Najveću prijetnju za Hollywood predstavlja “Netflix”, koji je uspio srušiti granicu između televizije i kina i jednako uspješno zavladati u oba ova svijeta. Zarađujući i snimajući više filmova negoli i jedan filmski studio u Americi, a nakon što je već osvojio zlatnog kipića u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma (2017), “Netflix” se u “oskarovsku utrku” vraća s 24 nominacije, ostavljajući iza sebe filmske imperije poput “Disneya” i “Sonyja”

Piše: Mirza SKENDERAGIĆ

Objavljene su nominacije za 92. dodjelu nagrada Američke filmske akademije i, kao gotovo svake godine u ovom stoljeću, tu zaista nema nikakvih iznenađenja s obzirom na to da su gotovo identične liste nominiranih filmova već objavljivane kao predviđanja, sedmicama i mjesecima prije. Međutim, ono što ovu godinu izdvaja od prethodnih, kada su u pitanju Hollywood i Oskar, jeste ugroženost ovog do sada neosvojivog svijeta moći, popularnosti, novca, glamura itd., a koja sasvim neočekivano dolazi od televizije, odnosno savremenih televizijskih internetskih servisa.

Najveću prijetnju za Hollywood predstavlja “Netflix”, koji je, za razliku od ostalih televizijskih kuća, kao što je HBO, uspio srušiti granicu između televizije i kina i jednako uspješno zavladati u oba ova svijeta. Zarađujući i snimajući više filmova negoli i jedan filmski studio u Americi, a nakon što je već osvojio zlatnog kipića u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma, i to na naslov Icarus (2017), “Netflix” se sada u “oskarovsku utrku” vraća s 24 nominacije, ostavljajući iza sebe filmske imperije kao što su “Disney” s 23 i “Sony” s 20 nominacija. Kada su, pak, u pitanju filmovi, ove je godine najviše nominacija osvojio Joker, njih jedanaest, a po deset ih je pripalo naslovima Irac, Bilo jednom u Hollywoodu i 1917.

U najvažnijoj oskarovskoj kategoriji, onoj za najbolji film, prednjači upravo “Netflix” s naslovima Irac (The Irishman) Martina Scorsesea i Bračna priča (Marriage Story) Noaha Baumbacha, dok ostatak liste čine: Ford v Ferrari, Jojo Rabbit, Joker, Little Women, 1917, Once Upon a Time… in Hollywood i Parasite. Iako nisu glavni favoriti za zlatnog kipića, naslovi Irac i Bračna priča nisu ubačeni samo zato da bi popunili listu, već naprotiv, važe za moguća iznenađenja na večeri dodjele.

Kao prvog favorita za osvajanje Oskara za najbolji film, potrebno je istaknuti ratnu dramu 1917 britanskog režisera Sama Mendesa, koji je već osvojio zlatne globuse za najbolji film i najbolju režiju. Riječ je o spektakularnom ostvarenju čiji narativ čini priča o dva mlada britanska vojnika koji u utrci s vremenom moraju prijeći neprijateljsku teritoriju i dostaviti poruku koja će zaustaviti ubojiti napad na stotine vojnika. Kao najvažniji filmski element ovog naslova, ističe se fotografija Rogera Deakinsa, snimatelja s čak četrnaest nominacija za Oskara, koji krajnje uvjerljivo kreira formu filma u “jednom kadru”, izbjegavajući ponavljanje lokacije i oslanjajući se umnogome na vremenske uvjete i prirodno svjetlo. Tu je, naravno, i originalni scenarij koji supotpisuje Mendes, a čija nevjerovatnost počiva upravo na istinitosti, odnosno životnoj priči Mendesovog djeda koji je u Prvom svjetskom ratu služio u britanskoj vojsci, te glumačke interpretacije glavnih glumaca Georgea MacKeya i Deana Charlesa Chapmana, koji su stalno u pokretu kroz nezamislive situacije na fronti, ali i onih sporednih koje su, uprkos kratkom trajanju njihovih scena, ostale upečatljive.

