Mahmutović dobro zna da je adresa kojoj se treba isporučiti projekat spašavanja Bosne Skupština i Vlada Kantona Sarajevo. Sastavljena i od eksperata, „profesora fizičkog vaspitanja“ koji imaju i budžet i ovlasti da riješe problem zvani KK Bosna
Štaviše, Konaković, iako je svojim izjavama indirektno optužio ratno rukovodstvo SDA na čelu s rahmetli Izetbegovićem za etničko čišćenje Srba, sada tvrdi da je autohtoni učenik i nasljednik Izetbegovićeve politike iako je po vlastitom priznanju u politici petnaest godina, što znači da je u nju ušao onda kada je Alija Izetbegović preselio na bolji svijet.
Bošnjaci nisu stereotipni glupani koje se može prevariti takvim jeftinim političkim trikovima. Žalosno je da su takve predrasude spram Bošnjaka dio računice ne samo kojekakvih “analitičara” nego i političkih stranaka na vlasti.
Predsjedavajući Skupštine KS-a informira nas da je u “budžet” vraćena stavka za finansiranje škole u Konjević-Polju, koju je, kako on kaže, prethodna Vlada skinula iz budžeta. Istina je zapravo da se nikada škole u povratničkim mjestima nisu finansirale iz budžeta KS-a, nego su od 2014. do 2018. finansirane sredstvima Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica FBiH i sredstvima Ministarstva za obrazovanje FBiH, u ukupnom iznosu od 1.129,450 KM za navedeni petogodišnji period, a Kanton je za ovaj projekt samo prebacivao novac na osnovu potpisanog sporazuma.
SDA je državotvorna stranka. Bila u vlasti ili u opoziciji, SDA se ponaša jednako odgovorno, stavljajući uvijek državne ispred partijskih interesa. SDA nikada nije bježala od odgovornosti, nije se skrivala iza drugih, nije se rukovodila sebičnim, stranačkim interesima. I zato SDA uvijek pobjeđuje, ljudi naprosto prepoznaju našu snagu, odvažnost i odgovornost”
Obznani Dino zagrijanoj sarajevskoj raji da pokreće novi “politički projekt”. Ispostavit će se tačnom njegova tvrdnja da mu je stranka (koliko god on, potcjenjujući recipijenta svojih političkih poruka, tvrdio da to njegovo novo nije stranka) Narod i pravda zaista važnija od Stranke demokratske akcije. Ali, raja vjeruje svom slatkorječivom ljepotanu, zaboravit će mu i halaliti nestašluke iz prošlosti, jer ko bi ga znao, možda Dino baš i liči na svoju raju kako je i rahmetli predsjednik ličio na svoj narod
Čovjeku je naprosto neprijatno pomisliti da je neko tako infantilno samoljubiv i sklon grandioznim fantazijama i deluzijama jednom bio premijer Kantona Sarajevo. Ipak, od takvih pojedinačnih slučajeva žalosnije su kolektivne tužne priče poput onih u vezi s mjesnim odborima SBB-a u Općini Novi Grad koji su napustili ovu stranku i odlučili prijeći u Narod i pravdu.
Posebno je, od Konakovića i njegovih najvatrenijih štovalaca – budućih potencijalnih perspektivnih kadrova i funkcionera javnih preduzeća, na nož dočekana analiza populizma i svojevrsnog ideološkog zaokreta njegove nove stranke.
Karijeristi smatraju da ugled stranke kojoj pripadaju izvire jedino iz njihovih ličnih osobina, pa su po tom osnovu postavljali i postavljaju zahtjeve za kontinuirani napredak u političkoj karijeri. Kada i ako im se u tom pogledu nisu zadovoljile ambicije, redovno su odlučivali da napuste matičnu stranku, s ciljem da političku moć koju su stekli na sljedećim izborima pretvore u rezultat svojih novoosnovanih stranaka i postanu dio vlasti. Do sada nam iskustvo govori da su se takve stranke gotovo uvijek javljale kao konkurencija samo i isključivo SDA. Tako je bošnjački narod, nesrazmjerno svom demografskom potencijalu, po broju političkih stranaka postao “najbogatiji”, što je odraz nepovoljnih unutarbošnjačkih odnosa, ali i subverzivnih izvanjskih utjecaja
Poskok je, po istom principu kao i Građanski savez, Konakovićevo pisanje o Kiseljaku stavio u kontekst džume, klanjanja, džamije, hadža, objavljujući uz svoj komentar premijerovu fotografiju s hadža, nazivajući njegov dolazak u Kiseljak vjerskim turizmom. Još se jednom pokazalo da je ekstremizam uvijek jednako isključiv, odvratan i prljav, bio crven ili crn, ili bilo koje druge boje – svejedno je.
