Vječiti glas sumnje o mogućnosti pjesničke komunikacije s vremenom ponovno je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan. Čitanje Makovog pjesničkog zaviještanja u netom prošlim noćima i danima dalo je mnogima iznenađujuće odgovore
. I vremena neće biti više.</p>
<p>Vječiti glas sumnje o mogućnosti pjesničke komunikacije s vremenom ponovno je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan.</p>
<p>Čitanje Makovog pjesničkog zaviještanja u netom prošlim noćima i danima dalo je mnogima iznenađujuće odgovore. Prepoznali su da ti stihovi o vremenu čovjeka, o njegovoj tjeskobi i patnji, o egzistencijalnom determinizmu u bosanskom srednjovjekovlju govore zapravo sudbinu čitača, sad i ovdje, i to ogoljeno i precizno do bola. Doista, postoji trenutak kada se riječ preobražava. Jezik poezije, koja je u svojoj biti polimorf, jezik višeslojne korespondencije pokazuje svoje tajno lice, izlazi iz sjene sa svojim obogaćenim značenjima i precizno se iskazuje u suočenju s vremenom koje ga čita.</p>
<p>Zar je moguće bilo ne vidjeti da je onaj iz pjesme <em>Putovi</em> i onaj iz <em>Poruke</em> ponovno došao, da je nasrnuo s oružjem u ime svoje Aždahake, svoje Zmije, svog Tenka, da je mrtvi Gorčin ponovno ubijen, a Modra rijeka poremećena u svom koritu i u svom toku; zar je moguće bilo ne vidjeti silovanu Penelopu i ubijenog Telemaha, zar je moguće bilo ne prepoznati Kirku?</p>
<p>Svi su odgovori oduvijek bili u biću poezije, u njenom paralelnom jeziku kojim komuniciramo onako kako jedino možemo, iz srži svog bića.</p>
<p>Makova pjesnička pustolovina, čini se piscu ovih redaka, ima dva svoja vrha. I u oba slučaja riječ je o lirskim epovima ili o pjesničkim kažama. Jedan je, naravno, glasoviti <em>Kameni spavač</em>, kojeg je pisao i dograđivao sve do svoje smrti i u kojem se iz prvotnog glasa Maka – Gorčina – i misli sudbina i povijest zemlje, čovjeka na zemlji, jednog u mnoštvu, suočenog sa spoznajom o svom usudnom koračanju.</p>
<p>Drugi lirski ep formalno je ostao nedovršen. Pjesme su to koje su nastajale godinama, pojavljivale se u nekim knjigama i svjedočile o jednom posebnom čitanju i pjevanju. Čitav taj veliki ciklus zapravo je dijalog putnika sa svojim putovanjem, pjesnika s pjesništvom i mogao bi se nazvati Makovom Odisejom.</p>
<p>Stamenost i bitisanje, s jedne strane, i žudnja i putovanje, s druge, dva su lica istog pitanja ili naprosto ogledalo koje produbljuje i proširuje sliku, kao što se Makov Odisej ili Mak Odisej (Odisej se nigdje ne spominje po imenu, Odisej je naprosto Ja) kreće jednako po morima, kao i među zvijezdama, a između Kirke, Kalipse, Nausikaje i Penelope upoznaje polivalentno biće ljubavi koje samo sa svim iskustvima zajedno može dati odgovor. Kako je to nemoguće, jer taj bi odgovor poništio žudnju, preostaje putovanje, putovanje čije je krajnje odredište, u ovoj antičkomediteranskoj metafori, samo za putnika vidljiva – <em>jedna čarobna zvijezda</em>.</p>
<p>Možda ista zvijezda na koju, zajedno sa suncem i mjesecom, pokazuje dobra ruka, uklesana u kamenu, ruka koja traži svjetlost što će duši pravednika pokazati put. Ruka sa stećka, ili nevidljiva ruka s nišana.</p>
<p>Tjeskoba i žudnja obilježavaju skoro svaki korak u ovom svijetu. A odgovor i lijek, i za jedno i za drugo, kako je Dizdar pročitao u kamenim i duhovnim tekstovima, koje je prepoznao kao tekstove pređih, kao svoje tekstove s kojima je na ingeniozan način započeo razgovor, odgovor i lijek su negdje drugdje. I u toj svijesti je zemaljski mehlem.</p>
<p>Svaki je istinski pjesnik ujedno i čitač. Čitač vremena. I čitač svog čitača napose.</p>
<p>Pjesnička ostavština Mehmedalije Maka Dizdara živo je vrelo koje će svakog nadahnutog čitača učiniti također i pjesnikom.</p>
<p>I u tome je možda tajna poezije.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Sjećanje na dan kada je ubijen cijeli svijetSljedeći članak
Rasprava sa samoproglašenim “mistikom”
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo