Mislite da je hazreti Omer pitao svoju može li u džamiju. Mislite da joj je govorio s vrata: “Draga, idem da klanjam. Brzo ću. Neću ostajati na zikru.” E, na šta su spali današnji muslimani!
</p>
<p>Tokom boravka u itikafu vjernik se nastoji u potpunosti posvetiti Bogu, što više učiti Kur’an i razmišljati o njegovim porukama, ali i razmišljati o vlastitom životu, pokušati realno sagledati šta je uradio tokom svog dunjalučkog tavorenja i šta će to iza njega ostati. (Ovdje bi mi žena sugerirala da razmišljam dok se vozim kući s posla.)</p>
<p>Ah, čini se da vrijeme u kojem živimo, a čiji je poredak utemeljen na brzini, žurnoj komunikaciji, neprestanoj uzbuni, nesigurnosti koja uzrokuje neprestane krize – čini se da je u ovakvom vremenu itikaf koliko stvar privilegije toliko i prijeke potrebe. Pa opet, ko ga danas sebi može priuštiti?</p>
<p><em>I'tikaf </em>doslovno znači bdijenje. “Ono što obožavanje obožava pojavljuje se noću. Musa je jedne noći vidio gorući grm. Muhammed, a.s., je jahao svog buraka noćnim nebom. Oni koji svaku noć prespavaju, a tvrde da su povezani s Bogom – lažu. Onaj ko je žedan, može zaspati samo na kratko. Ali će sanjati čistu vodu, mnogo čiste vode. Noću dolazi ono što najviše želimo”, Rumijeve su riječi koje sumiraju vrijednost noćnog namaza i bdijenja u islamskoj tradiciji.</p>
<p>Kad djeca pospu, već je drugačija situacija u kući. Ponešto se može i stići. Otvaraju se razne opcije. Sada žena preuzima moju ulogu vaiza i motivira me da idem na noćni namaz. Usput trebam izbaciti smeće. Ali znam ja tu politiku.</p>
<p>Pa ipak odlazim, citirajući s vrata Rumija: “Dan je namijenjen za rad, a noć za ljubav.”</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Lucas nastavlja zanovijetati, ispituje me, uz kilometarske stanke, imamo li mi u Bosni “Sexgiving”, a ja, kao neki mudrac podignem obrve, pogledam u daljinu i kažem: “Zavisi od mnogo stvari, u davnim je vremenima ‘Sexgiving’ bio uglavnom uoči petka, a danas se slavi kad se otplati kredit”
Slavna autobiografija Omera ibn Saida, koja se općenito ubraja u začetke američke robovske literature, započinje podužim odlomkom sure Vlast (Mulk), koju Omer ni nakon dvadeset i četiri godine u kršćanskoj zemlji nije zaboravio. Izbor nije slučajan; sura se otvara tvrdnjom da sva vlast pripada Bogu i stoga je savršena aluzija na robovlasništvo, na apsolutnu moć kroz posjedovanje