Kako je poznato da Američka filmska akademija najviše voli rat, odnosno filmove s ratnom tematikom, onda je moguće očekivati da će upravo ovaj naslov Sama Mendesa pobijediti u njihovoj najvažnijoj kategoriji, uprkos tome što je riječ o zaista kvalitetnom naslovu na više nivoa. Ono što bi moglo zasmetati Akademiji jeste činjenica da 1917 ne obrađuje američku ratnu tematiku, tj. ne prikazuje bezuvjetnu hrabrost američkih vojnika, kao Spielbergov domoljubni ratni spektakl Spašavanje vojnika Ryana, te bi u tom slučaju Oskar iznenađujuće mogao pripasti drami Joker ili Tarantinovoj komediji Bilo jednom u… Hollywoodu. Ostali filmovi, Ford v Ferrari, Jojo Rabbit, Little Women, Marriage Story i južnokorejski Parasite, iako uvršteni na listu, gotovo da i nisu u konkurenciji jer su daleko od predmeta zanimanja Američke filmske akademije. Ovdje se prije svega misli na socijalnu satiru Parazit Južnokorejca Joon-hoa Bonga, koji je već osvojio Zlatnu palmu u Cannesu i koji se može definirati kao najbolji film 2019. godine u svijetu.

Nakon što je svjetska javnost svojim bjesomučnim pritiskom 2016. godine sama priskrbila Oskara Leonardu DiCapriju za najbolju glavnu mušku ulogu, koju je osvojio za film Povratnik, ove se godine očekivala barem jedna “pobuna” i kada je u pitanju Joaquin Phoenix, s obzirom na to da je riječ o jednom od nepravedno najzapostavljenijih glumaca današnjice, koji je od tri dosadašnje nominacije kipiće zaslužio u barem dvije. Ipak, ove godine mu Oskar sigurno neće iskliznuti iz ruku, prije svega zbog zaista najbolje glumačke interpretacije godine, koju je ostvario igrajući stripovskog negativca Jokera, te dosljedno ga pretvarajući u jadnog, psihološki oboljelog tragičnog junaka 21. stoljeća, ali i zbog nešto slabije konkurencije koju čine Antonio Banderas (Pain and Glory), Leonardo DiCaprio (Bilo jednom u… Hollywoodu), Adam Driver (Marriage Story) i Jonathan Pryce (Two Popes).

Kada je u pitanju Oskar za najbolju glavnu žensku ulogu, konkurencija je nešto ujednačenija i utrka neizvjesnija, a tek se djelomično izdvaja Renee Zellweger, koja tumači Judy Garland u biografskom filmu Judy. Osim fizičke transformacije, koja je zahtijevala svakodnevni proces pripreme i podrazumijevala korištenje protetike, sočiva, perike, Zellweger je u ovaj lik unijela ono najbolje od svojih dosadašnjih, mahom banalnih uloga – kao što je Bridget Jones – te je Judy Garland, poznatu po ulozi Dorothy iz Čarobnjaka iz Oza, stvorila ispočetka, sa spontanošću, šarmantnošću, tugom i ludilom, koje stvarna Judy možda i nije imala u tom obliku, a koji je najbolje definiraju kao historijsku osobu s tragičnom sudbinom.

