“Mi smo žene od Boga dragog darovane većom senzibilnošću, empatijom i suptilnošću od muškaraca i važno je da to iskoristimo u implementiranju vjerskih vrijednosti kroz odgoj. Jedan od najvažnijih zadataka jeste da internaliziramo vjeru, živimo u njenoj ljepoti i punini, a ne da formalno izvršavamo vjerske obaveze. Posvećenost, ljubav, podrška i razumijevanje jedini su način da vjerske vrijednosti budu dio vrijednosti svih nas”

Piše: Alma HADŽIĆ

Međureligijsko vijeće u BiH organiziralo je od 2. do 5. jula 2018. godine Drugi kongres Mreže vjernica u Međugorju. Kongres je održan pod sloganom Dobro je biti odgojen/a i na njemu je sudjelovalo više od stotinu žena, muslimanki, kršćanki i Jevrejki iz cijele Bosne i Hercegovine. Učešće su uzele žene iz svih sfera života: doktorice, profesorice, aktivistice, parlamentarke, vjeručiteljice, penzionerke, domaćice. Na početku Kongresa istaknuto je da je tema Drugog kongresa izabrana upravo iz razloga što je dobar odgoj preduvjet za dobru komunikaciju, a to je zapravo temelj međureligijskog dijaloga, kao i dijaloga uopće. Napomenuto je da je cilj formiranje zajedničke platforme djelovanja Mreže vjernica u izgradnji građanskog društva kroz međureligijski dijalog.

Olivera Jovanović, koordinatorica za Mrežu vjernica pri Međureligijskom vijeću u BiH, ističe da postoji jako dobra saradnja u okviru Međureligijskog vijeća. Ona dodaje i da su postavljeni ciljevi da se vjernice kroz ovu mrežu povežu i uspostave povjerenje kako bi malim, ali sigurnim koracima u sredinama gdje žive popravile kvalitetu života i saradnje.

“Taj zadatak nije jednostavan. Mi smo još 2003. godine oformili našu grupu za žene, a onda se rodila ideja da se to proširi na Mrežu. U međuvremenu smo uspostavili jako dobru komunikaciju, a iz toga se rodila Mreža vjernica pri Međureligijskom vijeću BiH. Nakon što je Mreža osnovana, a pošto imamo članice od Bihaća do Trebinja, rodila se ideja da se organizuje jedan veći skup kako bi se one i fizički vidjele i upoznale. Bilo nam je stalo da to ne bude samo neka imaginarna mreža, već da svi znaju da postoje žene koje zajedno rade. Na osnovu moje komunikacije sa ženama, prvo s ovom malom grupom, a kasnije s čitavom Mrežom, došli smo na ideju da organizujemo Kongres Mreže vjernica”, pojašnjava Jovanović, te dodaje da se na tom Prvom kongresu razgovaralo o više tema: žene na selu, vjeronauka u školama, vjeronauka kao sredstvo za dobru komunikaciju, o djetinjstvu i odgoju djece itd.

Nakon održanog Prvog kongresa, donesena je i deklaracija u kojoj je naglašena borba protiv nasilja u porodici nad ženama i djecom, na ulici, u školi. Jovanović kaže da se poslije ovog odmah krenulo sa strategijom implementacije kako bi se ovo udruženje i dalje nastavilo razvijati.

ŽENA ZNA KAKO POTISNUTI ZLO

“Rodila se ideja da idemo na turneju sa predstavom Sedam. To je dokumentarna predstava preko koje mi želimo da pokažemo da smo mi protiv zloupotrebe religije. Zatim, krenuli smo dalje pa smo napravili i jednu deklaraciju protiv stigmatizacije osoba koje su preživjele seksualno nasilje u posljednjem ratu. U svakom slučaju, uspjele smo nešto implementirati od brojnih zaključaka donesenih na Prvom kongresu. Upravo zbog tih rezultata, odlučile smo se i na Drugi kongres, ovaj put s konkretnijom temom, jer smo došli do zaključka da svima, ne samo odraslima, nedostaje odgoja. Ova tema proizlazi iz velike društvene potrebe jer je naša glavna krilatica izgradnja građanskog društva kroz međureligijski dijalog. Sada se pitamo šta mi, kao jedna mreža žena različitih profesija, a svima nam je zajedničko da smo vjernice, možemo doprinijeti građanskom društvu. U ovom slučaju to je odgoj, pa se bavimo pitanjima na koji način se uopšte može vratiti dobar odgoj, kako u kuće, tako i u škole. Na to ćemo se ova dva-tri dana pokušati fokusirati”, poručuje Jovanović.

Stotinu je žena u Mreži vjernica Međureligijskog vijeća BiH. Predano, često u tišini svojih molitvi i dova, one svoju svakodnevicu radnog mjesta, porodice, društvene i vjerske zajednice žive i obogaćuju najvećim motivom, predanošću Bogu i vjeri. Nose i zrače obećavajućom energijom, ne žale se, prihvataju tegobe, bremenitosti, nerazumijevanja.

