Većina nas “fine gradske djece” odgajani smo sedamdesetih godina da budemo učtivi i obazrivi, da se ne namećemo, da ne upadamo u riječ, da ne budemo agresivni, ukratko, da budemo pasivni i neupadljivi, da se, ne d’o Bog, nekom ne zamjerimo, ili, još gore, da se ne “provalimo” među rajom
Prethodni članak
Iz Rusije s ljubavljuSljedeći članak
Prno sam u čabar
PROČITAJTE I...
Kad se traži – svašta se nađe
Tu su i očeva pisma. Pita me šta da radi s mojim stvarima koje su ostale u Sarajevu, sa starim oštećenim skulpturama i kako ih popraviti. Tu je i izvještaj o njegovoj operaciji. Poslao je gomilu slika iz njegove mladosti, iz FIS-a, s rukometnih i košarkaških utakmica, duela Prve i Druge gimnazije, ribolova na Ramskom jezeru, linkove za gomilu videomaterijala snimljenog za vrijeme rata u Fočanskoj ulici
Sito-štampa kod Fike
Od zarađenih para kupio sam “Čajavec”, pojačalo za buduće nastupe “Siktera” i “Sing-Singa”. Znao sam navratiti ponekad da vidim kako ide štampa, da maznem neki kolor-film iz frižidera zaostao iza Olimpijade, da pomognem na sat-dva jer nisam ništa imao raditi taj dan. Nije prošlo mnogo vremena, a Olimpijski muzej zapaljen je granatama i izgorio je do temelja