Ćiro Truhelka smatrao je da je Podzvizd jedna od najstarijih utvrda u Bosni i da je pod imenom Kreščić nastao u 13. stoljeću. Prema Radoslavu Lopašiću, Podzvizd je sagrađen 1456. godine. Kako se navodi u historijskim izvorima, poveljom od 4. oktobra 1264. godine ugarski kralj Bela IV (1235–1270) u znak zahvalnosti darovao je braći Kreši, Kupiši i Raki Kreščić zemljište kao feudalne posjede u Topuskom, Podzvizdu i Vrnograču. Tako je nagradio hrabrost ovih feudalaca u bitkama protiv Mongola

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

Fotografije: Emir ODOBAŠIĆ

Na području općine Velika Kladuša nalaze se ostaci nekoliko srednjovjekovnih gradova. Najpoznatiji među njima svakako je Stari grad Velika Kladuša, koji je u posljednjim decenijama 20. stoljeća temeljito obnovljen i stavljen u funkciju lokalne zajednice. Tu su još utvrde Vrnograč, Todorovo i Podzvizd, koje su decenijama u prilično ruševnom stanju. Dok su Vrnograč i Todorovo još nemilosrdno prepušteni “zubu vremena”, na srednjovjekovnom gradu Podzvizdu odnedavno su krenuli radovi na njegovom uređenju. Sve te aktivnosti lijep su išaret da bi ova historijska građevina uskoro mogla doživjeti temeljitu rekonstrukciju i obnovu, te na taj način postati ozbiljan turistički sadržaj ne samo Velike Kladuše već i cijele Bosne i Hercegovine.

BOGATSTVA GRADA “POD ZVIZDAMA”

Naselje Podzvizd nalazi se na oko pet kilometara istočno od Velike Kladuše. S okruženjem je povezano magistralnom cestom te nekoliko lokalnih puteva. Sam naziv naselja i istoimene tvrđave dovode se u vezu. Tako Podzvizd, u duhu ikavskog govora zastupljenog u Krajini, označava “grad pod zvizdama”. Prema Husrefu Redžiću, dobio je naziv zbog vrlo visoke branič-kule koja se nalazila na uzvisini i doimalo se kao da doseže do zvijezda. Postoji i legenda o tome da je Podzvizd ime dobio po izvjesnoj gospodarici Mariji Zvijezdi, koja ga je navodno izgradila. Isto tako, prezime Hušidić, koje je jedno od najbrojnijih u ovom naselju, svojim se značenjem dovodi u vezu sa zvijezdom.

Iako je riječ o manjem mjestu, historija je Podzvizdu dodijelila posebno mjesto i ulogu. U ovom naselju se nalazi jedan od najstarijih srednjovjekovnih bosanskih gradova, koji od 2010. godine ima status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Nadalje, na teritoriji ovog naselja odigrala se poznata historijska bitka u kojoj su Podzviždani i ostali Krajišnici odnijeli pobjedu nad vojskom Josipa Jelačića 1845. godine. Podzvizd je poznat i po još nekoliko stvari: po vrlo rijetkoj rudi barita, koja se ovdje vadi još od 1933. godine, po u junačkoj pjesmi proslavljenoj braći Nesimović, te po posljednjoj samovoljno organiziranoj krajiškoj četi koja je, predvođena Omerkom Bajrektarevićem i Mumom Dizdarevićem, 6. augusta 1878. godine krenula braniti Bosnu od Austro-Ugarske.

Podzvizd je jedna od četrnaest mjesnih zajednica u općini Velika Kladuša. Popis iz 1885. godine navodi da je imao 246 kuća, s 1.615 stanovnika. Na popisu 1991. godine kao mjesna zajednica Podzvizd je imao 5.029, a kao naselje 1.079 stanovnika. Po posljednjem popisu iz 2013. godine, mjesna zajednica brojala je 4.183, a naselje 824 stanovnika. U Podzvizdu se nalaze dvije džamije i devetorazredna osnovna škola, osnovana 1911. godine. Velikim zalihama pitkih podzemnih voda kojim raspolaže ovo naselje snabdijeva se najveći dio stanovništva Velike Kladuše. Također, na području ove mjesne zajednice sačuvana je i na autentičan način obnovljena drvena vodenica Kvrkulja, koja zapinje za oko prolaznika, a u kojoj lokalno stanovništvo više radi “ćeifa” melje žito onako kako su to stoljećima radili njihovi preci.

