Strategija sadrži sastavnice koje počivaju na interesnim prožimanjima struktura bliskim Fahrudinu Radončiću i ostaloj skalameriji, onom najgorem djelu SDA koji je, srećom, otpadao, poput Bakira Alispahića. Riječ je o eksplozivnom spoju (para)obavještajnog, medijskog i političkog. Ne postoji nikakva ideologija koja je mogla spojiti te ljude, nikakva ideja, jedino i isključivo interes ili čak preživljavanje s obzirom na to da je neka sila reda i zakona takvim ljudima uvijek za repom

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Dok je vrh SDA iftario u Stocu okružen s petstotinjak svojih članova i simpatizera, postača iz tog gradića, ali i šire Hercegovine, nešto se događalo i u koalicijsko-partnerskoj stranci – Radončićevom SBB-u. Oni su bili zabavljeni što boljom prolaznošću na društvenim mrežama članka njihovog glasnogovornika i bivšeg novinara Avaza Omera Čevre, beznačajne ličnosti u politici i medijima, ali zanimljive kao paradigme onoga što predstavlja njegov tatica Fahrudin Radončić. Ovaj nepriznati žurnalistički sin šefa SBB-a taj je dan pustio svoj tekst na nekom portalu znakovita imena Narod.ba.

Čevra je napisao osvrt pod naslovom Zeleni jahači bošnjačke apokalipse, tipični avazovski politički cušpajz koji svojim stilom umalo da dokuči smisao života Nedžada Latića, ali neuspješno. Međutim, cilj im je isti, a sastoji se od pokušaja razotkrivanja navodne korupcijsko-kriminalne, diktatorsko-radikalne, totalitarističko-islamističke oligarhije pod vodstvom pet mafijaških familija iz SDA. Bez obzira na to što do sada još niko nije pobrojao svih pet, uključivši Fahrudina Radončića (jedino ako i na sebe nije mislio), mogli bismo reći da se za radoznale mahalce u tekstovima Nedžada Latića, kada se serviraju kao lovačka priča ili lovački grah, ili, još jednostavnije, napoj za radoznale, i može nešto naći. Barem to da je u današnjem Nedžasetu nekada boravila Nedžadova duša. A ima onih u kojima se ne može ništa naći, pogotovo ne mjesto za dušu. Primjerice, na Omeru Čevri trebalo bi izbušiti rupicu da mu se nabije stalak za natpis +18 – Zabranjeno za maloljetnike. A mogao bi to postati i izborni slogan SBB-a.

UPIŠANA OPOZICIJA U POZICIJI

I tako, dok su SBB aktivisti po direktivi svog šefa zlurado širili Čevrin tekst po Facebooku, nesretni je Omer još uvijek liječio mahmurluk od sinoćnjeg kafanskog derneka. Nije znao da ga je neko fotografirao i da su škakljive fotkice već kružile internetom. Još uvijek nije poznato je li na zabavi prisustvovao propali političar i uopće propali Bakir Hadžiomerović sa svojim ramazanskim hitom Sad sam s mevluda, ne znam šta hoću, da s Čevrom podijeli svoja SDP-ovska islamofobična iskustva. Doduše, Omer nije stigao dalje od mladeži SDP-a u Mostaru, a Bakir je bio kandidat SDP-a za Predsjedništvo BiH. Danas se obojica vide kao nezavisni medijski analitičari za stranačku bolju budućnost.

Naravno, neka radi što god hoće, ali Čevra je kao Radončićeva narodna.ba uzdanica ozarena lica u svom tekstu napisao: “Činjenica da je za vrijeme svetog mjeseca Ramazana naređeno brutalno ubijanje konja optuženog genseka SDA Amira Zukića, potvrđuje da zelenim jahačima bošnjačke apokalipse ništa nije sveto. Taj ubijeni konj predstavlja jednu zastrašujuću paradigmu, odnosno oslikava opasno i bestidno činjenično stanje, simbol zle istine o modalitetu djelovanja bošnjačke državne mafije.”

Držeći moralni politički vaz, Čevra je očito zanemario da je samo koju večer prije, za vrijeme istog tog svetog mjeseca ramazana, u jednoj sarajevskoj kafani jedva stajao, mrtav pijan držao se za barski sto, a u središtu onoga šta se zove predio muškosti nazirala se mokričasta mrlja. Omer Čevra, naime, upišao se, očito toliko pijan da nije mogao suspregnuti svoje stranački orijentirane bubrege da prokišnjavaju po njegovim hlačama i još uvijek nelociranom obrazu Fahrudina Radončića. A šef SBB-a već se ranije odlučio da će za vrijeme svetog mjeseca medijski postiti od Bakira Izetbegovića, odnosno od spominjanja bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Osim što smo objavljenom fotografijicom upišanog glasnogovornika i moralnog tribuna SBB-a dobili realnu profilnu sliku i izvanjskog i unutarnjeg stanja te stranke, mi smo ponovo otkrili još nešto – to da je Radončiću, Avazu i SBB-u izrazito stalo do statusa i sigurnosti uhapšenog generalnog sekretara SDA Amira Zukića, kojem je neko, navodno, namjerno ubio konja na imanju kod Visokog. Radončićeva je medijska mašinica to konjsko meso uskoro pokušala samljeti u poznati prizor mafijaške prijetnje odrezanom konjskom glavom iz filma Kum, te onime što svakodnevno propagandno trube – da su na vlasti mafijaši iz SDA. Stoga, pokušava se pošto-poto proizvesti hipnotički zaključak da je to unutarstranački obračun stranačke mafije i nevino utamničenog generalnog sekretara kojem se prijeti da ne bi progovorio.

Istodobno je ista kuhinja, sastavljena od onih sastavnica koji su nesretnog vlasnika Nacionala Ivu Pukanića koštale glave, smislila novu strategiju. Strategija sadrži sastavnice koje počivaju na interesnim prožimanjima struktura bliskim Fahrudinu Radončiću i ostaloj skalameriji, onom najgorem djelu SDA koji je, srećom, otpadao, poput Bakira Alispahića. Riječ je o eksplozivnom spoju (para)obavještajnog, medijskog i političkog. Ne postoji nikakva ideologija koja je mogla spojiti te ljude, nikakva ideja, jedino i isključivo interes ili čak preživljavanje s obzirom na to da je neka sila reda i zakona takvim ljudima uvijek za repom. Kako funkcionira ta zamršena struktura, pokazuje i sistematično i plansko upoređivanje Bakira i Sebije Izetbegović s predsjedničkim parovima iz diktatorskih komunističkih režima. I zato uspijevamo pratiti prljavi trag u kojem je jedan događaj ubistva konja – ako se dokaže da je politički inspiriran, onda jeste zaista zastrašujuća poruka – vrlo sličan umjetnoj medijskoj propagandi koja svakodnevno proizvodi grozomornu sliku Bosne i Bošnjaka, koja poziva na rušilačke javne prosvjede, na linčovanje političara, koja je povezana s raznim keljmendijima i gašijima i sličnim tipovima. A oni ne pišaju u gaće poput pijanog dječarca Omera Čevre. Od njih se piša u gaće.

Što se Omera Čevre tiče, inače u Americi hapšenog i s dosjeom, sve je demantirao na svom profilu na Facebooku, optuživši neimenovane SDA radikale da mu prijete i da su napravili fotomontažu njegovog pijanstva itd., itd. Bezvrijedno ga je i dosadno citirati, ali ima smisla prenijeti komentar ispod te objave njegovog prijatelja na Facebooku Harisa Ćatića: “Ja se ne bih osvrtao na te provokacije jer ako voliš popiti to je tvoj problem. Ovo je slobodna država neka radi ko šta hoće. Meni je drago da nisi peder.”

