Ono što je uspijevalo njegovim prethodnicima (skreni udesno kad zaškripi) njemu nije prošlo jer je javnost taj čin doživjela neiskrenim. Plenković se percipira kao čovjek neodlučan u svom ideološkom usmjerenju koji luta od centra do radikalnog desnog usmjerenja. HDZ-u se ponovno obilo o glavu zalaženje u biračko tijelo koje po prirodi nije njegovo. Ogroman prostor na desnici od čak 17% glasova HDZ-u uzele su desnije političke opcije. Dok, s druge strane, HDZ gotovo ništa nije uzeo u centru, a posebno ne u lijevom spektru
, Dubravka Šuica (HDZ), Tomislav Sokol (HDZ), Željana Zovko (HDZ), Tonino Picula (SDP), Biljana Borzan (SDP), Predrag Fred Matić (SDP), Romana Jerković (SDP), Ruža Tomašić (Suverenisti), Mislav Kolakušić (KLGB Mislav Kolakušić), Ivan Vilibor Sinčić (Živi zid) i Valter Flego (Amsterdamska koalicija).</p>
<p>Pored debakla HDZ-a i uzdignuća SDP-a, svojevrsno iznenađenje predstavlja i prolazak Mislava Kolakušića, koji je do sada bio potpuno politička nepoznanica. U medije je dospio tek izjavom kako će jednog dana osvojiti izvršnu vlast te obnašati dužnost premijera, ministra pravosuđa i ministra policije te da će dužnost premijera obavljati volonterski. Naravno, ovakva izjava može se svrstati u red populističkih, međutim, iz rezultata izbora jasno je kako ogroman dio hrvatskih građana korupciju smatra jednim od najvećih problema društva, jer cijela Kolakušićeva kampanja bila je usmjerena na antikorupciju i prozivanje korumpiranih političkih elita. U izbornoj kampanji HDZ je istaknuo kako očekuje 5 mandata, a SDP je smatrao kako je realno da očekuju 3 mandata. Međutim, izborni rezultati donijeli su nešto drugačiju računicu u korist SDP-a.</p>
<p>Naime, već u startu kampanje vidjelo se kako HDZ vodi poprilično mlaku kampanju za koju se postavljalo pitanje hoće li uopće uspjeti animirati HDZ-ovo članstvo. Dobrim se dijelom to može pripisati i odabiru kandidata na listi HDZ-a, jer su kandidati bili isključivo ljudi lojalni predsjedniku HDZ-a i premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću. Nosilac liste bio je savjetnik premijera Karlo Ressler, javnosti mnogo poznatiji kao posinak HDZ-ovog veterana Vladimira Šeksa. Takvo sastavljanje liste prouzročilo je lavinu nezadovoljstva u HDZ-u jer su izostavljeni stranački veterani i ljudi koji operativno upravljaju HDZ-om. Očito je kako je HDZ potcijenio konkurenciju, vjerovatno vjerujući anketama o rejtingu stranaka koje već više od godinu dana pokazuju njihovu apsolutnu dominaciju. Međutim, najveći uteg HDZ-u predstavljao je “bratoubilački” rat koji već mjesecima traje između Andreja Plenkovića i njegova stranačkog zamjenika Milijana Brkića. Sve navedeno dalo je prostor SDP-u, koji je ostao najjača opozicijska stranka te najjača stranka ljevice. Pored 4 osvojena mandata, što se prije izbora činilo nemogućim, SDP je pomeo brojnu konkurenciju na lijevom spektru. Amsterdamska koalicija, START Dalije Orešković, pokret Možemo!, pa i Živi zid nisu SDP-u nagrizli biračko tijelo. Isto tako, SDP je potukao konkurenciju u sve 4 najveća hrvatska grada, Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.</p>
<p>HDZ je u Zagrebu dobio mizernih 13,63% glasova, dok je prošle izbore za EU parlament pod vodstvom omraženog Tomislava Karamarka osvojio oko 36% glasova. Iz rezultata se jasno iščitava kako je HDZ-ova konkurencija na desnom spektru uzela dobar dio glasova, prije svega se to odnosi na Suvereniste i Neovisne za Hrvatsku pod vodstvom Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. Zbog toga postaje jasnija Plenkovićeva promjena smjera sedam dana prije izbora. Na završnom predizbornom skupu, pred Angelom Merkel i Manfredom Weberom, dominirale su teme poput Bleiburga i političkog naslijeđa Franje Tuđmana, a iz zvučnika se orio Thompson. Plenković je i u retorici, ali i u gestikulacijama pokušavao imitirati Franju Tuđmana.</p>
<p>Međutim, ono što je uspijevalo njegovim prethodnicima (skreni udesno kad zaškripi) njemu nije prošlo jer je javnost taj čin doživjela neiskrenim. Plenković se percipira kao čovjek neodlučan u svom ideološkom usmjerenju koji luta od centra do radikalnog desnog usmjerenja. HDZ-u se ponovno obilo o glavu zalaženje u biračko tijelo koje po prirodi nije njegovo. Ogroman prostor na desnici od čak 17% glasova HDZ-u uzele su desnije političke opcije. Dok s druge strane HDZ gotovo ništa nije uzeo u centru, a posebno ne u lijevom spektru. Nakon neuspješnog eksperimenta Zorana Milanovića sa SDP-om od prije 3 godine, kada je pokušao ući u desno biračko tijelo koketiranjem s braniteljima i nazivanjem BiH “velikim sranjem”, ovo predstavlja još jednu opomenu velikim strankama da se koketiranje s biračkim tijelom suprotne opcije kažnjava. Plenković je na teži način naučio tu lekciju.</p>
<p>Važno je napomenuti da je Plenković u svom govoru nakon objave rezultata spomenuo i važnost prolaska Željane Zovko u EU parlament jer smatra da će se na taj način moći nastaviti nametati pitanje položaja Hrvata u BiH u institucijama EU. Kako god bilo, Andreju Plenkoviću predstoje teški dani, a ako želi i nakon idućih parlamentarnih izbora biti na vlasti, mora biti spreman ili na veliku koaliciju sa SDP-om ili na koaliciju s radikalnom desnicom. Oboje se u ovom trenutku čini nemogućim. S druge strane, Davor Bernardić, šef SDP-a, kupio je mir u stranci i uhvatio dobar zalet za predstojeće predsjedničke izbore krajem godine.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Konzulska vremena: “Eksperiment Sarajevo”Sljedeći članak
Sultan Fatihova “Ahdnama” potvrđuje da u islamu nema prisile
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA