Skakao sam iz jednih u druge cipele sve dok nisam uletio u ove u kojima trenutno stojim. Na tren su pretijesne, a onda prevelike, nekad se napune zlatom, a nekad govnima
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo
Ako se budes osvrtao na nedostatak komentara na tvoje tekstove, nemoj se obeshrabriti.
Itekako postoje ljudi koje odusevljavas svojim tekstovima i mislima.
KOMENTARI