Kako se hapšenje oficira VRS-a, Svjetsko prvenstvo u nogometu i nacionalnost jednog golmana mogu dobro politički iskoristiti za stjecanje predizbornih bodova, ali i prikrivanje budžetskih ponora

Hapšenje penzioniranog pukovnika VRS-a i nekadašnjeg oficira bezbjednosti Pete vojne oblasti JNA u Zagrebu Daneta Lukajića prilikom prelaska bosansko-hrvatske granice dok je putovao na obilježavanje godišnjice stradanja uglavnom etničkih Srba u kompleksu ustaškog logora Gospić, Jadovno, Pag, a zbog sumnje da je kao komandant logora Manjača počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u septembru 1992. godine, zauzelo je vodeće naslove u medijima. Manifestaciji za žrtve u Jadovnom prisustvovao je i srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. Milorad Dodik izjavio je povodom hapšenja kako je to “nedopustivo” i da nije u jurisdikciji hrvatskog pravosuđa. Lukajić za “rad” u Manjači zaslužuje samo riječi pohvale i zahvalnosti jer je bio pravi profesionalac i isključivo se rukovodio i radio po pravilima službe organa bezbjednosti i po normama međunarodnog prava, rekao je Srni predsjednik Boračke organizacije RS-a Milomir Savčić i napomenuo kako je Lukajić do sada bezbroj puta bio u Hrvatskoj, te da je o događajima u logoru javno svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Organizacija starješina VRS-a osuđuje “neopravdano” hapšenje Lukajića u Hrvatskoj pod izgovorom da je bio komandant logora Manjača, što je bez ikakvog osnova. Ko onda laže: koza ili rog? Je li ili nije bio komandant logora Manjača? Oni podsjećaju da je Lukajić, koji je bio član Komande Prvog krajiškog korpusa u više navrata, bio svjedok tužilaštva i odbrane na Haškom tribunalu i Sudu BiH, te da ga niko nije optuživao za zločine. Očito, sve do sada.

Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak rekao je povodom izjave Milorada Dodika – u kojoj je ovaj iskazao uvjerenje da će član Predsjedništva Mladen Ivanić protestirati i tražiti od hrvatskih vlasti hitno puštanje Lukajića na slobodu – da, s obzirom na to da je Dodikov SNSD u bratskim vezama s HDZ-om, a Dodik je izjavio da srpske interese u Predsjedništvu brani Dragan Čović, očekuje i poziva ga da se u ovo uključi i iskoristi svoje bliske veze s hrvatskim političarima kako bi pomogli Lukajiću. Predizborna dosjetka ministrova, a sve u cilju dokazivanja “pravog” srpstva. Inače, Državno odvjetništvo RH sumnjiči Lukajića da je kao oficir zadužen za prikupljanje obavještajnih podataka od zarobljenih hrvatskih vojnika naredio teško zlostavljanje dvojice pripadnika HOS-a i drugih “nepoznatih zarobljenika”. Koliko je ovo ozbiljna kvalifikacija, tek će se vidjeti, no ne čini se takvom, posebno u svjetlu činjenice da ga dva relevantnija suda od zagrebačkog županijskog nisu procesuirala.

Istovremeno je na Mrakovici obilježena godišnjica bitke na Kozari u Drugom svjetskom ratu uz sudjelovanje zvaničnika malog entiteta i Srbije te brojnih delegacija boračkih udruženja. Na vašarskim štandovima oko spomen-obilježja prodavale su se majice s likom četničkog vojvode Draže Mihailovića, što se inače stalno radi na štandovima na Kalemegdanu, usred Beograda. Na negodovanje manjeg broja prisutnih prodavači nisu obraćali pažnju. Uostalom, nisu ni posve u krivu, jer treba podsjetiti kako su partizani i četnici do 1942. godine i bitke na Kozari sarađivali, pa i u genocidu nad Bošnjacima u Bosanskoj krajini. Ovo je samo još jedna vrsta srpskog sjećanja na te dane bratstva po oružju. Primitivna, ali ne i neistinita.

Ne čine li se ovi incidenti idealnim za rasterećenje Dodikovih briga u vezi s odgodom tranše kredita MMF-a od 150 miliona maraka zbog populističke predizborne mjere povećanja minimalnih i najnižih plaća u javnom sektoru u uvjetima sve veće zaduženosti malog entiteta, ili kao dobar paravan za skrivanje činjenice o usklađivanju nastavnih planova RS-a i Srbije, što se, uostalom, čini već desetljećima u kantonima s hrvatskom većinom koji su usvojili programe Republike Hrvatske? Naime, predizborna je kampanja, neslužbena, u punom zamahu, pa hapšenje Lukajića može poslužiti i u te svrhe. Kao što i u Hrvatskoj može poslužiti za privremeno skretanje pažnje s nekih vrlo problematičnih poteza Vlade.

Za distrakciju od problema Hrvatske, ali i država u regiji, dobro je poslužio uspjeh njezine nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Komentator Federalne TV, navodno rođen u Dubrovniku, nije mogao ne iskazati obožavanje hrvatske reprezentacije, čak ju nazivajući našom. Golman Danijel Subašić Srbin je koji je spasio Hrvatsku i odveo je u četvrtfinale, trube srbijanski tabloidi pod kontrolom vladajućih. Vodi se besmislena diskusija na društvenim mrežama o srpskom ili hrvatskom etnicitetu i nacionalnosti golmana bošnjačkog prezimena.

Uspjeh je reprezentacije, kako upozoravaju komentatori, dobrodošla distrakcija pažnje javnosti od mirovinske reforme koju HDZ Vlada pokušava na mala vrata provesti, a koja bi nekoliko generacija budućih penzionera ostavila bez njihove obavezne štednje. Istovremeno, na društvenim mrežama Bošnjaci diskutiraju treba li navijati za Hrvatsku na SP-u, ne vodeći računa da je bošnjačka percepcija Hrvatske i Hrvata bitno drukčija u Odžaku i Stocu. Navijati za komšije čija vlast podržava i od EU odbačene diskriminacijske prijedloge izbornog zakonodavstva, neovlašteno raspolaže imovinom BiH i ne poštuje međunarodno pravo mora, opravdana je dilema. Ali, ako se otpor ponašanju Hrvatske prema Bosni i Hercegovini izražava jedino (ne)navijanjem u intimnom krugu ili na Facebooku, ako nema drugih vrsta protesta, otpora i protumjera, Hrvatska će se nastaviti ponašati po načelu: radim šta hoću, pa, ako prođe, dobro je. A očito prolazi.