Vesna Konta iz Livna angažirana je u Mreži vjernica, smatra da je molitva predaka ostavila trag na današnje generacije.

“Upućenost na molitvu oslonac je na dragog Boga. To vjerniku daje prednost u svakom području. Smatram da sam u porodici posvećena svim izazovima, a na poslu sam oličenje rada, ozbiljnosti i profesionalizma.” Vesna je rođena u Alibegovcima kod Doboja. Rado se sjeća djetinjstva i mladosti. U osnovnoj školi imala je prijateljicu Fahriju. Priča nam kako je jednog dana Fahrija došla u bijelom džemperu koji joj je nana isplela. “Meni se dopao taj džemper i to sam joj odmah kazala. Sutradan mi ga je Fahrija donijela i poklonila. Vidite, to su neke sitnice iz života koje se ne zaboravljaju i daju nadu da se vjernice u BiH mogu boriti za bolji i ljepši život u BiH. Ja više ne znam, ali vjerujem”, zaključuje Vesna.

Žena po svojoj prirodi zna kako potisnuti zlo i to je Božija blagodat. Mr. Sabrija Mehmedović, koordinatorica za brak i porodicu pri Sarajevskom muftijstvu, smatra da je kongres vjernica prilika da se žene vjernice upoznaju i razmijene svoja bogata iskustva kroz djelovanja na terenu. “Sve mi živimo vjerske vrijednosti na razne načine. U različitim profesijama odašiljemo poruke, verbalno i neverbalno. Mi žene smo od Boga dragog darovane većom senzibilnošću, empatijom i suptilnošću od muškaraca i važno je da to iskoristimo u implementiranju vjerskih vrijednosti kroz odgoj. Jedan od najvažnijih zadataka jeste da internaliziramo vjeru, živimo je u njenoj ljepoti i punini, a ne da formalno izvršavamo vjerske obaveze. Posvećenost, ljubav, podrška i razumijevanje jedini su način da vjerske vrijednosti budu dio vrijednosti svih nas”, poručuje Mehmedović.

KAD VJERUJEŠ, NIŠTA NIJE TEŠKO

Kongresu je prisustvovala i Dina koja je konvertirala u islam. S majkom katolkinjom je u lijepim odnosima. Priča da je njena majka nedavno bila na hodočašću u Međugorju.

“Bila sam zabrinuta za majku, često sam je zvala i pitala kako će izdržati zahtjevan put. Ona bi mi uvijek rekla da ništa nije teško kad vjeruješ. Kada sam kazala majci da dolazim na kongres u Međugorje, ona mi je samo rekla: ‘Poselami mi hazreti Merjem u Međugorju'”, priča Dina.

“Evropa je, nažalost, postala mjesto u kojem se religija više ne shvaća ozbiljno. Čak i kada vjeruje, prosječan Evropljanin odbija pripadati vjerskoj zajednici. Drastično je smanjen broj vjernika, posjeta crkvama također. U Švedskoj, prema posljednjem istraživanju, postoji svega 6 posto vjerničke populacije. Prosječan Evropljanin danas ne razumije da neko uopće može ozbiljno prakticirati svoju vjeru”, podsjetila je mr. Amra Pandžo.

Dr. Lidija Pehar je u svom nadahnutom izlaganju govorila o pogubnosti nepotrebne kritike. “U odgoju ljudi ovog podneblja nepotrebna kritika bila je često ubica ambicije, samopouzdanja i razvoja ličnosti. Hafiz Sulejman Bugari kaže: ‘Gdje ima ega, tu nema Njega.’ Čovjek svakog dana proizvede 60.000-70.000 misli u svjesnom stanju. Veliki dio tih misli bespotrebne su analize, kritike, tračevi, i to sve opterećuje ljudsku dušu. Ja sam odlučila da vjerujem čovjeku ispred sebe s dušom koju ima, i to mi je dovoljno”, kazala je u zaključku svog predavanja dr. Lidija Pehar.

Muftija mostarski mr. Salem ef. Dedović bio je počasni gost Kongresa. U prigodnom obraćanju kazao je da bi se postojeće prirodne razlike u religijskim pluralnim društvima, sredinama i školama, posebno kod mladih, trebale imenovati kao potencijal za mirno življenje jer je to način da se eliminiraju sve predrasude, netoleranciju i isključivosti prema drugima i drugačijima.

“Zlo koje je prešlo preko naše domovine privuklo je i veliku milost koja lebdi nad našom zemljom.” To su kazale brojne učesnice ovog skupa. A, zašto je to tako? “Zbog prirode dobra. Dobro se povlači pred najezdom zla, potom se vrati jače i snažnije kako bi moglo liječiti i ljude i njihova srca”, objašnjavaju.