Sad je ovo već postala atrakcija, posebno u dane vikenda, imate ovdje ljude iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, ima ih iz Sarajeva, Kiseljaka, Breze, Kaknja, Zenice, Tuzle... Nema odakle nema. Prošli put smo izbrojali više od 500, jutros (nedjelja, 22. decembar 2019, op. A.) nismo mogli ni izbrojati. Šta će se dalje dešavati, ja ne znam, ostavljamo to u Allahovim rukama, naše je da budemo najbolji domaćini, da ugostimo svakoga i da pošaljemo poruku javnosti – 'sabah – ko smije, ko ima petlju' da raširimo na prostorima cijele Bosne i Hercegovine, da dan i aktivnosti započinju baš sa sabahom”, kaže efendija Zeherović

Tekst i fotografije: Jakub SALKIĆ

U pola šest ujutro Sarajevo mirno spava. Tek poneki automobil prolazi ulicama. Nedjelja je i budan je samo ko baš mora rano na posao. Četrdesetak kilometara dalje, u Donjem Moštru, Hanovima, kod Visokog, neobično je živo. Za početak, teško je pronaći mjesto za parkiranje auta. Teško je naći mjesto i u džamiji. Sve je puno. Rijeka ljudi slila se u džamiju na rani sabah. Oni “imaju petlju”, oni su “stali na crtu”. Zanimljiv je to fenomen ako uzmemo u obzir činjenicu da na sabah u džemat dolazi vrlo mali broj ljudi, u nekim džamijama dvoje, troje, petoro, do dvadeset najviše. Razlog je izazov koji je džemat Islamski centar Hanovi postavio džematlijama putem društvenih mreža. Rezultat fascinantan. Više od 500 muškaraca i žena na sabah-namazu.

“Ako smiješ, ako imaš petlju, ako si toliko hrabar, hajd’ nemoj ustat’ i doć’ na SABAH. Imaš li opravdanja za nemar, za slabost, za kukavičluk??? Ako imaš, spremi to za pravdanje Allahu, dž. š. Ako nemaš, čekamo te u safu, dragi brate i sestro”, jedna je od poruka koju je džematlijama na Facebooku uputio imam Behaija Zeherović, a ideja je, kako nam je ispričao, potekla od džematlije, hadžije Mersida Bešića.

“Vidi, ovdje oko Islamskog centra ima 13 kladionica na 100 metara od džamije i škole. Ta pošast sve više uzima maha u društvu, veliki je problem što to jako negativno utječe na našu omladinu. Ja sam čovjek koji se 25 godina bavi pozivanjem u Allahovu vjeru, ali nisam od onih ljudi koji prave javne tribine, ja sam uvijek išao od čovjeka do čovjeka. Krenuo sam s dvojicom momaka koji ovdje žive blizu džamije, oni su bili u nekakvim takvim problemima”, priča hadžija Mersid. Jedan se od njih, kaže, jednom požalio, tražio pomoć, jer više nije bilo izlaza.

“Ja sam mu pomogao što se tiče šerijatskog znanja, a Allah dragi mu je pomogao da nađe izlaz. Krenuli smo s terapijom ranog sabaha. Kada sam ga doveo, sa mnom su bila tri-četiri stara čovjeka koji su klanjali na stolicama. I onda je to princip spojenih posuda, javio se još jedan koji je bio u još težoj situaciji. I njega prigrlimo i onda ih ohrabrim: hajde, ko smije na jutarnje postrojavanje?! Jedan je dizao tegove, hrabar i jak momak, a ne može na sabah doći. Ja mu kažem nije hrabrost dizati tegove, hrabrost je na sabah doći, rano ustati, biti čestit, marljiv, koristan porodici i zajednici. Onda njih pošaljem u njihove tabore iz kojih su došli i onda su oni vadili jednog po jednog iz kladionice, iz droge i drugih nevolja. Tim momcima je trebala neka satisfakcija i našli su u namazu spas”, govori Mersid i uz smiješak dodaje: “Evo, sad se ne odmiču od mene, satraše me, meni su 44 godine, a njima po dvadeset.”

“Podrška mladima koji traže i žele spas u svom životu, žele da se iskopaju na površinu, žele da zaborave smradove dna!!! Bujrum, čekamo vas u safu, zajedno da prevaziđemo krizne periode, potrebni ste nam, bitni ste nam i radujemo se vašem dolasku na crtu. Nek ovo bude vaš prvi sabah, možda i najvredniji, na ‘crti’ smo isti svi. Dobro došli”, jedna je od objava na Facebooku imama džamije u Hanovima Behaije Zeherovića, koji kaže kako je rado prihvatio ideju hadžije Mersida.

