Tužiteljstvo BiH tereti Božu Mihajlovića da je kao rukovodilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH nesavjesno postupio u vršenju službene dužnosti. On je optužen da je propuštao nadzirati rad Sadine Beridan-Zuhrić, koja je radila kao daktilograf i viši referent u Tužiteljstvu BiH. “Beridan-Zuhrić je prisvojila privremeno oduzeti novac iz devet predmeta, pri čemu joj je propuštanje dužnosti nadzora od strane Mihajlovića omogućilo i zadržavanje prisvojenog novca bez da bude otkriveno njeno nezakonito postupanje, a usljed čega je nastupila imovinska šteta u iznosu preko 10.000 KM”, navodi se, između ostalog, u optužnici

Sadina Beridan Zuhrić

Božo Mihajlović

Vlado Adamović

Prije desetak dana pred Sudom BiH počeo je proces koji bi mogao postati jedan od najzanimljivijih u historiji ove pravosudne institucije. Riječ je o optužnici protiv Bože Mihajlovića, zamjenika glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH i šefa Odsjeka za privredni kriminal Tužiteljstva BiH. Dvadesetog augusta Božo Mihajlović odbio je na ročištu pred Sudom BiH da se izjasni o krivnji, pa je zbog toga Sud odlučio da se u zapisnik unese kako se Mihajlović ne osjeća krivim po optužbi za nesavjestan rad u službi. Mihajlovićev advokat Vlado Adamović tražio je da se izjašnjenje o krivnji odgodi dok se ne okonča istraga protiv Mihajlovića. Sud je Adamovićev prijedlog odbio.

“Neko je iz nekog razloga požurio s ovom optužnicom. Zbog čega, to neka tužioci objašnjavaju svojim nadređenima, suci svojim nadređenima, ali ono što stoji u zapisniku jeste činjenica koja još dodatno dokazuje da postupak od početka nije krenuo fer i pravično, što Evropska konvencija i Ustav garantuju”, rekao je Adamović. “Sasvim je jasno da je obrnut red stvari i otvoreno ću reći – neko iz nekog razloga jako žuri s ovim predmetom, pored stotine, odgovorno tvrdim, važnijih predmeta na ovom sudu. Ne znam s čime je povezano, ali imam osjećaj da ćemo se u ovom predmetu ozbiljno početi baviti pravom nakon izbora.”

Tužiteljstvo BiH tereti Božu Mihajlovića da je kao rukovodilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH nesavjesno postupio u vršenju službene dužnosti. On je optužen da je propuštao nadzirati rad Sadine Beridan-Zuhrić, koja je radila kao daktilograf i viši referent u Tužiteljstvu BiH. “Beridan-Zuhrić je prisvojila privremeno oduzeti novac iz devet predmeta, pri čemu joj je propuštanje dužnosti nadzora od strane Mihajlovića omogućilo i zadržavanje prisvojenog novca bez da bude otkriveno njeno nezakonito postupanje, a usljed čega je nastupila imovinska šteta u iznosu preko 10.000 KM”, navodi se, između ostalog, u optužnici.

Početkom marta ove godine Mihajlović je podnio ostavku na mjesto šefa Odjela za organizirani, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH nakon što je donesena naredba o pokretanju istrage protiv njega zbog nesavjesnog rada u službi. Mihajlović je ostavku podnio nakon navoda Tužiteljstva BiH o istrazi o nestanku 55.000 maraka iz sudskog predmeta koji je vođen protiv Milorada Milakovića i drugih zbog organiziranja prostitucije. Milaković je 2004. godine postigao sporazum s Tužiteljstvom BiH, ali zbog bjekstva nekih od optuženih, predmet nije zatvoren. Nakon što je tužitelj Oleg Čavka, koji je bio zadužen za slučaj Milaković, otišao na bolovanje, u novembru 2010. godine donesena je naredba da se predmet, novac koji je pohranjen u Tužiteljstvu BiH, izuzme kako bi bio dostavljen Sudu BiH. Tu je naredbu potpisao tužilac Božo Mihajlović. Također, istražuje se tačnost navoda o nestanku 70.000 maraka iz predmeta “Elipsa”.

Desetak dana nakon što je podnio ostavku, Odlukom Prvostepene disciplinske komisije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Mihajlović je privremeno udaljen s dužnosti tužitelja Tužiteljstva BiH i zamjenika glavnog tužitelja. Zahtjev za suspenziju podnesen je istog dana kada je Mihajlović podnio ostavku na mjesto šefa Odjela za organizirani, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH.

Slučaj Bože Mihajlovića pokazuje kako je Tužiteljstvo BiH u posljednje vrijeme počelo uvoditi praksu koja je vjerovatno nezakonita, ali sasvim sigurno nakaradna. Naime, Tužiteljstvo otvori istragu, na pola istrage podigne optužnicu i nakon toga nastavi s istragom. Pored recentnog slučaja optužnice protiv Bože Mihajlovića, slična praksa zabilježena je ranije u nekim slučajevima optužnica za ratne zločine. Šta sprečava tužitelja da završi istragu i nakon toga podigne optužnicu, znaju vjerovatno samo u Tužiteljstvu BiH. U slučaju Mihajlović tužitelj koji je vodio istragu protiv Mihajlovića ponudio je selektivne dokaze sudiji koji je odlučivao o prihvatanju optužnice.

