Nikad se nismo sporili. Niti svađali. Međutim, novo vrijeme koje živimo donijelo je i neke novosti u ponašanju. Počeo je davati sve žešće izjave o raznim pojavama i ljudima u kojima sam mogao prepoznati i sebe. Nisam u početku na to obraćao pažnju dok se nisu dogodili neki slučajevi koji su sve jasnije pokazivali moć da se ostvare želje i ravnodušnost prema mišljenjima onih koji o tom misle drukčije. I tu sam se mogao prepoznati. Kao što sam sve manje prepoznavao njega
. Spajala nas je neka nepatvorena iskrenost. Jedina tajna koju smo svi čuvali bili smo mi, ono što smo željeli biti i dar koji nas je poput čigre oblikovao svojom neprekidnom vrtnjom.</p>
<p>Niko nije imao jasan pogled na svijet. Kako bi ga i mogao imati u tim godinama?! Ulazak u pustolovinu uvijek je primamljiviji.</p>
<p>Neki od tih trenutaka bili su neponovljivi.</p>
<p>Razlog za prepričavanja i radosna sjećanja.</p>
<p>Tumačili smo svoj život s novim znanjem i novim vokabularom.</p>
<p>I činilo nam se da u svemu tome vidimo jasan i dobro zamišljen put.</p>
<p>Pričali smo o životu čisto i jednostavno. Nikad ništa nije bilo prešućeno. Bar je tako izgledalo.</p>
<p>A koliko je samo bilo događaja…</p>
<p>Da ne povjeruješ.</p>
<p>Svi smo na svoj način u njima sudjelovali.</p>
<p>I koliko ideja za knjige i izvedbe…</p>
<p>Međutim, mladost je minula.</p>
<p>Svi su uronili u pustolovine svakodnevnog života.</p>
<p>I svako se dovijao na svoj način.</p>
<p>Niko ničije ne zna, ali činilo se da njemu sve ide od ruke. Uvijek je iza nj bio neki moćan i blagonaklon zaštitnik.</p>
<p>Tad smo se valjda i počeli udaljavati, iako neosjetno, jer ja sigurno nisam bio neko ko bi se mogao svrstati u tu grupu.</p>
<p>Činio sam sve kao uvijek, naporno i tjeskobno, što nije baš omiljeno kod jednostavnosti bitisanja.</p>
<p>Nikad se nismo sporili. Niti svađali.</p>
<p>Međutim, novo vrijeme koje živimo donijelo je i neke novosti u ponašanju.</p>
<p>Počeo je davati sve žešće izjave o raznim pojavama i ljudima u kojima sam mogao prepoznati i sebe. Nisam u početku na to obraćao pažnju dok se nisu dogodili neki slučajevi koji su sve jasnije pokazivali moć da se ostvare želje i ravnodušnost prema mišljenjima onih koji o tom misle drukčije.</p>
<p>I tu sam se mogao prepoznati.</p>
<p>Kao što sam sve manje prepoznavao njega.</p>
<p>A stari načini?</p>
<p>Nikad neće iščeznuti i ostaju neprevaziđeni. Glasine, glupe glasine obvijaju se oko vrata kao uže i dave. Guše.</p>
<p>Nije moguće disati.</p>
<p>Sjedio sam jedanput u društvu i čuo jedan takav minuciozno odigran igrokaz. Nije uspio u onom što je želio i, naravno, za to sam ja bio kriv. Odigrao je to vrlo pažljivo. Možda je zazirao. Možda se bojao. Ipak, odigrao je.</p>
<p>Zašto je to činio? Od sebe više nikog nije vidio? Ili mi je doista želio zlo?</p>
<p>Kako je to sve moguće opravdati?!</p>
<p>Gledao sam u nj i nisam ga vidio.</p>
<p>Pomislio sam na laži koje bi uslijedile i odmah sam bio umoran od toga.</p>
<p>I dalje stojimo u hodniku.</p>
<p>Na vratima svoje sobe pojavio se čovjek kojeg je posjetio. Pozdravljao je podignutom rukom. Učinilo mi se tad da su i tjelesno slični. To, naravno, nije bila istina, ali ona druga sličnost bila je očigledna.</p>
<p>Doktor je završio svoje upute i otišao u svoju sobu. Udaljili su se i sestra i medicinski tehničar.</p>
<p>Hodnik je bio otvoren kao bolesničko korzo.</p>
<p>Na kraju smo obojica shvatili da se zaista više ne poznajemo. Kako bismo onda mogli biti prijatelji?!</p>
<p>Put je sad bio slobodan.</p>
<p>Mimoišli smo se.</p>
<p>Išao sam ka prozoru na kraju hodnika kao što uvijek činim kad sam ovdje. I znao sam, kad se okrenem da krenem natrag, neću ga više vidjeti.</p>
<p>I to je bilo sve.</p>
<p>Bez sjete. Bez radosti.</p>
<p>Bez tjeskobe.</p>
<p>Samo prozor kroz koji se sve vidi jasno.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Sve mi je rekao kratkim i prodornim pogledomSljedeći članak
FURMAN, PLAŠITELJ I DJECA KOJA SU IM DOHAKALA
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo