Rasim Hamidović, koji je s Osmanom Mujkanovićem organizator Likovne kolonije Džafići, navodi da su na ovom području 1970-ih godina srušene brojne stare kuće, a da se to nije desilo, danas bi ovo selo i okolina mogli biti turistički interesantni

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

U Džafićima kod Kalesije proteklog je vikenda održana 10. likovna kolonija, tokom koje su nastali radovi koji oslikavaju bosansku tradiciju, a likovni umjetnici, slikari amateri i književnici radovali su se još jednoj prilici da stvaraju u hladu ispod krošnji voćki, koje su ovog ljeta na ovom području obilato rodile.

Inspirativni ambijent, spoj prirode i ljudskih djela, među kojima je i kuća u vlasništvu porodice Hamidović, koja je stara skoro 300 godina, upotpunjen je izložbom starih predmeta, poput sanduka i sehare iz 1911. godine, šiša, sahana, pegle, ibrika, sinije…

Emir Nišić iz Đurđevika do sada nije propustio nijednu likovnu koloniju u Džafićima, a smatra da se ovogodišnja tema pronalazi u avliji, kao i u parmacima te šindri na krovu stare kuće.

“Naša tradicija i narodna mitologija možda su jedni od najbogatijih u svijetu. Ljudi malo znaju o tome, ali je dosta toga što možemo prenijeti u književna djela i naslikati. U prostoru Sprečkog polja nije teško biti umjetnik, ali samo trebamo to vidjeti i svoj doživljaj adekvatno prenijeti na platno”, smatra Nišić.

Muhamed Duranović iz Međaša kod Kalesije također učestvuje na Likovnoj koloniji od osnivanja i kaže da ovdje rado dolazi. Na Likovnoj koloniji u Džafićima stekao je prijatelje, a opisao nam je jedan svoj rad koji je nedavno naslikao.

“U selu pronalazim slobodu, ljepotu i mir. Nedavno sam naslikao sliku na kojoj sam prikazao trenutak pečenja pekmeza. Nekima je i sam taj izraz smiješan. Peče se pekmez, a ne iskuhava ili nije upotrijebljen neki drugi termin. I time se predstavlja Bosna i Hercegovina, odnosno sjeveroistočni dio naše domovine, jer dolje, u Mostaru, prave džem ili slatko od smokava i breskvi, a mi pečemo pekmez od čiste jabukove vode. Naloži se vatra i loži se od jutra dok se ne završi, a iskuhavanjem u kazanu ili tavi, odnosno u dubljem sudu od bakra, dobijemo talog koji se zove pekmez. Neko dodaje vodu, a neko ne”, pojasnio je Duranović.

Rasim Hamidović, koji je s Osmanom Mujkanovićem organizator Likovne kolonije Džafići, navodi da su na ovom području 1970-ih godina srušene brojne stare kuće, a da se to nije desilo, danas bi ovo selo i okolina mogli biti interesantni u turističkom smislu.

“Sela koja smo imali bila su očuvana, ali sada ovdje imamo samo ovu našu kuću koja je bila veoma oronula. Prije petnaestak godina smo je obnovili, a cilj nam je da se kroz primjer ove kuće spozna način života, saradnje i rada u prošlosti. Imamo interes da sačuvamo tradiciju naroda, a mi kao narod nismo skloni čuvanju tradicije. Narod je bez tradicije kao repa bez repa, nemate osnovu i korijen odakle ste počeli. Sve se dešava s novim čovjekom, od njega počinje historija, a ustvari, to nije tako. Problem je što nemamo zapisano. Nedavno je jedan moj prijatelj pisao knjigu o tradicijskom porodičnom stablu i u arhivima ništa nije mogao naći. Ništa nije zapisano ili sačuvano. Naš je problem što ne znamo ni kako nam se zvao djed, a kamoli pradjed i odakle je došao”, naglasio je Hamidović.

Mehmeda Šišića zvanog Šiško iz Lukavca nakratko smo prekinuli u radu. Rekao je da slika motiv iz svog komšiluka, kod jezera Modrac. Naslikat će, kaže, čovjeka koji je doveo konja s vrećom žita pred stari mlin, u blizini kojeg se nalazi dovište na kojem su se učile kišne dove. Mlin je, kaže, davno srušen, a na njegovom je mjestu napravljen ugostiteljski objekt, koji je zbog svetosti mjesta, u trideset i pet godina, koliko postoji, bio otvoren tek nekoliko mjeseci.

“Moramo shvatiti da se kod nas prepliće nekoliko tradicija i kultura i da su mnogi ostavili svoj trag, a to će se vidjeti i na mojoj slici kada je završim. Također, kolonija u Džafićima i naš prijatelj Fikret Jahić Vršanin, koji također organizira likovne kolonije, izvrsna su prilika da se umjetnost decentralizira i da ne bude koncentrirana samo u centrima poput Sarajeva, Tuzle, Mostara, Banje Luke… Ovdje imate fenomenalnih umjetnika. Nemojmo praviti elitizam. I ovaj narod voli da vidi lijepu sliku i voli vidjeti umjetnika dok radi, bez obzira na to što oni možda nisu visokoobrazovani, a neki od njih možda do sada nisu imali priliku da upoznaju nekog umjetnika. Uživam radeći okružen ljudima i volim raditi slike koje će oni odmah shvatiti, a ne neke apstrakcije”, kaže Šišić i dodaje da mu je naročito drago što su koloniju posjetile učenice iz Srebrenice.

Naime, zajedno s učiteljicom Melihom Herić iz Srebrenice došle su učenice, članice Udruženja “Djeca Srebrenice”, koje su predstavile knjigu Vrijeme leti, ja sam pilot. Riječ je o zbirci literarnih radova učenika osnovnih škola iz Srebrenice, o temi Genocid, koja je nedavno objavljena u izdanju BMG Bosanska medijska grupa i Udruženja “Srebreničke majke”.