“Osim iznosa naknade štete, drugo ključno pitanje jeste kome ona pripada. Prema presudi, to su potomci približno 350 muškaraca ubijenih unutar same baze u Potočarima. Po našim saznanjima, taj je broj znatno veći i ide do 2.000 ljudi. Za sada imamo približno 800 obrazloženih zahtjeva”

Piše: Alosman HUSEJNOVIĆ

Šestog septembra 2013. godine nizozemski Vrhovni sud u Hagu proglasio je odgovornom državu Holandiju za smrt Ibre i Muhameda Nuhanovića te Rize Mustafića, koje su vojnici DUTCHBAT-a izručili snagama ratnog zločinca Ratka Mladića u Potočarima, iako su troje Srebreničana potražili zaštitu u kampu UN snaga. Riječ je o iscrpljujućem višegodišnjem sudskom procesu “Preživjeli Srebreničani protiv države Holandije”, koji su 2002. godine pokrenuli Hasan Nuhanović i Mehida Mustafić s njeno troje djece.

Presuda iz Haga ohrabrila je preživjele članove familija još 350 ubijenih Srebreničana kojima nije pružena zaštita UN baze nadomak Srebrenice, pa je pokrenut novi sudski proces. Advokati Srebreničana posebno su bili osokoljeni relativno brzom naplatom odštete. Vješta i vrlo ambiciozna Liesbeth Zegveld, pravna zastupnica Nuhanovića i Mustafića, trebala je manje od dvije godine da novac iz državnog budžeta Vlade u Hagu bude na bankovnim računima Hasana Nuhanovića i četvero Mustafića.

“Mi smo bili posve iscrpljeni sudskim procesom. Nakon toliko godina i odlazaka u Holandiju, nisam mogao zamisliti da idem na sud radi utvrđivanja i visine odštete. Liesbeth Zegveld nam je tada predložila vansudsku nagodbu, pa je ona sama u potpunosti preuzela na sebe pregovarački posao, što je uspješno i okončala”, rekao nam je Hasan Nuhanović, dodavši da je, za razliku od Mustafića, holandskih rezidenata, njemu isplaćena i materijalna šteta jer je proveo 150 dana na suđenju, što je značilo i odsustvo s posla u Bosni i Hercegovini te nemale troškove dolaska i boravka u zemlji suđenja.

Pregovori su bili vrlo teški, a tradicionalno škrti Nizozemci pokušavali su sve da umanje iznos odštete. Ovom u prilog ide i skandalozan prijedlog koji se našao na stolu, a po kojem bi se Mustafićima trebao anulirati odštetni zahtjev jer su već dobili mnogo novca kroz razna socijalna izdvajanja od njihovog prihvata u izbjegličke kampove do stalne boravišne dozvole u ovoj zemlji! Vrhovni sud Holandije odredio je precizno odgovornost države – tek 10 posto, koliko je izračunata šansa da 350 nesretnika ipak preživi da su i ostali u UN bazi pored holandskih vojnika! Tako su smanjena i očekivanja u odštetni zahtjev. Stvar je donekle ubrzala izjava premijera Marka Ruttea u proljeće 2014. godine da će Srebreničanima po zahtjevu biti isplaćeno po 20.000 eura, pa su pregovori dvije strane okončani na zadovoljstvo obje strane, što je potvrdila i advokatica Nuhanovića i Mustafića u izjavi za medije u ljeto 2015. godine.

“Odštetni zahtjev sada je isplaćen i on je u očima preživjelih Srebreničana pristojan. Oni se samo nadaju da će sada dobiti potrebni mir”, rekla je Zegveld novinarima.

Iako Nuhanović i Mustafići ne žele govoriti koliko su dobili novca, saznali smo da je iznos približan iznosu sume koju je obećao premijer Rutte. No, zasluge za to u najvećoj mjeri pripadaju pregovaračkim vještinama holandske advokatice Zegveld. Ona je holandskoj strani u startu rezolutno odbila bilo kakav spomen 10 posto od 20.000 eura odštete.

Sada Vladu iz Haga čeka mnogo obimniji posao pred zahtjevom srodnika 350 Srebreničana. Formirana je posebna državna komisija koja pokušava u vansudskoj nagodbi doći do iznosa koji će zadovoljiti obje strane. Pravo na odštetu, kako smo saznali, imaju djeca, supružnici, te pod određenim uvjetima roditelji, braća i sestre.

Prošle sedmice održana je prva runda razgovora holandske delegacije sa Srebreničanima i njihovim advokatima u Potočarima. Holandska delegacija pristupila je vrlo oprezno, očigledno sa strogim instrukcijama da se pazi na svaku izgovorenu riječ.

