fbpx

Na potezu Banja Luka – Beograd – Moskva ne cvjetaju ruže

Nas to ne čudi jer smo zaista izgubili mjeru, a to možda ponajviše dokazuje slučaj napada na jednu dovu za mir. U dovi upućenoj narodu Turske, Sirije (Šama) i Palestine nema ni prizvuka političkog. Više je od dojma da je pisana u najboljoj namjeri da muslimani, osim brige za svoju obitelj, džemat i zajednicu, dove i za stanje u ummetu. To je i obaveza svakog muslimana na svijetu. Barem je tako oporučio Poslanik islama. Ali, među nama hodaju umišljeni “poslanici”, pa je valjda nemoguće to objasniti zlonamjernicima i kritičarima svake fele koji sada i dovu pretvaraju u mjesto spora.

PROČITAJTE I...

Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao

“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI