U mojoj užoj i široj porodici rijetko ko prakticira vjeru. Ipak, ti brojni nepraktikanti vjeru “poštuju”, a bajrami su im osobito mili. Mjesto okupljanja – porodična kuća. Među mnoštvom vedrih, preplanulih, svježih i uhranjenih lica, tek pokoje blijedo, iscrpljeno i šutljivo. Među njima i moje
</p>
<p>Naime, u mojoj užoj i široj porodici rijetko ko prakticira vjeru. Ipak, ti brojni nepraktikanti vjeru “poštuju”, a bajrami su im osobito mili. Mjesto okupljanja – porodična kuća. Među mnoštvom vedrih, preplanulih, svježih i uhranjenih lica, tek pokoje blijedo, iscrpljeno i šutljivo. Među njima i moje.</p>
<p>Kuća je puna smijeha. Proizvode ga, dakako, “poštovaoci” vjere, dok postači šute i, sviknuti tokom proteklih dvadeset devet dana na malo jela i pića, uzimaju s prebogate sofre samo poneku mrvicu, što nepostačima, bezbeli, ne promiče, pa unisono nutkaju da se jede više, moju majku ponajprije jer, zaboga, tako je blijeda i izgleda iscrpljeno.</p>
<p>Majka šuti.</p>
<p>A i ja.</p>
<p>Zgledamo se i pečemo na žeravici.</p>
<p>Ne razumiju nas.</p>
<p>Nepostači.</p>
<p>Agnostici.</p>
<p>Ili šta li su već.</p>
<p>I tako cijeli dan.</p>
<p>Oko šest popodne, uz larmu i smijeh, sijelo se osipa. A otrcane želje da, ako Bog da, u zdravlju i rahatluku dočekamo i naredni Bajram, pljušte sa svih strana. Majka je vidno iznurena. Spušta se na ležaj u kuhinji i sklapa oči.</p>
<p>– Lakše je ispostiti pet ramazana, nego s ovakvima dočekati i provesti jedan dan Bajrama – rekoh više za sebe.</p>
<p>– Nemoj tako, sine – tiho će majka i utonu u san.</p>
<p>I ja sam umoran i pospan. Ali, zaspim li sada, u nevakat, probudit ću se u ponoć, pa šta onda. Stoga, mada mi kahva izlazi na nos, kuham novu i izlazim na terasu. Razmišljam o majčinim riječima: “Nemoj tako, sine.” Uviđam da sam se izlanuo. I pogriješio. I stavio se iznad njih. Pa mi, ne znam ni sam otkuda, pade na pamet <em>Devet redaka Hajrullah ef. Abdurahmanovića</em>, malo poznatog melamijskog učitelja iz Čelića.</p>
<p>Evo ih:</p>
<p>“O, braćo! Ovih devet redaka otkrij, bit ćeš pripadnik osvjedočenja,</p>
<p>I tajnu, i užitak i sedam mekama uživaćeš i gledati.</p>
<p>Njih je napisao vaš brat Akovali Hajrullah.</p>
<p>Naš Baba bio je u Đakovici brat, hvala Allahu.</p>
<p>Ja sam jedan od njegovih najponiznijih robova, hvala Allahu.</p>
<p>O, moja braćo, molim vašu dovu,</p>
<p>Jer svakog časa činim grijeh.</p>
<p>Od najprezrenijih sam robova, znam sebe.</p>
<p>Na licu zemlje najveći sam grješnik, znam sebe.”</p>
<p>Stresoh se od straha. I pokajah. Pa, digoh ruke i proučih <em>Fatihu</em> za dušu Hajrullah-efendije, a i dovu onima koje sam krajnje nepromišljeno nazvao agnosticima. Bi mi lakše. Srkućem prevrelu kahvu, brišem orošeno čelo, a bajramsko ozarenje, nakon mnogo godina i nakon cjelodnevnog sjedenja na iglama, preplavi me kao ogroman val. (JULI 2016.)</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Ramazan s Bajramom počinjeSljedeći članak
Bajram šerif mubarek olsun
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.