“Delegacija državne Holandske komisije za kompenzaciju (Netherlands Compensations Commission Potocari) imala je prošle sedmice razgovore s preživjelima u genocidu u Srebrenici. Naš cilj bio je bolje upoznavanje s preživjelima”, šturo i suzdržano je za Stav rekao Frank Neervoort, član državne delegacije, na naše pitanje o razgovorima u prostorijama Memorijalnog centra “Potočari”.

Zanimljivo, jedan od eksperata u delegaciji jeste i bosanskohercegovačkoj javnosti poznata Nevenka Tromp-Vrkić, profesorica Univerziteta u Amsterdamu te višegodišnja saradnica tužitelja Geoffreya Nicea pri Haškom tribunalu. Iako uvijek ljubazna i susretljiva s medijima iz Bosne i Hercegovine, ovaj put bila je “zakopčana do grla” i odmah nas proslijedila do Franka Neervoorta, “jedinog zaduženog za ‘public relations’”, kako nam je rekla.

Za razliku od predmeta Mustafić i Nuhanović, gdje se radilo o samo pet podnosilaca zahtjeva, sada je u pitanju znatno veća grupa pa se ponovo spominje famoznih 10 posto iz odluke Vrhovnog suda, što bi za iznos od 20.000 eura značilo i naknadu od mizernih 2.000 eura po zahtjevu srodnika srebreničkih žrtava. Advokati ove velike grupe trenutno pokušavaju pobiti ovakvu odluku apelacionom tužbom pred Sudom u Strasbourgu. Ipak, činjenica da je državna delegacija došla u Potočare na pregovore potvrda je da Vlada u Hagu ne želi novi sudski proces već vansudsku nagodbu. Time rastu i šanse za pravedniju naknadu Srebreničanima.

U kojem su smjeru krenuli razgovori u Potočarima, pitali smo i Semira Guzina, člana međunarodnog advokatskog tima, zastupnika porodica ubijenih Srebreničana koje s pažnjom iščekuju ishod vansudske nagodbe.

“Razgovor u Potočarima prvi je takve vrste i sve se svelo na upoznavanje s tačnim mandatom Komisije, odnosno razlogom njenog osnivanja. Svakako će uslijediti brojni razgovori. Okvirni plan završetka predmeta na prvom sastanku nije se mogao postaviti”, rekao je za Stav Semir Guzin. Zajedno s holandskim advokatima ovaj Mostarac zastupa “Majke Srebrenice” i u drugom predmetu koji ima za cilj određivanje pravične naknade za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskih osoba.

“Iznos od 20.000 eura za nas je neprihvatljiv jer u konačnici znači naknadu od 2.000 eura po zahtjevu. Osim iznosa naknade štete, drugo ključno pitanje jeste kome ona pripada. Prema presudi, to su potomci približno 350 muškaraca ubijenih unutar same baze u Potočarima. Po našim saznanjima, taj je broj znatno veći i ide do 2.000 ljudi. Za sada imamo približno 800 obrazloženih zahtjeva”, pojasnio je advokat Semir Guzin.

Apelaciona tužba pred Sudom u Strasbourgu o veličini štete u iznosu od 10 posto vjerovatno je vrsta pritiska bosanske strane da Holanđani podignu iznos pojedinačne odštete u pregovorima. U razgovorima će sigurno biti potegnuti i završeno suđenje i isplaćena odšteta za Nuhanovića i Mustafiće kao snažan pregovarački argument. Hasan Nuhanović višegodišnje mučno suđenje ipak je okončao donekle zadovoljan.

“Moja odšteta direktno je vezana za odštetu dvije žene iz Indonezije čiji su muževi ubijeni u kolonijalno doba u toj zemlji od holandskih vojnika. Ta suđenja završena su malo prije naše presude Vrhovnog suda, a zastupala nas je ista advokatica. Spomenute žene dobile su 20.000 eura odštete, pa je možda zato i premijer Rutte izjavio da će se i u slučaju Srebrenice isto postupiti. Osim toga, advokati 350 ubijenih Srebreničana trebaju obratiti pažnju na šta se odnosi 10 posto odštete. Koliko sam ja razumio našu advokaticu Liesbeth Zegveld, tih 10 posto odnosi se samo na nematerijalnu štetu, a to su duševna bol, fizička bol, strah i povreda prava ličnosti, a materijalna može biti i 100 posto”, savjetuje Hasan Nuhanović advokate Srebreničana. Naredni mjeseci ponudit će više odgovora na ova pitanja.