Valja nam razmišljati i o onome što slijedi poslije ramazana. Jesu li s ramazanom završila i naša druženja s džematom? Da li poslije ramazana ostavljamo Kur'an na police do neke nove prilike? Da li smo i mi poput onoga koji kroz šalu zna reći: “E sad ću smotati postekiju i turiti je na tavan do idućeg ramazana”
 nema berićeta;<br />
Ko ostavi ikindija-namaz, u tijelu nema snage;<br />
Ko ostavi akšam-namaz, u djeci neće naći plodova života; i<br />
Ko ostavi jacija-namaz, taj se ni spavajuć’ neće odmoriti.</em></p>
<p>Nakon namaza, valja nam čuvati svoj džemat. “Vuk jede ovcu koja se odvoji od svog stada”, savjetuje nas naš Poslanik, a. s., čime nam zapravo želi reći da je onaj ko se odvoji od džemata najlakša lovina za prokletog šejtana. Allahova ruka je uz džemat, a i namaz – naša prva i temeljna obaveza – bolji je 25 puta kada se obavi u džematu. Najlakše je rušiti, podapinjati i slabiti džemat. Onaj ko krene tim putem imat će svesrdnu pomoć i podršku prokletog šejtana, a posljedice trpe svi. Istinski vjernik na usluzi je svom džematu, pomaže ga, gradi i unapređuje, svjestan da nagradu za to ne daje čovjek nego Uzvišeni Allah.</p>
<p>Zato, nakon namaza, čuvajmo svoje džemate, a prvi korak ka tome upravo je obavljanje namaza u džematu.</p>
<p>I, naravno, čuvajmo jedni druge. Život je kratak, vrijeme je varljivo, a smrt je nešto od čega se ne može pobjeći. Slušali smo uz ramazan puno lijepih vazova i kazivanja. Podsjećali smo se da je to mjesec kada Allah posebno daruje milost i oprost. Međutim, čak ni uz ramazan, i pored posta i svih drugih ibadeta, Allah neće oprostiti onome ko je u zavadi sa svojim bratom muslimanom. Postiti, klanjati, slušati mukabelu i sam učiti Kur'an, davati sadaku, pripremati iftare i opet ostati bez nagrade. Zašto? Zato što si u zavadi s muslimanom? Nikada sebi nemoj dopustiti ovakav kraj ramazana i nikada sebi nemoj dopustiti da te zatekne Bajram a da nekome nisi u stanju pružiti ruku i nazvati selam.</p>
<p>Želiš Allahovu pomoć – pomozi i ti!</p>
<p>Želiš Allahov oprost – oprosti i ti!</p>
<p>Želiš Allahovu milost – smiluj se i ti!</p>
<p>Neka ti smrknuto lice zamijeni osmijeh! Neka ti ružan govor i neprovjerenu priču zamijeni lijepa riječ! Neka ti zlobu i zavist u prsima zamijeni dobra volja!</p>
<p>Sjeti se čuvenog sultana Sulejmana, koji je na samrti svojim najbližima istakao tri želje u vezi sa svojom dženazom. Želio je da njegov tabut nose najbolji ljekari u carevini. Želio je da se za njegovim tabutom sve vrijeme posipaju zlatnici i drago kamenje. Želio je da njegove ruke vire iz tabuta kada ga budu nosili. Poruke su, naravno, jasne.</p>
<p>Tvoj smrtni čas već je određen i, kada dođe, niko ti neće moći pomoći. Neće ti biti od koristi blago koje gomilaš, osim onog koje utrošiš u hajr. Nećeš ništa ponijeti u kabur.</p>
<p>Ne zaboravimo ni to da je značajan dio krivice u nama, iako smo, po inerciji, naviknuti da za sve optužujemo nekog drugog. Ramazan nije čestito ni završio a već smo počeli tražiti alibi za ono što vjerniku ne dolikuje, fakturišući to prokletom šejtanu koji je već na bajramsko jutro slobodan i lišen lanaca i okova. Imamo li, zaista, pravo da svoje propuste i nedostatke pravdamo isključivo šejtanom? Je li šejtan kriv ako nam je mrsko ustati na sabah? Hoćemo li u njega uprijeti prstom ukoliko komšiji ne nazivamo selam ili s bratom ne govorimo? Je li do šejtana to što smo zapostavili prvi kur'anski imperativ pa ne čitamo? Je li šejtan kriv za baš sve što u nas i među nama nije kako treba? Apsolutno ne! Istina, to njemu prija, ali je do nas, a ne do njega. Uostalom, kur'anski ajeti nas uče da će on, prokletnik, na Sudnjem danu to i sam ustvrditi pa kazati kako nas je on samo pozivao, a mi smo mu se odazvali, te zavapiti da ne korimo njega, nego sebe.</p>
<p>Za kraj, poslušajmo vrlo važnu predaju. Naime, u vrijeme ashaba, a uskoro nakon smrti Muhammeda, a. s., pojavile su se prve smutnje. Nije se znalo ko šta misli i ko je na čijoj strani, a šejtan najviše voli takve situacije. Bilo je i ashaba koji su se okrenuli jedan protiv drugog i sve je slutilo da idu vrlo teška i neizvjesna vremena. Ovo naše stanje i situacija neodoljivo podsjećaju na to vrijeme. Tada je najbolju lekciju svim ashabima dao jedan stražar. Sjedio je u društvu, šutio i ibretio se zbog problema u kome se našla zajednica muslimana. Na kraju je ustao i rekao: “Ja sam stražar i idem da obavljam svoj posao. Obavit ću ga najbolje što znam i budite sigurni da vas s moje strane neće zaboljeti glava!”</p>
<p>I mi, današnji Bošnjaci, moramo dobro razmisliti o izjavi ovog stražara. Ustvari, svaki od nas mora se potruditi da svoj posao obavi najbolje i da ostali budu sigurni da ih od njega neće zaboljeti glava.</p>
<p>E, to je pravi put i to je istinska i ramazanska i bajramska lekcija koju valja dobro naučiti.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
CRNOGORSKI OBRAČUN S INFRASTRUKTUROM VELIKE SRBIJESljedeći članak
FETÖ škole paravan za finansijske pronevjere
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.