: “Bošnjaci su jedan narod i ne smiju prihvatiti da budu dijeljeni na one koji žive u nekim kantonima, nekim entitetima ili nekim državama. Ako se počnemo dijeliti i ako prihvatimo da su to neki ‘tamo Bošnjaci’, onda će ti ‘tamo neki Bošnjaci’ nestati, a ‘ta tamo’ granica s Drine bit će granica na Majevici. U sljedećem koraku neće biti ni ovih ‘ovdje Bošnjaka’”

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

Ramiz Salkić, potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, upriličio je u Tuzli promociju svoje knjige Godine borbe za slobodu, čast i dostojanstvo, u kojoj je analizirao sistemska stanja diskriminacije nad Bošnjacima u manjem entitetu. Tokom promocije, Salkić je govorio i o odnosima i podjelama među Bošnjacima, ističući da se ne bi smjeli dijeliti na “Bošnjake ovdje” i “Bošnjake tamo”.

“Ova knjiga nastala je kao želja i potreba da zabilježimo trenutna stanja Bošnjaka u entitetu Republika Srpska, da ostane za neke naredne generacije zapisano kroz šta su prolazili Bošnjaci. Naziv knjige proizišao je iz godina borbe Bošnjaka u ovom entitetu za čast i dostojanstvo, za šta se borimo još od 1992. U procesu povratka, pa i danas, borimo se za svoju kulturu i identitet, naša egzistencijalna i druga prava. U knjizi se porede zakoni u entitetu Federacije Bosne i Hercegovine i entitetu Republike Srpske i govori o mogućnosti zaštite prava i interesa kroz Ustav, zakone i postupke vlada. Želio sam pokazati kakvo je to stanje, odnosno da na prostoru RS-a Bošnjaci nemaju mogućnosti da zaštite svoje interese, niti da kroz Ustavom određene procedure ostvare svoja prava, dok drugi konstitutivni narodi u FBiH ta prava imaju”, naveo je Salkić.

Mehmed Pargan, urednik knjige, u predgovoru je naveo da demokratska društva u Evropi ne razumiju bosanskohercegovačko iskustvo 21. stoljeća u borbi protiv diskriminacije i oživljavanja ideologije genocida, te da se država Bosna i Hercegovina četvrt stoljeća nakon agresije izvršene na njenu teritoriju i genocida počinjenog nad njenim stanovništvom i dalje bori za svoju opstojnost.

“Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pred njom su se otvorili evroatlantski putevi kao šansa da se zemlja iščupa iz ralja nacionalističkih, hegemonističkih i imperijalističkih ideologija i pokreta s Istoka i Zapada. Međutim, zbog djelovanja jakih retrogradnih snaga iznutra, koje nisu pobijeđene okončanjem rata, a koje svih ovih godina djeluju na temeljima ideologija genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, ponovno su pokrenuti procesi razbijanja Bosne i Hercegovine, slabljenja njenih institucija i pripreme secesije”, rekao je Pargan.

“BOŠNJACI TAMO” I “BOŠNJACI OVDJE”

U knjizi Godine borbe za slobodu, čast i dostojanstvo posebno je obrađena pozicija Bošnjaka, ustavni položaj te borba za bosanski jezik, zastupljenost u institucijama, borba protiv negiranja genocida, kao i borba za istinu i pravdu, a jedan od recenzenata dr. Amir Karić smatra da knjiga može koristiti stručnjacima koji se bave pravnim ili političkim naukama, kao i svima drugim koji se interesiraju za javno dobro i za javne poslove općenito.

“Knjiga je usmjerena na pitanja sistemske diskriminacije Bošnjaka u RS-u, ali i svjedočanstvo borbe protiv diskriminacije. Put koji je pređen od Dejtonskog mirovnog sporazuma je mukotrpan, ali put istrajnosti u perspektivi i ono što gospodin Salkić piše da se nazrijeti da na tom putu neće biti ni posustajanja ni odustajanja. Druga poruka koja se može iščitati iz ove knjige mogla bi glasiti kao neki aksiom: ‘Mir možda nije sve, ali bez mira, sve je ništa.’ Kroz cijelu knjigu provlači se ta nota da je nama, Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, posebno mir suštinska, supstancijalna potreba i da ćemo se za nju boriti svakim svojim dahom. Treća poruka jeste da je Bosna nadživjela mnoge sile, dva carstva, i Osmansko i austrougarsko, dvije Jugoslavije, i monarhističku i socijalističku. Bosna će, akobogda, nadživjeti i ove generacije siledžija, jer je Bosna svakoj sili leđa vidjela”, poručio je Karić.

On je naveo da se historija ne može mijenjati, ali da se odlučno može utjecati na kreiranje svoje budućnosti.

“Kroz cijeli tekst knjige proteže se nota odmjerenosti. Nama, Bošnjacima koji smo demografski stradali, potrebna je demografska obnova, a način na koji gospodin Salkić odlučno zastupa birače, koji ga svojim glasovima delegiraju na poziciju potpredsjednika entiteta, govori o njegovoj svijesti da se moramo snažno zalagati za svoja prava i slobode, ali stalno imati na umu da nam je mir u zemlji suštinski interes. Uz sve poteškoće koje smo preživljavali i razloge zbog kojih bismo mogli posustati i pasti u pesimizam, Salkić poručuje knjigom da s vjerom i nadom gledamo u budućnost jer je pesimizam poguban. Ali, s druge strane, on poručuje implicitno da moramo biti realni, a ne romantični optimisti koji misle da će se stanje samo od sebe poboljšati, dok realni optimisti znaju da se bez upornog i napornog rada ništa ne može postići. Gospodin Salkić kroz cijelu knjigu prožima taj duh upornog i napornog cilja koji sebi postavimo za politike koje zagovaramo”, ističe Karić.

Salkić je tokom promocije u Tuzli naglasio da ostavlja prostor svima koji misle drugačije da urade bolji pregled o stanju Bošnjaka u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska i u Bosni i Hercegovini. Također, posebno je naglasio da se Bošnjaci međusobno ne smiju dijeliti na “Bošnjake tamo” i “Bošnjake ovdje”.

“Problem Bošnjaka koji žive u entitetu koji se zove RS nije problem Bošnjaka koji samo tu žive nego i problem Bošnjaka u cijelom svijetu. O tome stalno govorim. Gdje god da se Bošnjaci nalaze, oni imaju problem koji imaju problem Bošnjaci u RS-u. Zašto? Mi Bošnjaci smo jedan narod i ne smijemo prihvatiti da budemo dijeljeni na one koji žive u nekim kantonima, nekim entitetima ili nekim državama. Mi smo jedan narod i imamo jednu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ako se postavimo tako, da smo jedan narod i da imamo jednu domovinu, opstat ćemo i mi kao narod i opstat će naša domovina Bosna i Hercegovina. Ako se počnemo dijeliti i ako prihvatimo da su to neki ‘tamo Bošnjaci’, onda će ti ‘tamo neki Bošnjaci’ nestati, a ‘ta tamo’ granica s Drine bit će granica na Majevici. U sljedećem koraku neće biti ni ovih ‘ovdje Bošnjaka’. Toga moramo biti svjesni i o tome razmišljati i svaki dan se pripremati da će doći trenutak kada će neko pokušati da pomjeri te granice.”

RATNE SU TRAUME PREŽIVJELE

Autor knjige naveo je da, kada govori o problemima Bošnjaka u entitetu RS ili u Bosni i Hercegovini, ovako nastupa i u Sarajevu i u Banjoj Luci, a da neki od problema s kojima se susreću Bošnjaci u RS-u imaju i Bošnjaci koji žive u FBiH.

“Naprimjer, Bošnjaci imaju problem u RS-u zbog jezika, ali problem u vezi s jezikom imamo i u Sarajevu, gdje se govori o nekom BHS-u. U Ustavu Kantona Sarajevo nemate bosanskog jezika. Nemate ga u Orašju. Bunt roditelja i djece iz RS-a doprinio je afirmaciji bosanskog jezika i probudio je institucije da počnu razmišljati o bosanskom jeziku. Taj bunt nije došao ni iz Sarajeva, ni iz Tuzle, nego iz ‘nekog Konjević-Polja’, ‘nekih Vrbanjaca’. Naši su problemi univerzalni. Nije problem samo Bošnjaka iz Srebrenice to što se negira genocid. Vrlo često je percepcija Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine da je, zapravo, problem ‘tamo nekih Bošnjaka’ to što Milorad Dodik negira genocid, a to je problem Bošnjaka i u St. Louisu i u Novom Pazaru. Problem je svih Bošnjaka, bez obzira na kojem se teritoriju nalazili, ako se negira genocid počinjen nad tim narodom. Na koncu, problem je i cijele civilizacije ako se negira genocid počinjen nad bilo kim i bilo gdje na svijetu.”

Salkić je naveo i da ga ljuti kada ga u privatnim i neformalnim razgovorima prijatelji i kolege pitaju kako mu je tamo (misleći na RS), te da se u takvim situacijama pita gdje pripada on, a gdje pripadaju “vrli pici”.

“Kada budemo shvatili da je problem nekog Hasana u Milićima problem nekog Muje u Tuzli i kada shvatimo da je problem Muje u Banjoj Luci problem nekog Hasana u Sarajevu, tada smo jedan narod i isto dišemo. Možda je ovo moja zabluda ili moja utopija, ali tako funkcioniram, tako živim i takvi su mi lični i politički stavovi. Ovo radim jer ne smijem odustati ni prestati. Nemamo ni prava na to jer ne smijemo odustati od svojih prava i svoje zemlje. Zašto smo se onda borili mi koji smo bili u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, a da ne govorim za šta su naši šehidi dali živote, ratni vojni invalidi dijelove tijela? Propalo je stotine hiljada djetinjstava. Koliko je uništeno mladih života koji nisu ubijeni, ali su preživjeli traume, izgubili najmilije, doživjeli teške situacije? Te se situacije mogu zatrpavati novim dešavanjima, ali ono što ste pretrpjeli i preživjeli neće nikada nestati. Možete nastaviti da se školujete, pa vas brinu matematika, biologija ili hemija, pa vas brine ženidba, udaja, djeca, ali to što ste preživjeli, to ostaje. Iako su fizički preživjeli, traume su ostale u stotinama hiljada života naših ljudi”, naveo je Salkić, poručivši da se o putu istine i pravde uvijek mora govoriti.