“Stao sam rame uz rame s njim. Na početku niko nije ni zamišljao da će to biti ovako. Mi smo htjeli da podignemo posjećenost sabahnamaza, pošto smo konstatirali malu posjećenost sabaha, ne samo kod nas nego na području cijele Bosne i Hercegovine. Zbog nekakve organizacije koju sebi čovjek napravi ne ostavi prostor za konekciju s dragim Bogom i onda bude to što bude”, priča efendija Behaija.

Htjeli su na neki način pokušati da saberu ljude u džemat, u džamiju i, evo, hvala Allahu, danas imamo ovakvu sliku, dodaje efendija uz molbu dragom Bogu da ovo potraje, da ljudi ustraju u dolasku na sabah. Ovo je dokaz da se ipak može organizirati vrijeme prema namazu, da se ovosvjetske obaveze mogu uskladiti s obavezama prema Uzvišenom Allahu. Prvo sabah, pa onda za poslom.

“Sad je ovo već postala atrakcija, posebno u dane vikenda, imate ovdje ljude iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, ima ih iz Sarajeva, Kiseljaka, Breze, Kaknja, Zenice, Tuzle… Prošli put smo izbrojali više od 500, jutros (nedjelja, 22. decembra 2019, op. a.) nismo mogli ni izbrojati. Šta će se dalje dešavati, ja ne znam, ostavljamo to u Allahovim rukama, naše je da budemo najbolji domaćini, da ugostimo svakoga i da pošaljemo poruku javnosti – ‘sabah – ko smije, ko ima petlju’ da raširimo na prostorima cijele Bosne i Hercegovine, da dan, aktivnosti, započinju baš sa sabahom”, kaže efendija Zeherović.

Sav bereket je u ranim jutarnjim satima, dodaje efendija, i njegova je želja da ljudi sa sabaha kreću u svoje obaveze, a to i jeste kur'anska definicija, da je noć Allah ostavio za odmor, a dan za aktivnost, za stjecanje nafake.

Govoreći o društvenim mrežama, koje je džemat Hanovi iskoristio da pozove ljude na namaz, efendija Zeherović kaže da svako vrijeme ima svoje breme, svoje terete, ali ima i svoje blagodati. Jedna od blagodati jesu i društvene mreže. Kroz ovaj projekt pokazale su se kao koristan alat. Dosta je džematlija koji su, kako efendija ističe, putem društvenih mreža saznali za ovo i odazvali se izazovu.

S druge strane, objašnjava efendija Zeherović, džemat Hanovi malo je specifičan, jer nije ničiji, a svačiji je.

“Ovdje je lahko doći prvi put u džamiju, nećeš biti primijećen, neće niko pitati ‘otkud ti’. Ovdje je vrlo lahko napraviti prvi korak u životnoj prekretnici. I to je jedan od razloga zašto se džamija napuni na sabahu. Ne mogu ja nikome ništa da preporučujem, ali, evo, molim kolege, svoju braću imame, da u hajr iskoristimo blagodati koje nam je Allah dao”, kaže Zeherović.

Islamski centar Hanovi vrlo je mali džemat po broju registriranih članova, imaju svega 110 članova, ali Islamski centar Hanovi osmišljen je kao samofinansirajući, ima svoje poslovne prostore, sportsku salu, obdanište, kancelarije, samoodrživ je, IC Hanovi ne treba nikakva finansijska podrška džematlija. IC Hanovi je smješten tako da ljudi iz 10 sela prolaze pored Islamskog centra i, naravno, svraćaju u džamiju.

“Ovdje idealno funkcionira ovaj koncept jer ovdje su i nekada prije bili hanovi, zvali se Šareni Hanovi, i tu su se odmarali prolaznici. Kako su se vremena mijenjala, mjesto je dobijalo oblik čaršije, tu ljudi iz drugih sela koja gravitiraju Hanovima dolaze da popiju kahvu, da plate račune, dolaze, naravno, i da klanjaju, tako da ovaj prostor, geografski, odgovara tome da ima svoje poslovne prostore i da radi bez ikakvih problema”, kaže Zeherović, koji je imam u IC Hanovi od 2009. godine, kada je otvoren ovaj islamski centar. Dnevni vaktovi su ovdje, ističe imam, uvijek bili dobro posjećeni, akšam i jacija tu i tamo, a sabah najmanje, u ljetnom periodu kada je sabah oko 5 sati znalo je klanjati četvero džematlija, kada je u zimskom periodu, kao sada, bilo je i po 20.

“Vidjet ćemo ko ima petlju i dalje ostati na crti. Kažu da na moštranskom kraju efendije nagode da se klanja sabah i da se odmah može krenuti za motikom”, kroz smiješak zaključuje efendija Zeherović.

Poslije sabaha u Islamskom centru za sve džematlije i goste poslužuju se kahva, kolači, sok, šta ko voli, a da je bereket u sabahu, uvjerio se i mutevelija džemata Hanovi Mustafa Mušinbegović, kojem je Džematski odbor priredio iznenađenje, obznanivši mu da će u januaru 2020. godine otići na umru.