Sve u svemu, Kojović se već sada pokušava predstaviti kao nekakva održiva dugoročna alternativa i posrednik pomoću kojeg se može upravljati bošnjačkom većinom u strateški značajnom Sarajevu, mada mu je čitav politički gard zasnovan na staklenim nogama jer počiva isključivo na sposobnosti da manipulira pohlepom i apetitima političkih otpadnika iz bošnjačkog nacionalnog korpusa.
vlasticama.</p>
<p>Okuraženi Kojović već se sada pokušava zagrnuti plaštom principijelnog borca za “otvoreno društvo” pa u izjavama za medije tvrdi da su on i kadrovi njegove stranke tek “građani BiH koji misle da je dejtonska etnokratija pogubna za BiH, da je to sistem koji ne oslikava našu historiju i naš način života na ovim prostorima u posljednjih hiljadu godina i da je on uspostavljen kako bi nacionalne stranke uprkos kriminalu, neznanju i nesposobnosti da građanima omoguće pristojan život, a državi bezbjednost EU i NATO saveza vječito bile na vlasti”.</p>
<p>Naravno, ono što Kojović upadljivo zaobilazi spomenuti jeste da postojanje tri politička društva u Bosni i Hercegovini nema nikakve veze s “dejtonskom etnokratijom”, nego da je to realnost Bosne i Hercegovine već više od pet stoljeća, počevši od osmanskih mileta, preko političkog života i saborovanja za vrijeme vlasti Austro-Ugarske pa sve do komunističkog nacionalnog ključa, balansa i rotacije.</p>
<p>Predstavljati stoljetne političke navike i način života kao fenomen nastao dolaskom demokratije nije samo revizionistički i subverzivni napad na demokratiju putem zamjene teza, već i traženje opravdanja za poništavanje izborne volje samo jednog naroda, onog bošnjačkog.</p>
<p>Zanimljiva je i Kojovićeva argumentacija u vezi sa stanjem u manjem entitetu. Pritisnut činjenicama, on priznaje da u srpskom društvu nema istinske opozicije Dodikovom velikosrbovanju, ali tvrdi da postoji neka navodna tiha srpska većina koja je protiv takve politike, mada svi poslijeratni izborni rezultati govore drugačije.</p>
<p>Kojović čak tvrdi da je šteta što takva populacija nema političkog predstavnika poput Naše stranke, mada je Naša stranka imala čitavu deceniju da barem pokuša stvarno djelovati na tim prostorima, umjesto što se ustremila isključivo na Sarajevo.</p>
<p>Sve u svemu, Kojović se već sada pokušava predstaviti kao nekakva održiva dugoročna alternativa i posrednik pomoću kojeg se može upravljati bošnjačkom većinom u strateški značajnom Sarajevu, mada mu je čitav politički gard zasnovan na staklenim nogama jer počiva isključivo na sposobnosti da manipulira pohlepom i apetitima političkih otpadnika iz bošnjačkog nacionalnog korpusa.</p>
<p>Koliko će mu dugo polaziti za rukom da drži sitim, zadovoljnim i poslušnim ovdašnje političke ajkule, pirane i somove? I trojanske konje?</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
NOVI STAV: Bosna je pametnija od svojih narodaSljedeći članak
Kukić kao SDP-ova odstupnica
KOMENTARI