HISTORIJSKI PRIKAZ

O bogatoj prošlosti ovog mjesta još svjedoče ruševine starog grada Podzvizda, koji je u prošlosti imao prvenstveno vojno-odbrambeni karakter. Smješten je na vrhu brijega koji se podjednako spušta na sve strane. Odnos brežuljka i tvrđave na njemu, naspram reljefne konstitucije okolnog prostora, potvrđuje pažljiv odabir lokacije njenog graditelja, koji je, pored strateški važnog položaja i predispozicije, vodio računa i o harmoniji prirode i onoga što čovjek u njoj izgrađuje. Ova pitoreskna tvrđava, koja je nekad dominirala okolinom i zbog vegetacije oko nje bila primjetna oku svakog prolaznika, danas još samo djelimično proviruje iz gustih krošanja borove šume.

U historiografskim izvorima postoje dva različita podatka o vremenu izgradnje ove utvrde. Ćiro Truhelka smatrao je da je Podzvizd jedna od najstarijih utvrda u Bosni i da je pod imenom Kreščić nastao u 13. stoljeću. Prema Radoslavu Lopašiću, Podzvizd je sagrađen 1456. godine. Kako se navodi u historijskim izvorima, poveljom od 4. oktobra 1264. godine ugarski kralj Bela IV (1235–1270) u znak zahvalnosti darovao je braći Kreši, Kupiši i Raki Kreščić zemljište kao feudalne posjede u Topuskom, Podzvizdu i Vrnograču. Tako je nagradio hrabrost ovih feudalaca u bitkama protiv Mongola, posebno u onoj koja se desila pokraj Trogira. Skoro dvije stotine godina poslije, ugarski kralj Ladislav V 1456. godine dozvolio je potomcima plemena Kreščić da izgrade utvrđeni grad Podzvizd. Kao fortifikaciono zdanje, grad Podzvizd izgrađen je na ostacima stare gradine, po svemu sudeći one iz 13. stoljeća. Prije dolaska Osmanlija stanovnici ovog kraja u vjerskom smislu bili su dio katoličke crkvene organizacije. Tako se u pisanim dokumentima i spominje Crkva sv. Martina (1334. i 1501. godine), koja je bila smještena u podgrađu Podzvizda.

Prvi dodiri s Osmanlijama vežu se za 1553. i 1558. godinu, kada je grad napadala vojska Malkoč-bega. Od 1563. godine Podzvizdom upravlja knez Mikulić, a posadu je činilo osam vojnika. Po odluci austrijskog ratnog vijeća u Grazu, grad je razoren 1580. godine. Nakon više zauzeća i gubljenja tvrđave, od 1670. godine Podzvizd je kao dio Ostrožačke kapetanije trajno u sastavu Bosanskog pašaluka. U njemu je bila smještena vojna posada od 90 graničara kojom je komandirao dizdar. U izvještaju iz 1834. godine navodi se da je grad prilično očuvan, da ima 2 topa, te da se okolo grada nalazi oko 100 kuća s 200 boraca.

Na području ovog naselja odigrala se jedna od najznačajnijih krajiških bitaka u 19. stoljeću. Tako je u duhu čestih upada neprijateljske vojske s druge strane granice bio i onaj iz 1845. godine, kada je pukovnik u Glini, kasnije hrvatski ban Josip Jelačić, sa svojom vojskom 9. jula 1845. godine navalio na Podzvizd. Ne poznajući dobro teren, Jelačićevi vojnici upali su u močvarno tlo, gdje su od oko 3.500 Podzviždana i ostalih Krajišnika doživjeli težak poraz. U navedenoj bici, koja se odvijala na lokaciji koja se zove Oskoruša, poginula su svega dva Krajišnika, Nezir Obić Mašin i Ale Hajder, dok su gubici druge strane bili veliki. Na mjestu tog događaja iste je godine podignut spomenik “Kamena piramida”, koji je restauriran 2007. godine.

