Više nije velika vijest da je firma iz Njemačke kupila firmu iz BiH, sada je vijest da je firma iz BiH kupila firmu u Njemačkoj. Posljednja koja je takvo šta učinila jeste “Hifa Oil” iz Tešnja. Prije samo nekoliko dana kupila je jednu njemačku kompaniju, što je i nama povod da predstavimo kompanije iz naše zemlje koje se šire u inostranstvu. Stopama prijeratnog “Energoinvesta”, koji je imao svoje firme od Afrike do Meksika, krenule su i naše privatne firme

Piše: Jakub SALKIĆ

Posljednjih dvadeset godina bile su turbulentne za bosanskohercegovačku privredu. Prvo je valjalo obnoviti sve ono što je u ratu porušeno, zatim je došla privatizacija koju nisu preživjele sve kompanije, posebno one najveće koje su rasparčane i rasprodate. Na njihovim temeljima nastale su male kompanije, od kojih su samo rijetke uspjele još malo narasti. Privreda koja je bila zasnovana na velikim kompanijama koje su zapošljavale desetke hiljada ljudi (često je bilo barem 2.000 ljudi viška po kompaniji) bila je prinuđena krenuti od nule iz malih kompanija koje su postepeno rasle. U tom poslijeratnom periodu nastajale su i kompanije koje su za tih dvadeset godina prerasle okvire naše države.

Danas su u globalizaciji sve kompanije svjesne da moraju izaći iz okvira države u kojoj su “rođene” i otisnuti se u svijet. Naravno, to ne podrazumijeva samo izvoz proizvoda i usluga nego kupovinu drugih firmi i uspostavljanje proizvodnih pogona širom svijeta. To je jedini način da kompanija raste, u suprotnom, ako ostane tapkati u mjestu, neminovno će početi propadati. Dok smo bili fokusirani na strane kompanije koje su dolazile u Bosnu i Hercegovinu i kupovale naše firme – neke su od njih opstale i uspješne su, a neke su uništene – firme “rođene” u Bosni i Hercegovini izašle su iz okvira države i postale ozbiljni igrači na svjetskoj pozornici.

“To su pozitivni trendovi, firme moraju izlaziti vani jer je ovaj prostor mali, to su radile i hrvatske firme koje su postale regionalni lideri. Na isti način nastajali su i veliki privredni sistemi prije rata, poput ‘Energoinvesta’ ili ‘Unisa’. Nama bi trebalo okrupnjavanje firmi, posebno u industrijama koje imaju potencijala. To je jedina šansa da se ovlada tržištem jer ovladavanje nekom kompanijom u inostranstvu ujedno je i ovladavanje tržištem. Neminovna je internacionalizacija biznisa. Međutim, naš veliki problem jeste odlazak ljudi. Moramo znati kako da ih zadržimo, da ostanu ovdje i da rade”, kazao je za Stav profesor ekonomije Izudin Kešetović.

Više nije velika vijest da je firma iz Njemačke kupila firmu iz Bosne i Hercegovine. Sada je vijest da je firma iz Bosne i Hercegovine kupila firmu u Njemačkoj. Posljednja koja je takvo šta učinila jeste “Hifa‑Oil” iz Tešnja. Prije samo nekoliko dana kupila je jednu njemačku kompaniju, što je i nama povod da predstavimo kompanije iz Bosne i Hercegovine koje se šire u inostranstvu. Stopama prijeratnog “Energoinvesta”, koji je imao svoje firme od Afrike do Meksika, krenula je i “Hifa”.

Liga prvaka

Vlasnik kompanije “Hifa‑Oil” Izudin Ahmetlić ne želi mnogo govoriti o tome, ali je u jedno siguran: njegova je kompanija još prije deset godina prerasla Bosnu i Hercegovinu. Ahmetlićeva firma “Euro‑Roal”, koja je firma-kćerka kompanije “Hifa‑Oil”, kupila je njemačku firmu “LB.Profile”.

“LB.Profile” zapošljava 45 radnika, pogoni su smješteni na 26.700 m² zemljišta u mjestu Herbstein savezne pokrajine Hessen. Glavna tržišta firme “LB.Profile” jesu Njemačka, Belgija i Holandija, a također izvoze na tržišta zemalja Istočne Evrope kao što su Litvanija i Rusija. “Euro‑Roal” zapošljava četrdeset radnika i jedan je od vodećih distributera aluminijskih i PVC profila, materijala od inoksa i građevinskih okova u Bosni i Hercegovini. “Hifa‑Oil” lider je u prometu nafte i naftnih derivata u Bosni i Hercegovini s 20% udjela na domaćem tržištu bijelih naftnih derivata, a prva je i u distribuciji crnih derivate na domaćem i tržištima regije u oblasti asfaltgradnje u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i u drugim zemljama regije. S kompanijama‑kćerkama “Euro‑Roal”, “Euro‑Metali”, “Euro‑Stil”, “Euro‑Power”, “Petrobit”, “Bitrol” Slovenija, a od sada i “LB.Profile”, “Hifa‑Oil” zapošljava ukupno 257 radnika.

“Hifa Group” grupa je firmi u vlasništvu braće Ahmetlić, odnosno postoji jedna zajednička firma, te svaki od peterice braće posjeduje još po jednu naftnu kompaniju, a naftne kompanije desetine kćerki‑firmi.

Još jedna kompanija nastala u Bosni i Hercegovini, a proširila se na susjedne zemlje, pa i šire, jeste tvornica higijenskog papira i deterdženata “Violeta” iz Gruda. “Violeta”, koja je u vlasništvu Petra Ćorluke, vlastiti brend lansirala je 2002. godine. Danas ima proizvodne pogone u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, zapošljava više od 900 ljudi i ima četrnaest poslovnica u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, te promet veći od 200 miliona maraka. Osim proizvodnje, djelatnost grupacije usmjerena je i na uvoz i distribuciju prehrambenih higijenskih proizvoda. U fabriku higijenskih proizvoda u Svetoj Heleni pored Zagreba “Vileta” je uložila oko 25 miliona maraka, a u fabriku tečnih deterdženata i dječijih pelena u Grudama 40 miliona maraka.

“Kada postaneš prvi u svojoj državi, onda moraš poći vani. To je isto kao u sportu, kada postanete prvak svoje države, onda idete u ligu prvaka. Iskustvo koje ste stekli na domaćem tržištu prenosite na susjedna, i tako se širite dalje. Mi smo lideri na tržištima Hrvatske i Slovenije, gdje također imamo firme. To su tržišta slična našem i to su tržišta koja nama prirodno pripadaju. Možemo se takmičiti s tom konkurencijom. Sada smo uspjeli dogovoriti plasman naših proizvoda u najvećem trgovačkom lancu u Austriji, u ‘Sparu’. U tome nam je pomoglo to što smo uspješni na tržištima Hrvatske i Slovenije, jer su nas tu zapazili iz Austrije i zvali da dođemo i na njihovo tržište. Kada smo otvorili tvornicu u Hrvatskoj, povećali smo izvoz u Hrvatsku tri puta, i to proizvoda koje proizvodimo u Bosni i Hercegovini”, kazao je Ćorluka za Stav. Ovo je njegov odgovor na pitanje kada domaće kompanije moraju napraviti ključni iskorak na strana tržišta. Ćorluka je uvjeren da uspješne kompanije razmišljaju na sličan način te smatra da se domaće kompanije moraju okušati na stranim, neutralnim tržištima, i da samo na takvim tržištima mogu spoznati koliko uistinu vrijede.

Mirko Grbešić iz Širokog Brijega u privatni biznis ušao je kroz trgovinu, zatim je 1989. godine osnovao “Mepas”, koji se bavio proizvodnjom i prodajom mesa. Potom se počeo baviti uvozom i distribucijom proizvoda u Bosni i Hercegovini. Poslije rata, 1998. godine, za dvadeset miliona njemačkih maraka kupio je hrvatsku firmu “Saponia” Osijek, nakon toga je kupio “Koestlin” iz Bjelovara, a zatim i osječki “Kandit” za šest miliona eura. “Mepas” je 2000. godine ušao u metalski sektor kupovinom firme “Metalac” iz Širokog Brijega. Grbešić je također vlasnik hrvatskih preduzeća “Maraska” i “Brodomerkur”. Poduzetnik iz Širokog Brijega otvorio je 2012. godine u Mostaru trgovački centar “Mepas Mall”. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 34 miliona maraka.

Da li je Nijaz Hastor mogao i sanjati, dok je prije rata radio kao inženjer u Tvornici automobila “Sarajevo” na proizvodnji golfa, da će jednoga dana, dvadesetak godina kasnije, biti vlasnik globalne kompanije koja će biti toliko moćna da i najvećeg proizvođača automobila baci na koljena? Hastor, koji sa sinovima Damirom i Kenanom upravlja “Prevent grupacijom”, upravo je to učinio prošle godine. Hastor se pobunio nakon što je moćni “Volkswagen”, zbog problema koje je sebi natovario ugrađujući u automobile softver za varanje na testovima za ispusne plinove, odlučio dio troškova prebaciti na dobavljače, između ostalih i na kompanije u vlasništvu “Preventa”. Nekoliko dana bila je zaustavljena proizvodnja modela “ Volkswagena”. Problem je ipak riješen. Ali su njemački mediji nadugo i naširoko pisali o borbi Davida i Golijata – “Preventa” i “Volkswagena”.

Najbogatiji Bosanci

Hastor je karijeru počeo kao inženjer u sarajevskom TAS-u. Nakon rata, u Bosni i Hercegovini s nekolicinom saradnika osniva “ASA Group”, a 1999. godine i “Prevent”.

Trenutno “Prevent” ima fabrike u trinaest država u cijelom svijetu i zapošljava više od 14.000 radnika, od toga u Bosni i Hercegovini oko 7.000. Najviše fabrika “Preventa” ima u našoj zemlji – petnaest, a zatim u Njemačkoj – trinaest. Osim toga, “Prevent” ima kompanije u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Maroku, Švicarskoj, Austriji, Brazilu, Turskoj, Rusiji, Mađarskoj, Rumuniji i Hrvatskoj. Prema dostupnim podacima, “Prevent” je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih izvoznika.

Ova kompanija širi se intenzivno već nekoliko godina, a trenutna ekspanzija najvećim dijelom usmjerena je preko kompanija koje djeluju u Njemačkoj. To su strateške investicijske grupacije na globalnom nivou i nisu isključivo vezane za njene bosanskohercegovačke grupacije.

U sastavu “Preventa” djeluje i “ASA grupacija”, koja se specijalizirala za finansije i osiguranje. Moja banka, članica ove grupacije, prošle godine preuzela je zeničku IK banku, a osim banke, tu su još i “ASA osiguranje” i “ASA Leasing”. “ASA” je ušla i u segment zdravstvenog biznisa preuzevši polikliniku i lanac apoteka “Eurofarm” Sarajevo, te fabriku za proizvodnju sanitetskog materijala “Saniteks” iz Velike Kladuše.

Nešto prije toga, “Prevent grupacija” preuzela je “Car Trim” sa sjedištem u Njemačkoj, jednu od vodećih kompanija u oblasti proizvodnje komponenti za automobilsku industriju, koja ima fabriku i u Žepču. Najveća fabrika “Car Trima” upravo je u Žepču, s 1.000 zaposlenih. Među akvizicijama koje su se desile u posljednje vrijeme jeste i preuzimanje fabrike “Cimosa” u Srebrenici, koja je bila pred zatvaranjem. Također, “Prevent” je kupio i fabriku za proizvodnju kablova iz Tomislav‑Grada, koja je bila u stečaju. Fabrika se vrlo brzo oporavila i preuzela zagrebačku kompaniju za proizvodnju kablova “Elka”.

Odnedavno je u sastavu “Preventa” i preduzeće za proizvodnju namještaja “Sanotaf” iz Ključa. No, najveća akvizicija u oblasti proizvodnje namještaja svakako je preuzimanje njemačke kompanije “Machalke”. Riječ je o najvećoj njemačkoj kompaniji za proizvodnju namještaja. Predug je spisak kompanija koje je “Prevent” preuzeo, kao i proizvoda koje fabrike u njegovom vlasništvu proizvode, od presvlaka za automobile, dijelova za automobile, namještaja, sanitetskog materijala, kožne galanterije, enterijera za jahte, čamaca, zaštitne odjeće, modne odjeće i obuće…

Osim ovih četiriju kompanija, postoji još nekoliko biznismena koji imaju svoje firme u susjednim zemljama i širem okruženju, ali ih ovdje nismo spomenuli zato što su uglavnom bogatstvo stekli izvan Bosne i Hercegovine, te su kasnije došli u našu zemlju i otvorili firme i ovdje. Spomenute kompanije nastale su u Bosni i Hercegovini i iz naše zemlje šire se i preuzimaju firme u inostranstvu. U Bosni i Hercegovini sigurno ima još nekoliko domaćih kompanija koje su spremne učiniti ovakav iskorak, na kraju krajeva, one će to i morati uraditi zbog sebe samih. Ali to ukazuje na još jednu bitnu stvar, koliko god tvrdili da je poslovni ambijent loš, da mnogo toga u ovoj državi ne funkcionira, postoje i kompanije koje pokazuju da se sve može kada se hoće i kada se ozbiljno radi. Upravo one bosanskohercegovačku ekonomiju uvode u novo razdoblje – razdoblje rasta.

Zanimljiv je podatak da su vlasnici triju od četiriju spomenutih kompanija na listi deset najbogatijih ljudi u Bosni i Hercegovini. Na prvom su mjestu vlasnici “Preventa”, braća Kenan i Damir Hastor, sinovi osnivača ove kompanije Nijaza Hastora. Njihove su kompanije, kako navodi Forbes, 2015. godine imale 771 milion KM ukupnog prihoda, ali tu se ne računa prihod kompanija u vlasništvu “Preventa” širom svijeta. Druga na listi jeste “Hifa grupacija”, u vlasništvu braće Ahmetlić. Procjenjuje se da je ukupni prihod grupacije oko 681,3 miliona KM. Petar Ćorluka, vlasnik “Violete”, na devetom je mjestu, s prihodom od oko 200 miliona KM.