Ne znamo je li Omer sadist, sodomist, peder, voli li koze ili samo Fahrudina Radončića, i zaista bi ga bilo nepošteno prozivati za ono što ne znamo. Ali znamo da je mrtvo pijani upišani glasnogovornik SBB-a usred ramazana slika i prilika one vizije “evropskog islama” kakvog zagovara Fahrudin Radončić.

MAŠIĆEVO OTVARANJE PANDORINE KUTIJE

Još jedna osoba kontinuirano pokazuje sklonost ekscesivnom dokazivanju da nije musliman. Damir Mašić iz SDP-a, čija je fotografija kako s jaranima negdje iznad Sarajeva reže dalmatinski krmeći pršut izašla u medije prije nekoliko mjeseci. I opet, treba reći: neka radi šta god hoće u jednoj sekularnoj i demokratskoj državi, ali ovdje nije riječ o tome. Ako si porijeklom Bošnjak, a da bi u Bosni bio prepoznat kao ljevičar ili sljedbenik kvazisekularne ideologije, koja je mešung privatizacijskog tajkunizma i nikada prevaziđenog komunizma, moraš proći neku inicijaciju. Ona se, uglavnom, sastoji od toga da sve svoje fiziološke potrebe i navike “između četiri zida” javno pokazuješ. Primjerice, kada jedeš svinjetinu, cugaš Tuborg na proslavi Igmanskog marša (od antifaše do antiflaše dug je put), podržavaš abortus, pa su ti homoseksualci prijatelji, lezbijke ti rade dizajn vikendice i frizuru sinu jedincu itd. Međutim, to “između četiri zida”, pa čak i ono što pripada u čas sodomije za Mašićevu bratiju, pohvalno je i slobodoljubivo kada se javno iskazuje, ali iftar na otvorenom fašizam je i SDA radikalizam.

No, prije nego se vratimo iftarima, treba naglasiti Mašićevu predstavu koju je prema našim informacijama uradio u koaliciji s nabrzinu okupljenom jedinicom za specijalne namjene u sastavu Almira Hadžović-Džuvo, Bakir Alispahić, Fahrudin Radončić i još pokoji profesor doktor tjelesnog odgoja.

Počelo je političkom zloupotrebom protesta pacijenata s onkologije KCUS-a zbog kvara Siemensovog uređaja, koji je tim teškim bolesnicima osiguravao liječenje zračenjem. Na to se nadovezala politika SDP-ovom inicijativom za smjenu direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović, što je predloženo na sjednici Zastupničkog doma Federalnog parlamenta i nije prošlo. Mašić je grmio po medijima da “traže od Upravnog odbora Kliničkog centra da odmah razriješi dužnosti direktoricu Izetbegović, a, ako to ne bude učinjeno, da Federalna vlada smijeni Upravni odbor”. Kakva, bolan, demokratija, kakvo traženje dokaza i argumenata i studija o opravdanosti i slično, jer bi Mašić tako rado primijenio sjevernokorejsku viziju političke volje: “Ne možeš smijeniti Sebiju, smijeni sve! Ne možeš ubiti predsjednika, ubij čitav narod!” Amerikanci bi rekli: “Nuk them all!”

Međutim, SDP si je ovom inicijativom debelo skočio u usta, slično kao što se Čevra upišao u gaće dok se pozivao na svetost ramazana. Prvo, ono što narod ne zna jeste da su postojale tajne instrukcije Almire Hadžović-Džuvo, koja se sa svojim starješinama pokušavala osvetiti Sebiji Izetbegović za njenu smjenu koju je provelo Nastavno-naučno vijeće Medicinskog fakulteta. Smjenu, koju su uz pomoć Radončićevih medija pokušavali prikazati kao nelegitimnu, bivša dekanesa ozvaničila je i potvrdila svojim učestvovanjem u radu NNV-a. Time je konačno priznala svoju legalnu smjenu i izbor novog dekana i priključila se većini članova Vijeća. Navedeno je samo dokaz da je sva medijska hajka bila ništa do klasično politikantstvo.

