U Federaciji, naime, vlada demokratija, možemo joj zamjeriti koješta, ali je demokratija koja nikoga ne batina i ne linčuje, a na drugoj strani, u RS-u vlada jedan brutalni režim koji ne preza ni od pendrečenja maloljetne djece, što se jasno moglo vidjeti na snimcima iz Banje Luke.
 nije ovoliko srčano solidarizirala kada je ista ta Dodikova specijalna policija ozlijedila rahmetli Hatidžu Mehmedović, kao i to da su zaboravili (a Bošnjacima je doista pamćenje kratko) na sve druge “pravde za… <em>nedžade dizdareviće</em>, <em>murate badiće</em> i ostale nevine ljude čije ubice do danas nisu odgovarale za svoje zločine. I dobro su primijetili.</p>
<p>Nadalje, neki su pokušali da preko događaja u Banjoj Luci preko društvenih mreža zazivaju nerede u Federaciji BiH, ali je ipak ispalo da Bošnjaci nisu toliko naivni da ruše Dodika u Sarajevu pred Vladom FBiH. No, za one koji vjeruju u državu na cjelokupnoj teritoriji BiH sasvim je opravdano i pohvalno da se skupovi solidarnosti i podrške za događaje u Banjoj Luci održavaju i u Sarajevu i Mostaru. I obratno, da se Banja Luka u nečemu solidarizira sa Sarajevom i Mostarom, iako, prebirući sjećanje, ne nalazimo na takvu vrstu solidarnosti iz RS.</p>
<p>Ipak zanimljivo je zapažanje da tokom prosvjeda u Banjoj Luci promet nije bio obustavljen, dok je na skupu podrške u Sarajevu promet od građana bio neko vrijeme prekinut. To potvrđuje da su sile reda i zakona u Sarajevu pune poštovanja prema demokratski raspoloženim građanima, dok se u Banjoj Luci, umjesto semafora, ispriječi pendrek. Slično se više od godinu dana događalo ispred Vlade FBiH, boračka populacija prosvjedovala je postavivši šatore, bruku transparenata i slično, a policija ni da mrdne. Čista demokratija, kao da je riječ o kakvom <em>woodstocku</em>, a ne o nečemu što prijeti federalnoj sigurnosti. I dan-danas to šatorsko naselje stoji na istom mjestu, iako tamo više nema ni vlade ni boraca.</p>
<p>Bez obzira na to, uporno se pokušava pokazati da je na vlasti u RS i na vlasti u FBiH (misli se prije svega na bošnjački dio vlasti) istovjetna etnonacionalna politika, koruptivnog, krimogenog i represivnog tipa. Ova vrsta usporedbe dugo se nameće, haman od 1990. godine, od kada se valja da su jedne te iste tri nacionalne strane zavadile narod i izazvale rat, da su nakon rata jedni te isti nacionalisti krali i otimali i privatizirali šta god su stigli.</p>
<p>Ovakva vrsta, čega drugog nego relativizacije, prije svega pogoduje onima koji su izveli agresiju na BiH, a do bola umanjuje moralni status žrtava rata i njihovih porodica. Na ovaj način svi su krivi i niko nije kriv. Ako se ova vrsta strategije pokaže funkcionalnom i preuzme narative, posebice one koje se tiču rata devedesetih, možemo reći da je agresor u konačnici uspio u svojim nakanama i da je poratni specijalni rat protiv Bošnjaka polučio uspjeh.</p>
<p>Dakle, ono što je najbitnije, a u svemu što se događa se ne primjećuje koliko bi trebalo, jeste to da obim i brutalnost postupanja vlasti u RS-u prema prosvjednicima i političkoj opoziciji ne može se ni na koji način usporediti s vlastima u Federaciji BiH.</p>
<p>Stoga, teza koja se javnosti nameće u smislu “sve je to isto” nije ni izbliza tačna. U Federaciji, naime, vlada demokratija, možemo joj zamjeriti koješta, ali je demokratija koja nikoga ne batina i ne linčuje, a na drugoj strani, u RS-u vlada jedan brutalni režim koji ne preza ni od pendrečenja maloljetne djece, što se jasno moglo vidjeti na snimcima iz Banje Luke.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Crveni revizionizam: pravljenje maltera za povratak ValteraSljedeći članak
Edicija “Bošnjaci” promovirana u Mostaru
