Obilježavanje 24. godišnjice pogibije pet zlatnih ljiljana u podveleškom selu Kružanj, Ramiza Džihe, Elvedina Omanovića, Amela Vejzovića, Nurifa Dedića i Halila Ćorića, organizirale su boračke organizacije i udruženja proistekla iz Armije Republike Bosne i Hercegovine. Na čelu kolone sjećanja i ove godine bio je Mirsad Husnić, jedan od saboraca poginulih zlatnih ljiljana

Piše: Sanadin VOLODER

Mnogo je boraca Armije RBiH koji su godine borbe proveli na liniji i u akcijama, a mnogo je i hrabrih diverzanata koji su imali više dana provedenih iza neprijateljskih linija nego pojedinci u rovovima. Posebne diverzantske jedinice imale su ciljane zadatke duboko u neprijateljskoj dubini, čime su bile udarna igla psihološkog rata protiv agresora.

U ovom broju Stava donosimo vam priču o pet hrabrih mostarskih diverzanata koji su svoje živote okončali na zadatku izviđanja podveleškog platoa na samom kraju rata, 12. augusta 1995. godine.

Boračke organizacije i udruženja proistekla iz Armije Republike Bosne i Hercegovine organizirale su obilježavanje 24. godišnjice pogibije pet zlatnih ljiljana u podveleškom selu Kružanj – Ramiza Džihe, Elvedina Omanovića, Amela Vejzovića, Nurifa Dedića i Halila Ćorića.

Program je počeo u nedjelju, 18. augusta, polaskom učesnika tradicionalnog marša od harema u Dračevicama do Kružnja, odnosno do šehidskog spomen-obilježja “5 zlatnih ljiljana”. U tradicionalnim maršu bilo je više od 200 učesnika, uglavnom omladine, odnosno učenika osnovnih i srednjih škola. Ove godine u održavanje marša uključeni su i odredi izviđača iz Mostara, Visokog i Sarajeva. Na čelu kolone sjećanja i ove godine bio je Mirsad Husnić, jedan od saboraca poginulih zlatnih ljiljana i starješina Odreda izviđača “Pet zlatnih ljiljana”, osnovanog prošle godine.

Mirsad Husnić već 13 godina predvodi marš u toku kojeg mladim učesnicima priča o trenucima koje je provodio u akcijama izviđanja sa zlatnim ljiljanima. To su priče o nadljudskom junaštvu Nurifa Dedića, Ramiza Džihe, Amela Vejzovića, Elvedina Omanovića i Halila Ćorića.

Glavni cilj ove manifestacije sjećanja su mladih koji tokom marša idu stazama kojima su koračali borci Armije BiH do svojih rovova prema srpsko-crnogorskom agresoru, odnosno područjem Ravnica iznad Blagaja, kuda su diverzanti ulazili u neprijateljsku dubinu.

Veličinu herojskog djela zlatnih ljiljana gotovo je nemoguće dočarati riječima, jer su okolnosti drugačije i teško je opisati ambijent kad čovjek svjesno žrtvuje život za slobodu sunarodnjaka.

RIJETKO VIĐENA SKROMNOST

Od pet zlatnih ljiljana poginulih na Podveležju samo je Nurif Dedić bio oženjen. On je priznanje “Zlatni ljiljan” dobio još za života. Iza njega je ostalo dvoje djece, sin i kćerka.

O Nurifu Dediću imamo sačuvana dva novinarska teksta. Prvi je tekst Obični čovjek neobične hrabrosti autora Faruka Kajtaza i drugi Priviđanja u planini Šefke Hodžića, ratnog novinara Oslobođenja. Ovaj je tekst i dio njegove knjige Operacija “Jesen 94”. Iz ova dva teksta može se jasno vidjeti o kakvoj ljudskoj i vojničkoj veličini je riječ.

Asedina je imala nepunih 12 godina kada je njen babo Nurif Dedić nestao u izviđačkom zadatku, odnosno kasnije pronađen mrtav. “Završila sam Drugu gimnaziju, pedagoški smjer, pa onda Nastavnički fakultet, Odsjek za pedagogiju, na Univerzitetu ‘Džemal Bijedić’. Nažalost, nikada nisam imala stipendiju u toku mog školovanja, što me nije spriječilo da studij završim u roku. Moj brat je imao stipendiju od jedne porodice iz Njemačke jedno kraće vrijeme”, kaže nam Asedina.

Asedina se prisjeća, kad je bilo svečano dodjeljivanje “Zlatnog ljiljana”, da joj je majka pričala da je njen otac namjeravao odbiti to priznanje jer je u svojoj skromnosti smatrao da nije zaslužio taj orden, te da ništa nije učinio više nego ostali saborci.

“Sjećam se da ga je uvijek krasio osmijeh, ma koliko teška situacija bila, on se uvijek smijehom borio. Jedne prilike je došao ranjen u ruku i nogu, nije bilo ozbiljno ranjavanje, ali je tad najprije nama djeci podijelio čokolade, kako je do njih došao tad, ne znam…, pa onda počeo previjati rane. Dobro se sjećam da se smješkao sve vrijeme i pitao nas jesu li nam čokolade ukusne”, dodaje Asedina, koja je danas ponosna majka dvoje djece i član je kolektiva OŠ “Mustafa Ejubović – Šejh Jujo”, te kroz svoj posao aktivno prenosi vrijednosti na mlade za koje je njen otac dao svoj život: “Drago mi je da vidim da svake godine bude mnogo djece i mladih u maršu. Bude čak i učenika iz škole u kojoj radim. To im je najbolja lekcija, da uživo vide i dožive kuda su se sve probijali borci Armije Republike BiH i šta su činili u najtežim vremenima za naš grad Mostar i državu Bosnu i Hercegovinu.”