DŽAMIJA KAO OSMATRAČNICA

Uspoređujući konstrukciju kule u kojoj je ulaz bio iznad zemlje sa sličnim srednjovjekovnim kulama na evropskom tlu, s pravom se zaključuje da je tvrđava Podzvizd izgrađena u 13. stoljeću. Uz Jezerski i Sokolac, kako je to ustvrdio Hamdija Kreševljaković, Podzvizd pripada grupi najstarijih bosanskohercegovačkih gradova.

Tri su faze izgradnje utvrđenog grada. Utvrda iz 13. stoljeća sastojala se od branič-kule prvobitne visine 12 metara, s malim oborom koji je imao ulogu da štiti prilaz kuli. U drugoj fazi ojačani su zidovi kule, a kružni tlocrt pretvoren u šestougaoni. Prema vanjskom prečniku dužem od 18 metara, Husref Redžić bio je mišljenja da je visina branič-kule iznosila najmanje 25 metara, te da je bila među najvećim kulama u BiH. Grad je u prve dvije faze predstavljao romaničko utvrđenje sa snažnom branič-kulom i malim oborom. Ulaz u kulu bio je smješten na visini od 4 metra, tako da se u kulu moralo ulaziti ljestvama, što je doprinosilo njenoj sigurnosti. Ispod okrugle sobe, koja se nalazila na vrhu kule, bila je smještena tamnica i ostava za hranu. Iz okrugle prostorije ljestvama se penjalo na vrh kule, gdje su se nalazile puškarnice. Krov branič-kule bio je izrađen od drveta.

Treća faza izgradnje potječe iz vremena vladavine sultana Mahmuda I (1730–1754). Tad je porušen mali obor te izgrađen veliki obor oblika nepravilne elipse. S južne strane izgrađena je kapi-kula, s drvenom džamijom na spratu, te stražarnicom pored kapi-kule. Na kamenoj ploči koja se doskoro nalazila u zidu iznad ulaza kapi-kule bio je uklesan natpis: Uz Božiju pomoć, ovu kulu je sagradio Muhafiz bosanski grešni Ahmed. (…) Božijom pomoći sagrađena je ova džamija. Došao je muhafiz Bosne. (…) Njegovo ime je Ahmed. Na kapi-kuli su se nalazile puškarnice i dvije lučno zasvedene kapije. Objekt džamije izgrađen na kapi-kuli služio je i kao osmatračnica. U istom periodu na zapadnoj strani utvrđenog grada izgrađen je veći objekt koji je služio kao stan zapovjednika utvrde. Pašića kula na tri etaže izgrađena je na istočnoj strani i predstavlja najmlađi objekt izgrađen u ovoj utvrdi. Kula je imala osmougaonu osnovu i četiri etaže, a ulaz u kulu bio je uzdignut metar od poda. Prva etaža koja se nalazila ispod ulaza predstavljala je podrum. Druga i treća etaža služile su kao puškarnice. Četvrta etaža, izgrađena samo od drvenih greda, s vremenom je nestala.

U naselju Podzvizd svojoj svrsi danas služe dvije džamije, jedna izgrađena 1997, a druga 2007. godine. Doskora je postojala i džamija iz 1934. godine, koja je nažalost porušena. Na njenom mjestu ranije je postojala još jedna džamija izgrađena krajem 19. stoljeća. Prva i do danas najpoznatija džamija u ovom naselju bila je drvena džamija u tvrđavi, čija je konstrukcija u potpunosti uništena. Ne zna se tačno kada je izgrađena. U njoj se klanjalo sve do pedesetih godina 20. stoljeća. Ova džamija, pravougaone osnove, bila je smještena na kapi-kuli, s južne strane grada. Bila je tipičan primjer krajiškog seoskog arhitektonskog sloga. Njena unutrašnja površina iznosila je oko 50 m². Imala je četverovodnu krovnu konstrukciju s pokrovom od drvene šindre. Drvena osmougaona munara sa zatvorenom šerefom izlazila je iz krova i njena je visina iznosila oko 10 m. U jednospratnom molitvenom prostoru visine 2 m nalazio se drveni mihrab, mimber i drveno stepenište, koje je vodilo u potkrovlje i na munaru. Drveni zidovi džamije bili su izvedeni od horizontalnih drvenih talpi. Na jugozapadnom i sjeveroistočnom zidu nalazio se po jedan, a na jugoistočnom zidu dva prozorska otvora.

