnih uređaja; nedovoljno dobre vještine kucanja teksta, što u konačnici utječe na brzinu odgovaranja i na ocjenu; žalbe od roditelja na snimanje djece u određenim prostorijama doma, što ugrožava privatnost; nedostatak direktnog kontakta i usmenog odgovora s obzirom na to da se određeni učenici u tim situacijama bolje snalaze”, kažu iz Upravnog odbora Vijeća roditelja Kantona Sarajevo, dodajući da su uvjeti za praćenje nastave i pritisak koji su djeca imala uslijed zabrane izlaska iz kuća rezultirali nerealnim ocjenjivanjem i upitnim zaključnim ocjenama.

Iz Vijeća roditelja Kantona Sarajevo ističu da je, prema informacijama kojima su raspolagali, na samom početku 470 učenika bilo bez mogućnosti pristupa nastavi, kako zbog nedostatka opreme, tako i zbog nemanja internetske konekcije. Zato je Vijeća roditelja Kantona Sarajevo s brojnim partnerima, u prvom redu s Udruženjem “Novo društvo”, pokrenulo akciju da se osigura potrebna oprema svim učenicima.

“Veliki broj učenika kako u osnovnom, tako i srednjem obrazovanju bio je primoran pratiti nastavu s mobilnih uređaja, što je predstavljalo veliki problem u slanju zadaće, radova i sl. Javljao se i problem nedovoljne memorije na telefonima, tako da se određeni sadržaj morao brisati prije spašavanja novog. Realizacija online nastave posebno je bila specifična za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola, kojima su za njeno praćenje i realizaciju bili potrebni pomoć i podrška roditelja, a tu dolazi do problema u slučajevima kada su oba roditelja zaposlena. Također su se javljali problemi u porodicama koje imaju više učenika a samo jedan uređaj pomoću kojeg se prati nastava. Posebno je u takvim slučajevima bio problem kada su se istovremeno radili testovi ili neki drugi oblici ispitivanja u kojima je neophodna prisutnost pred kamerom. Kako je vrijeme prolazilo, djeca su sve manje bila motivirana za rad”, kažu iz Upravnog odbora Vijeća roditelja Kantona Sarajevo, napominjući da su ipak zadovoljni, a imajući u vidu i to da su se i nastavnici prvi put našli u ovakvoj situaciji, posebno su im zahvalni na tome kako su se u njoj snašli.

Pojašnjavajući da su roditelji aktivno učestvovali u realizaciji nastave, kažu da to nije bio slučaj samo u nižim razredima osnovne škole, već i u onim višim. Roditeljima koji su radili tokom pandemije nastava je bila dodatna svakodnevna aktivnost, a u porodicama u kojima su roditelji ostali bez posla online nastava stvarala je neugodnu situaciju unutar porodice. Osim toga, ističu da svi roditelji nisu bili dovoljno informatički educirani za ovakav sistem nastave. Smatraju da su učenici od I do V razreda bili najviše pogođeni jer su materijale i zadatke dobijali u pisanoj formi, a ispitivani su putem videopoziva. Glavni problem u starijim razredima bio je način realizacije pojedinih predmeta čije gradivo predviđa teorijsku pripremu i izradu zadataka s razumijevanjem. Vijeće roditelje Kantona Sarajevo vjeruje da je evidentan slabiji kvalitet usvojenog znanja i gradiva, te da je u budućnosti potrebno osigurati nadoknadu kvalitetne nastave.

Elvira Sejdihović učiteljica je u OŠ “Drežnica” u Mostaru, a suprug Samir profesor je islamske teologije, vjeronauke, u Srednjoj elektrotehničkoj školi, kao i u OŠ “Zalik” u Mostaru. Oboje su tokom pandemije predavali putem online nastave, a, osim toga, njihovo troje djece pohađalo je online nastavu. Kuća im je, kažu, izgledala kao “call centar”. Kao i mnogi drugi, i profesor Sejdihović kao poteškoće ovog sistema navodi nemogućnost kvalitetne komunikacije s pojedinim učenicima i roditeljima zbog neposjedovanja neophodnih uređaja ili same internetske konekcije. “Čak ni pojedini profesori koji imaju više školske djece nisu bili u stanju da zbog velike frekvencije upotrebe uređaja kvalitetno rade.