Drugo, to da dio SBB-ovaca nije podržao smjenu Sebije Izetbegović, bez obzira na zapovijed Fahrudina Radončića, otkriva ozbiljnu raspuklinu unutar ove stranke, koju novinari Avaza odnedavno nazivaju “superstabilni SBB”, a ustvari lelujavi k'o Omer Čevra na šankerskoj stolici.

Treće i najvažnije, a to će narod uskoro saznati, da je frku s aparatima za oboljele od karcinoma koju su željeli iskoristiti za smjenu Sebije Izetbegović zapravo zakuhao bivši generalni direktor KCUS-a Rusmir Mesihović zvani Šanko, kojeg je postavio taj isti SDP. Kako doznajemo, među SDP-ovcima je nastala opća panika nakon vijesti da je Mesihović pod istragom slovenačkih istražitelja. U Sloveniju je zbrisao usidrivši svoju velebnu jahtu i sa sobom ponijevši kofere pune nečega vrlo zanimljivog istražnim organima. Naime, istražuje se porijeklo novca koje je proteklih godina Mesihović polagao na račune otvorene u nekoliko slovenačkih banaka. S tim u vezi, slovenački su istražitelji krajem maja ove godine zatražili pomoć kolega u Bosni i Hercegovini. Obratili su se Ministarstvu sigurnosti BiH i uredu EUROPOL-a, a iz Ministarstva je nalog za otvaranje istrage upućen istražiteljima SIPA-e.

Zaista, gdje je nestao sav onaj silni novac iz KCUS-a zbog kojeg je ta ustanova bačena na koljena? I čega se SDP-ovci boje? Sigurno se ne boje prozivki za očigledno licemjerje i razotkrivanje svakodnevnih podmetanja medijskih eksplozivnih naprava na račun Sebije Izetbegović. Boje se da će odgovarati pred sudovima za masovne krađe. Navodno su Damiru Mašiću dobro zamjerili jer je otvarao Pandorinu kutiju koja uključuje i nabavku Siemensovih aparata za vrijeme direktorovanja Rusmira Mesihovića, koji je bio u više nego prijateljskim odnosima sa Zlatkom Lagumdžijom i Farisom Gavrankapetanovićem, nekadašnjim direktorom KCUS-a. Šta će iz Pandorine kutije izići, možda neće dugo trebati da saznamo.

A priliči da tekst završimo kako smo ga i počeli, s iftarima SDA. I da pridodamo bh. političku varijantu Stanlija i Olija, dvojac iz nužde i bez kormilara po imenu Reuf Bajrović i Emir Suljagić. Kada vide da je neko komešanje na političkoj sceni, ova dva požure da izdaju neko priopćenje ili intervju paradigmatičan za ljevicu koja nikako da se ujedini. Sada su uspjeli spoznati da se “rukovodstvo SDA bavi organizovanjem blještavih iftara na kojima se stolovi prelamaju od hrane dok većina muslimanskih vjernika u BiH razmišlja hoće li uopšte imati za iftar”.

Opet dolazimo do simptoma Omera Čevre, teškog licemjerja i navodnog dušobrižništva nad Bošnjacima i muslimanima. O Reufu Bajroviću i islamskim emocijama bespredmetno je i govoriti, a sklon neodmjerenim izjavama, Suljagić je svoje “muslimanstvo” dokazivao kao kantonalni ministar obrazovanja, pokušavajući uništiti islamski vjeronauk u školstvu.

U svakom slučaju, dok se sakrivaju iza bosanstva, koje svode na čisto politikantstvo, krajnje se licemjerno pozivajući na bošnjaštvo i muslimanstvo koje istodobno na najgore moguće načine obezvrjeđuju – o ničemu drugom ne znaju pričati osim o SDA. Kada daju naznake nekog programa i političkog djelovanja, to su isključivo gromade od floskula koje, dok padaju, jedino se nesretnom Esadu Bajtalu mogu pričiniti kao jaka retorika.