U jednom zapisniku stoji Mihajlovićeva izjava o tome da se neće izjašnjavati o krivici dok mu ne budu predočeni svi dokazi osnovane sumnje. Tužitelj mu nakon toga daje na uvid dokaze, međutim, ispostavlja se kako opet nisu dostavljeni svi dokazi koje tužitelj ima. Ročište za novo Mihajlovićevo izjašnjenje tužitelj zakazuje za sedam dana, tačno 12 sati. Tog dana kada se Mihajlović trebao izjasniti, u devet sati ujutro, dakle tri sata prije no što se Mihajlović trebao izjasniti o dokazima i dati svoj iskaz, Tužiteljstvo BiH protiv njega diže optužnicu. U prilogu optužnice stoji kako se okrivljeni odbio izjasniti o krivici!? Da cijela stvar bude još apsurdnija, optužnica je objavljena u “najtiražnijem i najutjecajnijem listu” prije no što je Mihajlović uopće i saznao za nju. Upravo zbog toga je Mihajlovićeva odbrana od sudije Mirsada Strike tražila da se odloži Mihajlovićevo izjašnjenje o krivici. No, sudija Strika je to odbio kazavši kako sud BiH nije američka sudnica i da će slučaj za sada ići na ovaj način.

Iako su to neki mediji euforično tvrdili prije no što je podignuta optužnica, Božo Mihajlović nije optužen da je ukrao novac zaplijenjen iz nekoliko ranijih predmeta na kojima su radili on i njegove kolege iz Tužiteljstva. Mihajlovića optužuju da nije nadzirao daktilografkinju Sadinu Beridan‑Zuhrić, koja je već odranije sumnjiva zbog svog ponašanja i protiv koje se odranije vode istrage zbog sumnje da je prisvojila oko 200 hiljada maraka deponiranih u prostorijama Tužiteljstva BiH. Međutim, i ta osnovana sumnja koja se stavlja na teret Mihajloviću također je i više nego sporna. Naime, moguće da novac nije uzela samo osumnjičena daktilografkinja. Također, moguće je da novac nije prisvojila sama nego u dosluhu s nekim od uposlenika Tužiteljstva. I treće, također je moguće da novac uopće nije nestao nego da se još uvijek nalazi zaturen negdje u prostorijama Tužiteljstva u kojima se čuvaju dokazi i predmeti zaplijenjeni tokom različitih istraga. Gdje je novac, još uvijek nije utvrđeno, ali je optužnica protiv Mihajlovića ipak podignuta dok je predmet Beridan-Zuhrić prebačen Tužiteljstvu KS.

U jednom od dokumenata kojima raspolaže Tužiteljstvo stoji kako je novac uzet iz sefa Tužiteljstva. Međutim, Beridan-Zuhrić uopće nije imala ključeve kojima bi taj sef mogla i otvoriti. Mihajlović je ranije daktilografkinji dao nalog da se novac premjesti. Novac je navodno nestao tokom transferiranja. Zanimljivo je da je, osim Mihajlovića, još nekoliko tužitelja Tužiteljstva BiH izdavalo naredbe o transferu novca u vrijeme dok Mihajlovića nije bilo u Tužiteljstvu. Beridan‑Zuhrić je radila i po njihovim nalozima, međutim, niko od tih tužitelja nije provjerio daktilografkinju. Sada su tužitelji Dijana Kajmaković, Oleg Čavka, Ismet Šuškić, Sena Uzunović i Jasmina Gafić svjedoci u slučaju protiv Mihajlovića.

Mnogo je toga čudnog u cijelom slučaju Mihajlović. Tužitelj koji je vodio istragu znao je da pet potvrda o premještanju novca nije potpisao Mihajlović nego drugi tužitelji. Za sve detalje istrage znala je i vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH Gordana Tadić, koja je mogla i morala riješiti tu neugodnu situaciju u instituciji kojom rukovodi. No, Tadić nije uradila ništa. Odlučila je, kao i obično, ne miješati se u svoj posao i otaljavati svoje vršenje dužnosti, nadajući se izboru kojim će prefiks v. d. biti izbrisan ispred njenog imena.

Iza svega, čini se, stoji teška borba za tužilačku funkciju koju je do sada obavljao Božo Mihajlović. Osim toga, nije teško zaključiti kako je ovaj slučaj dio razračunavanja unutar Tužiteljstva BiH između nekoliko suprotstavljenih skupina jer je javna tajna da su tužitelji Tužiteljstva BiH već odavno poput rogova u vreći. Isto tako, jasno je da je u toku i žestoka borba za politički utjecaj nad Tužiteljstvom BiH i ta se borba odvija uz pomoć određenih tužitelja za koje je već odavno jasno da su i više nego bliski nekim od ovdašnjih političkih stranaka.

Da sve miriše na namještaljku, jasno je iz nekoliko činjenica koje su postale poznate tokom istrage i neposredno prije podizanja optužnice. Zakon je prekršen na samom početku istrage jer je i potpunom laiku jasno da nešto ne štima ukoliko se optužnica podiže usred, a ne na kraju istrage. Kome se žurilo da to tako uradi, bit će vjerovatno brzo poznato. Šteta Boži Mihajloviću nepovratno je nanesena, jer će i u slučaju izvjesne oslobađajuće presude ostati mrlja na njegovoj karijeri.