Mnogo je pomogao ‘BH Telecom’ donacijom uređaja i uvođenjem interneta tim porodicama, a i škole su se trudile pomoći iz svojih resursa. Neki su direktori škola čak o svom trošku dostavljali lično računare na adrese udaljene i po četrdeset kilometara od Mostara, te mi je posebno drago što sam član takvih humanih kolektiva”, kaže profesor Sejdihović. Govoreći da se nalazimo u zemlji u kojoj je u pojedinim situacijama potrebno da se snalazimo u hodu, pojašnjava kako su se i oni kao profesori vrlo brzo prilagodili novim tehnologijama i načinima ocjenjivanja. Ističe da im je od velike pomoći bila ažurnost ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona Rašida Hadžovića, koji se potrudio da se uspostavi nova internetska platforma “E:škola”, a koja je bila dostupna svakom nastavniku i učeniku, kao i nadležnim službama koje prate nastavni proces.

Nastavnica Sejdihović kaže da je prisustvo učenika na online nastavi bilo procentualno visoko, a da se sami rezultati nastave još sumiraju, podaci ažuriraju, te da su u toku i završne sjednice. Ipak, smatra da su rezultati dobri, da je pozitivno i to što su sav nastavni proces, materijali i zadaće ostali zabilježeni na online platformi.

Selma Filipović-Šoljić, profesorica u Srednjoj školi za saobraćaj i komunikaciju u Sarajevu, pojašnjava da joj je najteže bilo što bolje i kvalitetnije približiti gradivo učenicima bez direktne komunikacije. Osim toga, na samom početku postojao je i problem pretjerane administracije, a kako je vrijeme odmicalo, stalna komunikacija s roditeljima, učenicima i kolegama podrazumijevala je i sve veću odgovornost. “Ocjenjivanje je bilo praktično nemoguće izvesti objektivno. Odjednom su lošije ocjene počeli dobijati učenici koji su u učionici odlični, a bolje ocjene oni za koje je bilo očigledno da im pomažu roditelji ili stariji braća i sestre. Morala sam se pomiriti s tim da je sve to vezano za ovu novu situaciju”, kaže Filipović-Šoljić, dodajući da se na sam novi proces nije teško navikla jer joj je ovaj oblik nastave bio poznat odranije. Ističe da je posla bilo mnogo više nego u uobičajenoj nastavi, a da je broj prisutnih učenika bio skoro identičan. Smatra da je ovakva nastava dobra kao alternativa, te da su svi brzo ušli i u ovakvu rutinu, ali da je učionica, ipak, u cjelini gledano, nezamjenjiva. “Jako su mi nedostajali moji učenici, pa čak i njihovi nestašluci. Sve moje kolege i ja jedva čekamo povratak u učionice i ponovni susret s učenicima”, kaže Filipović-Šoljić.

I Minela Solak, učiteljica u privatnoj Maarif školi u Sarajevu, smatra da je jedna od najvećih poteškoća bila nemogućnost direktne komunikacije, da kao učitelji ili nastavnici u toku časa prepoznaju šta to učenici nisu razumjeli. Kao primjer navodi da u nastavu s učenicima prvog razreda, pri usvajanju grafičke strukture slova, učitelji nisu mogli pokazati način pisanja slova, objasniti im kako da to slovo pišu u strukturi riječi ili rečenice. “Mogli bismo navesti poteškoće za svaki nastavni predmet u svakom od razreda razredne nastave, a mnogo ih je. Tu je i realizacija pismenih provjera znanja kod učenika, jako ih je bilo teško planirati i provesti. Kada gledamo iz aspekta tehničkog pristupa, i tu je bilo poteškoća. Većina roditelja, a i nastavnika, prvi se put susrela s ovom vrstom nastave i svim pratećim platformama. Bez obzira na sve navedeno, smatram da su moje kolege i kolegice, naši učenici i njihovi roditelji odlično savladali sve poteškoće pa smo ovaj period uspješno priveli kraju”, kaže Solak.

Mišljenja je da učenici neće imati nenadoknadivih nedostataka u obrazovanju te da su svi planirani nastavni sadržaji u proteklom periodu uspješno realizirani. Ipak, smatra da se o načinu realizacije i kvaliteti časova, kao i o nivou usvojenih znanja kod učenika može mnogo govoriti.

“Tek početkom naredne školske godine, kada se na uvodnim časovima budu radila ponavljanja, mogli bismo imati pravu sliku o tome koliko su učenici zapravo razumjeli i usvojili određene sadržaje iz ovog ‘pandemijskog’ perioda. Smatram da se sve što je propušteno može nadoknaditi i usvojiti, svaki prosvjetni radnik koji voli svoj posao pronaći će način da sa svojim učenicima nadoknadi propušteno i približi im sadržaje koji su im nejasni”, pojašnjava Solak.

Kada je riječ o ocjenjivanju, ističe da je velika prednost i pomoć koju su imali u Maarif školi i korištenje platforme “Blackboard Collaborate” uz platformu “Office365”, te da su od samog početka, uz podršku Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, koristili obje platforme. Upravo im je ova platforma omogućila direktan pristup i komunikaciju u radi s učenicima.

“Kada je u pitanju brojčano ocjenjivanje u starijim razredima razredne nastave, moje kolege mogle su učenike adekvatno ocijeniti prilikom rješavanja nekih zadataka u toku časa. Jednostavno je prepoznati i uočiti koliko učenik razumije neki sadržaj jer direktno radite i razgovarate s učenicima. Problemi su se javljali prilikom rješavanja testova, kada neka djeca nisu sama rješavala zadatke već su to činili uz pomoć roditelja. U prvom razredu osnovne škole, koji trenutno vodim, ovaj pristup mi je omogućio da i sama utvrdim koliko su djeca usvojila neki sadržaj ili ovladala tehnikom čitanja”, kaže Solak, dodajući da su učenici redovno prisustvovali časovima, da su pokazali koliko su vrijedni i odgovorni bez obzira na težak period kroz koji su prolazili. Smatra da su svi zajedno izuzetno dobro odgovorili izazovima online nastave, te da su postigli dobre rezultate, pojašnjavajući da su i u Maarif školi časove nastavili realizirati kao što su radili i ranije, samo u drugačijim uvjetima.

“Bilo je lijepih trenutaka, ali i onih teških. Sve nam je to pomoglo da se usavršimo i da svi usvojimo mnogo novih znanja, ali i razvijemo nove vještine u veoma kratkom periodu. Kada vam je cilj odgojiti i obrazovati dobre ljude, usmjerite sva sredstva prema tom cilju i u potpunosti se tome posvetite, onda dobri rezultati ne mogu izostati”, naglašava Solak.

Profesorica matematike u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji u Sarajevu Belma Alihodžić kaže da je bilo moguće adekvatno ocijeniti učenike jer postoje standardizirani testovi kao i postavljanje pitanja na odabranoj online platformi. Ipak, kao poteškoću i ona navodi nemogućnost detaljnog objašnjenja gradiva učenicima. “S obzirom na to da sam profesorica matematike, predmeta koji sam po sebi zahtijeva objašnjenja, kao i vježbanja, nije bilo baš jednostavno za svaki čas pripremiti videomaterijal ili koristiti virtualnu tablu”, kaže Alihodžić, dodajući da su učenici redovno prisustvovali časovima, te da je to što je poznavala učenika itekako olakšalo vođenje nastave. “Učenici su postigli dobre rezultate što se tiče informatičke pismenosti. To je velika prednost za 21. stoljeće. Domaća zadaća, pismene vježbe, testovi, prezentacije jedan su od segmenata koji se odnose baš na rezultate online nastave. Pravilnik o ocjenjivanju se ispoštovao, tako da ni jedan učenik nije imao zaključenu nižu ocjenu u odnosu na prvo polugodište”, kaže Alihodžić.