ODRED IZVIĐAČA “PET ZLATNIH LJILJANA”

Prošle godine u novembru osnovan je Odred izviđača “Pet zlatnih ljiljana” kao plod višegodišnjih napora preživjelih saboraca poginulih zlatnih ljiljana u cilju očuvanja tekovina borbe Armije RBiH. Ovaj odred već okuplja oko 100 članova u prostorijama bivše osnovne škole na Vrbi.

“Odred izviđača ‘Pet zlatnih ljiljana’ za manje od godinu od svog osnivanja već ima zapažene rezultate na takmičenjima u Mostaru. Već smo učestvovali u aktivnostima izviđača u Sarajevu, Konjicu te na edukaciji na Boračkom jezeru. Također smo s izviđačima iz Kantona Sarajevo bili u posjeti Turskoj”, kaže Ahmed Gigić, sekretar Odreda.

Predvodnik marša sjećanja Mirsad Husnić ponosno ističe: “Sjećamo se danas Rame Džihe, Nurifa Dedića, Amela Vejzovića, Elvedina Omanovića i Halila Ćorića i ne samo njih i njihovih bitaka već i svih časnih boraca Armije RBiH koji su dali svoje živote za slobodu Bosne i Hercegovine.”

Upravo na prošlogodišnjem maršu sjećanja na pet zlatnih ljiljana rodila se ideja o formiranju izviđačkog odreda s ciljem okupljanja mladih kroz izviđačke aktivnosti. Mirsad Husnić kaže da se kroz redovne aktivnosti Odreda radi i na njegovanju tradicije i tekovina ARBiH, kako bi se na mlađe generacije prenijele aktivnosti na njegovanju te tradicije.

“Odred je dobio ime upravo po pet izviđača ratnih jedinica 4. korpusa Armije RBiH koji su poginuli upravo pod Kružnjem na zadatku. Njih peterica su bili naši saborci i prije svega prijatelji s kojima smo se svakodnevno družili. Ovo što mi radimo je nešto najmanje što mi možemo da uradimo za svoje poginule saborce. Odred u svom radu već bilježi značajne aktivnosti i prepoznat je na izviđačkoj sceni u Federaciji BiH. Pored redovnih izviđačkih aktivnosti, takmičenja, logorovanja, zimovanja, ljetovanja, Odred je bio angažiran i na obilježavanju značajnih datuma i događaja iz proteklog rata i historije Bosne i Hercegovine. U svom radu ostvario je saradnju i kontakte s više odreda iz FBiH koji su i danas podržali naš odred odazivajući se na poziv za učešće u ovogodišnjem maršu. Danas su s nama bili Odred izviđača ‘Igman 92’ Ilidža, OI ‘Bregava’ Stolac, OI ‘Stari grad’ Mostar, OI ‘Neretva’ Mostar, OI ‘Rakovica 9’ Ilidža, OI ‘Mladost’ Ilijaš, OI ‘Vrelo Bosne’ Ilidža. Na maršu, pored ovih odreda, sudjelovali su i članovi karate-kluba ‘Semih’ iz Mostara. Tako da će se priča o našim ljiljanima proširiti po cijeloj državi. Hvala im na podršci”, poručio je Husnić.

Kasida posvećena zlatnim ljiljanima

Mirsad Puce tekstopisac je poznatih ilahija i kasida koje su objedinjene u knjigu Srebreni svijet. Pjesme su pisane od 1994. do 2013. godine, a nastajale su povodom značajnih događaja u kalendaru Islamske zajednice i u povodu brojnih svečanosti koje je organizirala Karađoz‑begova medresa i druge institucije u gradu na Neretvi.

Godine 2004. otvoreno je šehidsko spomen-obilježje za pet zlatnih ljiljan u podnožju Kružnja, sela u kojem su do rata živjeli Nurif i Mirsad, u neposrednoj blizini mjesta gdje su svoju zadnju borbu protiv srpsko-crnogorskog agresora imali zlatni ljiljani.

Izgled spomen-obilježja na najbolji način oslikava zasjedu u koju su upali Nurif Dedić i njegovi saborci. Na prvom obilježavanju pogibije zlatnih ljiljana izvedena je njima posvećena kasida Mirsada Puce.

Pet zlatnih ljiljana

Kad ljiljani zamirišu

Teku suze k'o minute

Turbe kao mjesec blista

A kamen i čovjek šute.

Istina je u kamenu

I u duši uklesana

Još cvjetaju i mirišu

Ko nekad pet ljiljana.

Godine prolaze a sjećanja žive

S ponosom im duša ime izgovara

Nurif Ramiz Halil Amel

Elvedin i hiljade usnulih čuvara.

Reci dušo još su živi

Još se Bosna kiti njima

Njihova su djela vječna

Okićena ljiljanima.

Povedi me putevima

U pobjede koji vode

Približi mi uspomenu

U zaborav da ne ode.