UREĐENJE TVRĐAVE I IZGRADNJA PRISTUPNOG PUTA

Nije poznato da li su do sada na tvrđavi Podzvizd vršeni bilo kakvi konzervatorsko‑restauratorski radovi. Grad je danas u prilično ruševnom stanju, bez tragova drvene džamije te bez kamenog natpisa iznad ulaznih vrata, koji je, po nezvaničnim informacijama, prije nekoliko godina ukrao jedan mještanin. I taman kad se činilo da se višegodišnja borba između oronulih bedema i šumske vegetacije privodi kraju i da gradu prijeti potpuno urušavanje i propadanje, nekolicina zaljubljenika u kulturno naslijeđe pokrenula je inicijativu za njegovo uređenje i obnovu. Proširenje i popločavanje prilaznog puta, uklanjanje drveća i raslinja te čišćenje unutrašnjosti tvrđave samo su prvi koraci u neophodnom procesu rekonstrukcije i restauracije ovog nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine.

Ključnu ulogu u aktivnostima na čišćenju tvrđave Podzvizd imalo je Udruženje “Stari grad”, na čijem se čelu nalazi Ahmed Rizvić. Rizvić je i član Savjeta Mjesne zajednice te član Građevinskog odbora, koji je zadužen za radove na tvrđavi. “Novčana sredstva za tvrđavu Podzvizd osigurana su prije više od deset godina. Bilo je to u paketu s još nekoliko tvrđava na području Unsko-sanskog kantona, kada je Federalno ministarstvo kulture i sporta i za našu tvrđavu osiguralo inicijalna sredstva u iznosu od 20.000 KM. I ta su sredstva godinama stajala na računu Vlade Federacije BiH, pa onda Općine Velika Kladuša, a tek su od 2018. godine prebačena na račun MZ Podzvizd. Pored toga, dobili smo i 7.000 KM od Općine za izgradnju pristupnog puta. To je dionica od asfaltnog puta u naselju pa sve do borove šume, odakle nastupa područje nacionalnog spomenika. Za radove na toj dionici dobili smo urbanističku i građevinsku dozvolu, nakon čega smo proširili put, uradili zemljane radove te izgradili kaldrmu širine oko 3 metra. U nastavku prema tvrđavi vodi stari put koji smo samo malo ručno proširili i nasuli. Kako taj dio ulazi u sastav parcele koja je proglašena nacionalnim spomenikom, na njemu nismo izvodili građevinske radove jer još za to nemamo odobrenje”, kaže Rizvić.

Ističe da su i ranijih godina organizirane akcije čišćenja tvrđave, u kojima se znalo iskupiti više od 30 omladinaca. Međutim, kako kaže, ako se tvrđava ne održava redovno, sve opet brzo zaraste. “Ove je godine prvi put izvađen obrušeni dio tvrđavskih zidina, kamen, vezivni materijal i ostalo. Sav taj materijal odložen je na jedno mjesto, a sve po uputama koje smo dobili od nadležnog ministarstva. Nadamo se da će taj materijal ubrzo biti iskorišten u rekonstrukciju tvrđavskih zidina. Kod vađenja ruševnog materijala iz tvrđave u dva navrata nam je pružala usluge jedna građevinska firma, kojoj smo uredno platili taj dio posla. Ostatak radova smo radili s volonterima. Teško bismo uspjeli bez podrške mještana i sugrađana u dijaspori, koji su do sada prikupili više od 40.000 KM. I izgleda da se neće stati na tom iznosu. U startu smo planirali pokušati skupiti oko 12-13 hiljada KM, ali kad su krenuli radovi, iz dana u dan smo dobijali sve veću i veću novčanu podršku. Sve transakcije vrše se preko Mjesne zajednice, tačnije Građevinskog odbora, koji ima 4 člana. Sve se radi po propisima i uz veliku transparentnost. Svaki donator dobije priznanicu za uplaćeni iznos. Nastojimo da redovno informiramo sviju o prikupljenim i utrošenim sredstvima”, navodi Rizvić. Plan je, kaže, u cijelosti uraditi konzervaciju zidova kako bi se spriječilo dalje obrušavanje zidina. “Također, spremni su papiri za restauraciju drvene džamije na kapi-kuli, a postoji i ideja da se obnovi nekadašnja kuća u gradu i da ona u budućnosti posluži kao prostor za zavičajnu zbirku, u kojoj bi se organizirala neka muzejska postavka”, objasnio je Rizvić.