Ostale nominirane u ovoj kategoriji jesu Cynthia Erivo (Harriet), Scarlett Johansson (Marriage Story), Saoirse Ronan (Little Women), Charlize Theron (Bombshell), ali teško da koja od njih može ugroziti Zellweger kao Judy, iako je ovo godina karijere za Johansson, koja je pored ove kategorije nominirana i u onoj za najbolju sporednu žensku ulogu, koju je ostvarila u ratnoj dječijoj komediji Jojo Rabbit Taike Waititija. U ovoj kategoriji se, pak, najviše šanse daje Lauri Dern (Marriage Story), dok se cijeli filmski svijet moli da svog prvog Oskara dobije i Brad Pitt, dubler Leonarda DiCaprija u naslovu Bilo jednom u… Hollywoodu, pa makar morao pobijediti Joa Pescija (The Irishman), Al Pacina (The Irishman), Toma Hanksa (A Beautiful Day in the Neighborhood) i Anthonyja Hopkinsa (Two Popes).

Očaravajući makedonski dokumentarac i jedan od filmskih hitova godine Medena zemlja Tamare Kotevske i Ljube Stefanova nominiran je u dvije kategorije za nagradu Oskar – za najbolji strani i najbolji dokumentarni film, što je s obzirom na veličinu zemlje iz koje dolazi, te borbu za sušti opstanak kinematografije, koju već više od dvije decenije vodi cijelo područje bivše Jugoslavije, historijsko, kulturološko i sociološko čudo. Riječ je o filmu koji je već osvojio tridesetak nagrada na najznačajnijim svjetskim festivalima, uključujući čak tri nagrade Sundance Film Festivala, a čija radnja prati odlučujući životni trenutak medarice Hatidže, posljednje mještanke zabačenog makedonskog planinskog sela.

Kada je u pitanju kategorija za najbolji dokumentarni film, onda se Medenoj zemlji daju sasvim realne šanse da bi mogla poremetiti planove “Netflixa”, koji predvodi i ovu kategoriju, i to s naslovima American Factory i The Edge of Democracy, dok je jedan od favorita i intimno epsko putovanje Za Samu, koje kroz izraz ljubavi mlade majke prema kćerki govori o životu Waad al-Kateab tokom pet godina ustanka u Halepu, Siriji, kada se ona zaljubljuje, udaje i rađa Samu, dok se oko nje vodi kataklizmički sukob. S druge strane, u kategoriji za najbolji strani film Medena zemlja zaista nema nikakvih šansi, kao ni tri ostala filma, s obzirom na to da će zlatni kipić gotovo sigurno prvi put otići u Južnu Koreju, koju ove godine predstavlja spomenuto remek-djelo Parazit.

Na koncu, današnji Oskar još smisla ima jedino kada su u pitanju male ili manje poznate kinematografije, jer ih nominacija ili osvajanje doslovno stvara i u jednom trenutku uzdiže do granice postojanosti, koju teško da bi ikada mogli dostići bez zlatnog kipića. To se 2002. godine desilo s Ničijom zemljom i Bosnom i Hercegovinom, to će se sada desiti s Makedonijom. Ipak, tu nastaje novi problem, jer u 2020. godini uspjeh na blagajnama kina i osvajanje filmskih nagrada ne vrijedi ništa ako se poslije toga ne potpiše ugovor s “Netflixom” ili nekom drugom TV kućom, što će se sada desiti Joon-hou Bongu, čiji film HBO želi pretvoriti u mini serijal od pet epizoda.

Među ostalim kategorijama, kao što je ona za najbolji originalni scenarij, naneizvjesnija trka bit će između naslova 1917 i Bilo jednom u… Hollywoodu, dok će onu za adaptirani scenarij voditi Irac (Steven Zaillian) i Joker (Todd Phillips i Scott Silver). Spomenuta četiri filma ući će u fotofiniš i kada je u pitanju kategorija za najboljeg režisera. Međutim, šta to vrijedi tim filmovima kada se samo čeka da “hollywoodska blještava” parada haljina s dubokim izrezom prođe i da se filmovi pojave u “Netflixovoj” videoteci? Možda će, ali samo možda, neki film s osvojenim Oskarom pogledati više ljudi u svojim virtualnim videotekama, jer sve je manje filmova koji se premijerno prikazuju u kinima, a sve ih je više koje pod svoje uzima “Netflix”.