Iako će se 2020. godina pamtiti po poteškoćama izazvanim pandemijom novog koronavirusa, Gradska biblioteka Travnik u ovoj je godini dobila novo ruho. Vrijeme kolektivne izolacije početkom godine iskorišteno je za kompletnu unutrašnju i vanjsku adaptaciju zgrade Biblioteke.

Piše: Sanadin VOLODER

Javna ustanova Gradska biblioteka Travnik osnovana je 1947. godine kao Narodna biblioteka u Travniku s ciljem djelovanja u području bibliotečke djelatnosti i namjerom da postane književno, kulturno, komunikacijsko, informacijsko, obrazovno i socijalno središte Travnika i njegove šire okoline. Godine 1970. mijenja naziv u R.O. Narodna biblioteka Travnik, 1978. godine u R.O. Narodna biblioteka „Ivo Andrić“ Travnik, te 1996. godine u JU Gradska biblioteka Travnik.

Iako će se 2020. godina pamtiti po poteškoćama izazvanim pandemijom novog koronavirusa, Gradska biblioteka Travnik u ovoj je godini dobila novo ruho. Vrijeme kolektivne izolacije početkom godine iskorišteno je za kompletnu unutrašnju i vanjsku adaptaciju zgrade Biblioteke.

Tim povodom razgovaramo s direktorom JU Gradska biblioteka Travnik dr. Dženanom Kosom.

Doc. dr. Dženan Kos rođen je u Travniku. Diplomirao je i magistrirao na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici, iz oblasti savremene bošnjačke književnosti.

Radio je u Mješovitoj srednjoj školi Travnik, na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u Travniku kao asistent i viši asistent za užu naučnu oblast književnost, te kao voditelj biblioteke Edukacijskog fakulteta. Trenutno radi kao direktor Javne ustanove Gradska biblioteka Travnik i kao spoljni saradnik u zvanju docenta za užu naučnu oblast književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici. Učestvovao je na mnogim domaćim i međunarodnim naučnim konferencijama i simpozijima, a naučni boravak obavio na Institutu za slavistiku Karl-Franc Univerziteta u Grazu, u Austriji.

Autor je knjiga “Od Đerzeleza do Levenfelda: eseji o književnom djelu Ive Andrića”, Travnik, 2019, i “Slika austrougarske okupacije u bosanskohercegovačkom romanu”, Travnik, 2019, te koautor knjige “Kultura izražavanja”, Travnik, 2016.

STAV: Ova je godina za Gradsku biblioteku Travnik godina obnove zgrade u kojoj ova ustanova radi od njenog osnivanja 1947. godine, a zgrada je mnogo starija od same institucije. Kako su tekli radovi i čiju ste podršku dobili?

KOS: Posljednje značajnije renoviranje ove javne ustanove imali smo početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, te gotovo punih 50 godina radili u istom ambijentu i prostoru. Prema podacima kojima raspolažemo, zgrada je izgrađena 1939. godine za sasvim druge namjene tadašnje državne uprave.

Radove na obnovi Gradske biblioteke Travnik započeli smo koncem 2018. godine, prvo zamjenom dotrajale vanjske stolarije na objektima Centralnog odjeljenja i Dječijeg odjeljenja. Uslijedili su projekti sanacije dotrajalog drvenog poda, zamjene električnih instalacija, sanacije oštećenih unutarnjih zidova, sanacije sanitarnih prostorija, sanacije najkritičnijih vanjskih dijelova objekta, zamjene unutarnje rasvjete, proširenja kapaciteta za smještaj bibliotečke građe, nabavke nove informatičke i opreme za obradu građe, nabavke kancelarijskog inventara i slično. Najveću podršku svim navedenim projektima, ali i svim našim nastojanjima za postizanjem većeg kvaliteta rada u bibliotečkoj djelatnosti i kulturi u najširem smislu, imali smo od Općine Travnik i načelnika Admira Hadžiemrića, te Vlade Srednjobosanskog kantona i premijera Tahira Lende, zatim Ministarstva obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta Srednjobosanskog kantona, Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK, te privrednih subjekata s područja općina Travnik, Novi Travnik i Vitez.

STAV: Koji su projekti i manifestacije koje Biblioteka organizira i u kojima učestvuje?

KOS: Još je 1976. godine Gradska biblioteka Travnik inicirala i pokrenula kulturnu manifestaciju “Andrićevi dani”, pa bi se moglo reći da je to posebna i najznačajnija kulturna manifestacija u godišnjem planu i programu našega rada. Danas su naši partneri u organizaciji ove kulturne manifestacije i druge ustanove kulture Općine Travnik, a, prije svih, Centar za kulturu općine Travnik, Zavičajni muzej Travnik i Hrvatski kulturni centar Travnik, zatim udruženja Hrvatsko amatersko kazalište Travnik i HKD “Napredak” Travnik, te Katolički školski centar “Petar Barbarić” Travnik.

Gradska biblioteka Travnik sudjeluje i u programu obilježavanja Dana Općine Travnik, koje organizira Općina Travnik, zatim u organizaciji kulturne manifestacije “Travničke večeri”, koju organizira Centar za kulturu Općine Travnik, kao i kulturne manifestacije “Dani šejha Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka”, koju organizira BZK “Preporod” Travnik, te na koncu niza drugih književno-kulturnih događaja, promocija knjige i kulture čitanja.

