Prije nekoliko dana, Dušan Šehovac, sociolog i osnivač Demokratske inicijative sarajevskih Srba, objavio je članak pod naslovom "Zašto ratni sukob u Prijedoru i danas medijima u FBiH služi da bi se ubijala istina?, u kojem, između ostalog, brojku od 3.178 ubijenih prijedorskih civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ocjenjuje kao ideološki i nacionalistički podatak. Prijedorčanin, historičar Jasmin Medić u tekstu za Stav reagira na ovaj Šehovčev članak
, a ne u Prijedoru, kako navodi autor. O tim vojnicima i njihovoj ulozi u Prijedoru 1992. godine pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, Sudom Bosne i Hercegovine i Okružnom sudu u Banjoj Luci dovoljno je rečeno, mada ni približno dovoljno procesuirano. Za razliku od pripadnika VRS‑a, civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti mahom su ubijani pred svojim kućnim pragom, na području prijedorske općine, ili su iz nekog logora izvedeni i pogubljeni na nekom od mjesta masovnih ubijanja. Među njima je tromjesečni Velid Softić i još 101 dijete.</p>
<p>Pozivajući se na podatak udruženja logoraša, brojku od 3.178 ubijenih civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti Šehovac ocjenjuje kao ideološki i nacionalistički podatak!? Usput rečeno, autor teksta trebao bi znati, ako već piše o Prijedoru, da su upravo prijedorska udruženja prikupila podatke o ubijenim prijedorskim civilima s podacima o imenu, imenu oca i prezimenu žrtve, datumu i mjestu rođenja, adresi stanovanja, datumu nestanka i eventualnoj ekshumaciji žrtve. Takvom metodologijom uskraćena je svaka mogućnost manipuliranja brojkama. Ništa slično Demokratska inicijativa sarajevskih Srba nikada za ovih godina nije uradila kada je riječ o sarajevskim Srbima. Danas nerijetko svjedočimo manipuliranju žrtvama srpske nacionalnosti u Sarajevu.</p>
<p>Dakle, iznijeti podatak i navesti nacionalnu pripadnost ubijenih civila, prema autoru, ideološki je i nacionalistički! Po Šehovcu čak i podatak može biti etiketiran?! Kako onda izbjeći takvu vrstu etiketiranja? Sve žrtve – poginule vojnike i ubijene civile – podjednako numerisati i pri tome ne uzimati u obzir historijski kontekst? Da li ćemo, idući tom logikom, svako spominjanje nacionalne pripadnosti (srpskih) žrtava iz Jasenovca također smatrati nacionalističkim pristupom? Hoćemo li onda staviti znak jednakosti između ubijenog srpskog djeteta u Jastrebarskom i stradalog domobrana s Kozare kada budemo govorili o stradanjima u Drugom svjetskom ratu, u kojem se, s pravom, naglašava nacionalna pripadnost žrtava? No, kada je riječ o Prijedoru, u kojem su masovne zločine nad bošnjačkim i hrvatskim civilnim stanovništvom počinile srpske vojne i policijske strukture, autor, i pored mnoštva dokaza i dostupnih podataka, pokušava staviti znak jednakosti između srpskih poginulih vojnika s ratišta širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine i ubijenih bošnjačkih i hrvatskih civila u Prijedoru.</p>
<p>Autor, shodno navedenom, još i izražava želju “da će konačno u Federaciji BiH doći bolje vrijeme u kome će novinari svojim radom doprinositi istini i pomirenju, tako što će doživjeti da pročita vijest u novinama ili na nekom portalu, vijest koja glasi: ‘Nažalost, Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem, prema podacima udruženja zaraćenih strana, imamo 4.689 žrtava, iz reda sva tri naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata, od kojih je 3.819 ubijeno a 1.049 poginulo'”, umjesto da se svojim “ljudskim promišljanjem i humanističkim mišljenjem” suprotstavi manipulacijama o stradalim Srbima u Sarajevu od strane novinara iz drugog, manjeg bh. entiteta.</p>
<p>Iz narativa ćemo izbaciti nacionalnu pripadnost žrtava tek onda kada neko dokaže da su uistinu svi narodi podjednako stradali i svi podjednako činili zločine, a da su za rat sve zaraćene strane podjednako krive, kako za posljednji, tako i za zločine u toku Drugog svjetskog rata. Ipak, to ni približno nije slučaj. Jedan narod, za razliku od drugog, ima iskustvo Omarske, Tomašice, Keraterma, Trnopolja, Korićana, Kevljana i nijedan “diskurs u pokušaju” te činjenice neće moći izvrnuti. Pripadnici drugog naroda naglašavaju nacionalnu pripadnost žrtava jedino kada su žrtve njihovi sunarodnjaci.</p>
<p>Budemo li ovako neke činjenice gurali pod tepih ili neke upotrebljavali samo kada nam u datom trenutku odgovara, ništa nismo naučili. Kao ni nakon Drugog svjetskog ra</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
LIJEPA LI SISljedeći članak
Ehli-bejt i Bošnjaci: Poslanikova porodica u Bosni i Hercegovini
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.