U akciju čišćenja i uređenja Starog grada Podzvizda uključen je i Ale Hušidić, vijećnik u Općinskom vijeću Velike Kladuše: “Akciji uređenja tvrđave i njene okoline pristupio sam prije svega kao mještanin, a onda i kao vijećnik kojeg je narod izabrao da radi i djeluje. Ta društveno‑politička pozicija me obavezuje da budem aktivan u društvenoj zajednici i na raspolaganju svom narodu. Također, jedan sam od onih koji voli kulturno-historijsko naslijeđe koje se odnosi na našu historiju i tradiciju. To je ono što me je privuklo ovom projektu.”

U radove na čišćenju tvrđave Podzvizd i izgradnji pristupnog puta do sada je bilo uključeno više od 100 volontera, što je najbolji pokazatelj kolika je zainteresiranost za ovaj projekt. “Sretan sam da radovi napreduju i da su reakcije mještana, ali i brojnih medija više nego pozitivne. Uređenje tvrđave i njenog okoliša odjednom je postala glavna tema razgovora u naselju. Glavni nosioci realizacije projekta jesu Udruženje ‘Stari grad Podzvizd’ i Mjesna zajednica Podzvizd, potpomognuti snagama ostalih udruženja koja participiraju na području mjesne zajednice. Ovdje bih posebno izdvojio Udruženje ‘Ašik-kaldrma’, čije članice i članovi su nam konstantno dostupni. Projekt su do sada pomogli Federalno ministarstvo kulture i sporta te Općina Velika Kladuša. U međuvremenu je otvorena i akcija za doniranje sredstava i na tom planu stvari idu odlično. Posebno su velika sredstva donirali sugrađani koji privremeno žive izvan granica Bosne i Hercegovine, od Australije i Amerike do zemalja Evropske unije, na čemu smo im veoma zahvalni. Svakodnevno pozivamo i ostale ljude dobre volje da budu dio ove lijepe priče. Nastavi li se s daljim ulaganjem, Stari grad Podzvizd bi vrlo brzo mogao postati jedna od značajnijih turističkih destinacija u Krajini”, navodi Hušidić.

Još je neizvjesno kad će započeti arheološka i arhitektonska istraživanja tvrđave Podzvizd, koja bi mogla dati odgovore na niz pitanja o ovoj staroj bosanskohercegovačkoj tvrđavi. Cijeneći brojnost ovakvih spomenika, njihovo loše stanje koje zahtijeva velika finansijska sredstva za istraživanja i obnovu, te s druge strane vrlo slabu ekonomsku moć, ali i nemaran odnos društva i nadležnih državnih institucija prema kulturnom naslijeđu, nerealno je za očekivati da će Podzvizd, ali i ostale krajiške kule i tvrđave u skorije vrijeme biti dovedene u rang onih srednjoevropskih ili zapadnoevropskih. A bez njihove potpune obnove i revitalizacije, te dovođenja na nivo turistički atraktivnih i posjetiocima privlačnih destinacija, priče i zapisi o njihovoj vrijednosti i značaju vrlo brzo mogli bi izgubiti svaki smisao.