STAV: Kako očuvati i razvijati kulturu čitanja u vremenu digitalizacije i pandemije?

KOS: Stalnim radom na promociji knjige i kulture čitanja. Međutim, teret ove, danas nimalo zahvalne, uloge ne mogu nositi samo biblioteke i bibliotekari, ali su one i oni najvažniji. Cijelo društvo, zapravo, mora se zaustaviti, makar na kratko, i zapitati kakve su nam to nove generacije koje završe jednu, pa drugu, pa treću obrazovnu razinu, a da gotovo nikako nisu osjetile miris biblioteke. Zato je promocija knjige i kulture čitanja presudna, počev od najranijeg predškolskog uzrasta. Ako se mogu reklamirati štetne i nekorisne stvari, može i knjiga. Pritom, najbolja promocija knjige jeste njezin čitalac u javnom prostoru.

S druge strane, pandemija je uveliko vratila knjigu u naše domove. Svjedočili smo nemalom broju slučajeva kada su u prvim danima pandemije, s početka marta ove godine, naši čitaoci uzimali i po desetak-petnaest knjiga odjednom. Bio je to neviđen povratak knjizi, reklo bi se, bijeg od stvarnosti u žuđeni prostor knjižne intime. Jer prostor digitalnih medija bio je jednako kao i danas svakodnevno kontaminiran crnim brojevima i negativnim prognozama po zdravlje, ekonomiju, privredu i slično.

STAV: Travnik je u jednom periodu historije Bosne i Hercegovine bio njen glavni grad. Kako vratiti Travniku nekadašnji sjaj, ugled i značaj u bosanskohercegovačkom društvu?

KOS: Travnik je vrlo osoben životni prostor. To nije samo mjesto življenja, to je čitava jedna filozofija. I kad vam se najviše čini da ste proniknuli u suštine te filozofije, otkrije se da ste bili potpuno u krivu. Zato, vjerujem da stari gradovi poput Travnika, koji su u svojoj prošlosti bili pozornica velikih svjetskih događaja, zapravo, nikada i ne gube svoj sjaj. Njihov sjaj samo se manifestira u različitim drugim pojavama i fenomenima.

Uostalom, Travnik je danas administrativno, obrazovno, kulturno, sportsko, turističko, vjersko, političko, pa i ekonomsko središte Srednjobosanskog kantona, i kao takav itekako ima važno mjesto i ulogu u našoj zemlji. Ono što Travniku nedostaje jeste kvalitetna saobraćajna komunikacija, kako s glavnim gradom, tako i s drugim važnim centrima naše domovine.

Mnogo je primjera uspješnih Travničanki i Travničana danas širom naše domovine, ali i širom svijeta, koji nikada nisu izgubili osjećaj pripadnosti ovom prostoru i koji ličnim uspjesima u različitim djelatnostima upisuju svoje akorde u sazvučje vrlo osobite melodije ovoga prostora.

STAV: Tema Vašeg doktorskog rada u vezi je s djelom Nedžada Ibrišimovića. Koliko će Vaša knjiga o književnom stvaralaštvu Ibrišimovića približiti njegovo djelo publici?

KOS: Zanimljivo je da u Travniku postoje dva, reklo bi se, još svježa rukopisa netom odbranjenih doktorskih disertacija na temu književnog djela Nedžada Ibrišimovića. Prvi je rukopis disertacije doc. dr. Nermina Šušića iz oblasti lingvistike, a drugi rukopis moje disertacije iz oblasti književnosti. Pritom, čini se zanimljivim i podatak da je prva Ibrišimovićeva zbirka pjesama “Zambaci moje duše” objavljena upravo u Travniku 1992. godine u izdanju firme Ocean i pod pokroviteljstvom gospodina Senida Gerina. Ne bih to znao posebno objasniti, ali dogodilo se tako da su, dakle, dvojica Travničana, dr. Nermin Šušić, pod mentorstvom prof. dr. Hasnije Muratagić-Tune, i moja malenkost, pod mentorstvom prof. dr. Murisa Bajramovića, gotovo istodobno započeli istraživanje na Ibrišimovićevom književnom djelu, te napisali i odbranili disertacije na kandidirane teme iz njegova opusa.

Kad je riječ o mojoj disertaciji, bit će to prva knjiga koja će, nadam se, ponuditi cjelovito i sistematsko naučno razumijevanje književnog i publicističkog djela Nedžada Ibrišimovića u okviru najvažnijih razvojnih procesa i pojava savremene bošnjačke književnosti.

Konačno, zaista je nezahvalno govoriti o tome koliko će ova ili bilo koja druga knjiga o književnom stvaralaštvu Nedžada Ibrišimovića približiti njegovo djelo publici. Polazeći upravo od iskustva Ibrišimovićeve situacije još za njegova života, nesklonosti bh. javnosti i književne kritike, naročito spram djela posljednje faze njegova književnog stvaranja, te ograničenja u pogledu recepcije zasnovane na kriterijima izvanknjiževne selekcije i slično, teško je davati ozbiljne prognoze. Uostalom, držim da ne postoji književna sinteza koja može bolje govoriti o nekom književnom djelu od djela samog. Naročito onda kad je riječ o Ibrišimovićevom književnom djelu.