Valter je homoseksualce aktivno progonio sve do 1951, a muška homoseksualnost dekriminalizirana je tek 1977. godine, i to u Hrvatskoj, Sloveniji, Vojvodini i Crnoj Gori. Dakle, ne i u Bosni i Hercegovini. Homoseksualni odnosi na ovim su prostorima kažnjavani još od 1852. godine.
 održala u najboljem redu. Između ostalog, plaćaju se i promoviraju kratki videozapisi u kojem ovdašnje poznate ličnosti govore o tome zašto podržavaju Povorku i odgovaraju na pitanje hoće li joj prisustvovati.</p>
<p>Naravno, svako ima pravo na to i apsolutni je imperativ ovog društva da svaki građanin javno iznese svoje stavove, između ostalog i o homoseksualizmu. Problematične su neke druge stvari. Licemjerno je agresivnim marketingom pozivati na ljudska prava homoseksualaca u danima u kojima se navršava tačno sedam godina otkako te iste režisere, pisce, aktiviste koji stavljaju USAID okvire na svojim fotografijama s društvenih mreža baš zaboli neka stvar to što je jednom konstitutivnom narodu na polovici zemlje zabranjeno govoriti jezikom koji želi.</p>
<p>Drugo, fakti kojima se opravdava održavanje Povorke ponekad su potpuno besmisleni. Tako je ovih dana jedan od najviđenijih sarajevskih intelektualaca opće prakse Ahmed Burić izjavio u USAID-ovom progej spotu doslovce sljedeću rečenicu: “Mi stalno sad smo u nekom vremenu aprila, ja nekako mislim da je Valter živ da bi podržao gej paradu.” Dobro. Šta znači biti u vremenu aprila, ostavit ćemo Buriću da pojasni. On je i inače poznat po šalovanju rečeničkih skalamerija koje njemu zvuče moćno, a ustvari su potpuno besmislene i ne znače ništa. Ali vazda ima podosta olinjalih kafanskih jarana koji će mu to <em>lajkati. </em></p>
<p>Još je gori drugi dio te rečenice u kojem Burić tvrdi da bi Valter bio za paradu. I tu se, zapravo, vidi koliko Burić malo zna, a o sebi puno misli. Jer njegov i Valter njegovih jarana lik je iz mašte Hajrudina Šibe Krvavca. Fakti o stvarnom Valteru ipak su ponešto drugačiji. Smrt Vladimira Perića nije se desila baš onako kako je kazano u zvaničnoj verziji. Perić je, ma koliko velike bile njegove zasluge u antifašističkoj borbi, bio rigidni komunista koji bi hapsio, isljeđivao, zatvarao i strijeljao u skladu s politikom svoje partije i onda vjerovatno završio na Golom otoku tri godine nakon oslobođenja. Čisto sumnjamo da bi se takva osoba deklarirala kao progej. Lijepo zvuči za potrebe snimanja spota, ali izjaviti kako bi Valter, onaj stvarni ili onaj kakvog zamišljaju nakon dvije-tri rakije kod Kože, podržao Povorku znak je potpune neobrazovanosti i nepoznavanja historijskih činjenica.</p>
<p>Da pročita nešto osim svojih “komentara” i statusa na Facebooku Kristine Ljevak, znao bi da nije pametno upuštati se u ocjenjivanje ko bi danas podržavao homoseksualce jer bi mu bilo jasno da komunisti to nikad ne bi učinili. Pa oni su tek 32 godine po osvajanju vlasti u SFRJ dekriminalizirali homoseksualnost, gejevi više nisu išli u zatvor, ali su bili osobe koje “čine protuprirodni blud”.</p>
<p>Hrvatski historičar Franko Dota, recimo, doktorirao je na temu “muške homoseksualnosti u socijalističkoj Jugoslaviji”. Istražujući ovu temu, došao je do podataka kako je od 1945. do dekriminalizacije 1977. godine na cijelom prostoru Jugoslavije osuđeno približno 1.500 muškaraca, a jedan od najpoznatijih sudskih procesa bio je onaj iz 1950. godine takozvanoj zagrebačkoj sedmorki. Sve jer novi socijalistički čovjek treba biti zaštićen “dekadentnog, nezasitnog i izopačenog buržujskog bludnika”.</p>
<p>Valter je homoseksualce aktivno progonio sve do 1951, a muška homoseksualnost dekriminalizirana je tek 1977. godine, i to u Hrvatskoj, Sloveniji, Vojvodini i Crnoj Gori. Dakle, ne i u Bosni i Hercegovini. Homoseksualni odnosi na ovim su prostorima kažnjavani još od 1852. godine.</p>
<p>Za USAID-ovu čaršijsku elitu porazan je i fakat o tome kako je još jedna njihova ikona bila teški homofob. Ernesto Che Guevara bio je netolerantna osoba, puna prezira prema homoseksualcima, koje je nazivao “seksualnim perverznjacima”, proganjao ih i slao u radne logore. “Novi čovjek”, prema Cheu, mora biti “energičan radnik, hrabar, marljiv, domoljub, nesebičan, heteroseksualan, monogaman i strog”. Zato je pomogao uspostavu prvog kubanskog koncentracionog logora u mjestu Guanahacabibes 1960. godine. U njemu su bili zatočeni homoseksualci, Jehovini svjedoci, afrokubanski svećenici i drugi za koje se vjeruje da su počinili “zločin protiv revolucionarnog morala”. Osim što je bio homofob, bio je i rasista koji je smatrao da su bijeli Evropljani superiorni ljudima afričkog porijekla.</p>
<p>Na kraju videa Burić nam poručuje kako će i on prisustvovati Povorci jer želi pomoći prijateljima, zabrinut za njihovu sigurnost. Biva, neko će ih zakamenjati dok hodaju Titovom ulicom pa Burić poručuje kako on nikada prijatelje u takvim situacijama ne ostavlja na cjedilu. Fino. Hrabar je to i golem iskorak za čovjeka koji je “u nekom vremenu aprila” dezertirao iz Bosne i Hercegovine i dane agresije proveo u Sloveniji. Valjda tada u Sarajevu nije imao prijatelja. Niti su Sarajlije tada bili pederi.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Jedno hadžsko putovanje: Od “Odazivam ti se” do “Zvao bih te”Sljedeći članak
Preko crtanih filmova i igračaka do dječijih umova
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.