Govoreći na promociji svoje knjige Orwellovo Sarajevo, koju su moderirali najprisniji i najbliži saradnici i intimusi Envera Kazaza – Šejla Hukara i Suad Beganović – Latić je u jednom trenutku ustvrdio kako se građani Sarajeva nadziru i špijuniraju ne samo s visokih novosagrađenih građevina nego, ni manje ni više, i s munara sarajevskih džamija!!!
hitova u top deset “greatest shits” izjava objavljenih na prostoru Bosne i Hercegovine, ipak pretendira na samo zlato.</p>
<p>Govoreći na promociji svoje knjige <em>Orwellovo Sarajevo</em>, koju su moderirali najprisniji i najbliži saradnici i intimusi Envera Kazaza – Šejla Hukara i Suad Beganović – Latić je u jednom trenutku ustvrdio kako se građani Sarajeva nadziru i špijuniraju ne samo s visokih novosagrađenih građevina nego, ni manje ni više, i s munara sarajevskih džamija!!!</p>
<p>Sve to, naravno, u režiji “režima”, tj. u režiji SDA i Islamske zajednice.</p>
<p>Promišljajući o ovakvoj Latićevoj tvrdnji, koje se 1992. godine nekako nisu sjetili ni Risto Đogo niti najparanoičniji SDS-ov kadar, može se doći do zaključka da je Latić djelomično u pravu! Građane Sarajeva zaista nadziru, ali ne s munara niti s bilo kojih visokih građevina, nego samo s jedne, i to one najviše – s tornja! Onog tornja kojeg Latić već neko vrijeme vjerno opslužuje, a kojeg dobar dio Sarajlija odavno naziva Sauronovim tornjem.</p>
<p>Posmatramo li u svjetlu takvog otkrovenja Latićeve izjave koje su u svojoj islamofobičnosti i šovinizmu gotovo bez presedana, onda postaje jasno gdje su one smišljene i u koju svrhu. Ono što i nije toliko jasno jeste koja je Latićeva uloga kao sluge ovdašnjeg Saurona: da li je on jedan od devet nazgula koje toranj šalje da gradovima i poljima šire strah i užas ili je “usta Sauronova”, izaslanik koji lažima iz tornja truje um, crni srca i u očaj baca sve njegove neprijatelje?</p>
<p>Odgovor je da Latić nije ništa od toga, u ovoj priči on nije veliki negativac nego samo Golum – sažaljenja vrijedno biće iz jednog drugog vremena, umorno i klonulo, ali gonjeno neutaživom željom i sjećanjem na vrijeme kada je i ono nosilo “prsten moći”, ili mu se barem tako činilo, a koje sada služi onoga ko mu je obećao da će ga opet moći makar dotaknuti.</p>
<p>Metafore nastranu, strašno je kakve će sebi monstruozne izjave neki ljudi dopustiti, pritom se zaklanjajući iza vrijednosti i simbola na koje upravo nasrću onim što govore i pišu.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
