Za prvog je bosanskog kralja Tvrtko I Kotromanić krunisan 26. oktobra 1377. godine. Srednjovjekovna Bosna tog dana započinje svoju novu epohu, koja će trajati sve do dolaska Osmanlija i pada bosanskog kraljevstva 1463. godine.
 i spodobi me (Hrist) sugubim vincem, jako oboja vladič ‘stvija ispravlati mi, pr’vije ot’is’prva v’bogodarovan’nei nam’ zemli Bosni, po tom že gospodu mojemu Bogu spodobl’šu me naslidovati pristol’ moih’ priroditel, gospode srbske, za nje bo ti bihu moi priroditelije v’ zemlnim carstvi carstvovaše, i na nebesnoe carstvo priselili se: mene že videšu zemljo piroditel moih po nih ostavl’šu i ne imušu svojego pastira, i idohvsrbskujo zemljo, želaje i hote ukripiti pristol roditel moih, i tamo šdšu mi vinč’an bih Bogom darovanimmi vincemna kraljevstvo priroditelmoih, jako biti mi o Hriste Isuse blagovirnomu i Bogom postavljenomu Stefanu, kraljo Srbljemi Bosni i Pomorijo i Zapadnim stranam, i po tom načeh s Bogom kraljevati i praviti pristolsrbskije zemlje…”</p>
<p>U navedenim dijelovima ove povelje Tvrtko I ističe da je postao kralj “milošću Božijom” te se nada da će u budućnosti, osim što će vladati svojom Bosnom, biti vladar i susjedne Srbije. Svoje aspiracije prema Srbiji, koja je u tom trenutku bila znatno vojno i ekonomski slabija od Bosne, pravda porodičnim naslijeđem koje mu pripada. Ovakav istup bosanskog kralja ne bi bio moguć da nije bio uvjeren u svoj uspjeh.</p>
<p>Tekst povelje Dubrovčanima govori nam i o velikoj snazi tadašnje bosanske države, jer u takvim turbulentnim vremenima, kakvim možemo okarakterizirati period srednjeg vijeka, vladari se ne bi usuđivali na ovakve istupe bez raspolaganja odgovarajućim vojnim snagama.</p>
<p>Osim što je dobrim političkim potezima znao unutrašnje poslove dovesti na zavidan nivo, znatan uspjeh pokazao je i u vanjskoj politici. Tokom svoje vladavine Tvrtko I u velikoj mjeri je proširio teritorij bosanske države, tako da je Bosna obuhvatila i mnoge krajeve koji pripadaju današnjoj Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik, te otoke Brač, Hvar i Korčulu). U tom periodu ostvarena je politička stabilnost te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najmoćnijim vladarom u historiji srednjovjekovne Bosne.</p>
<p>On je uspješnim osvajanjima i trezvenom politikom od Bosne stvorio prvorazrednu državu i velesilu koja je kroz duže razdoblje predstavljala nezaobilazan politicki faktor u odnosima medu državama ovog dijela Evrope. Prvi korak mu je bio da trajno osigura od nasrtaja obalu od Dubrovnika do Boke kotorske. U tu svrhu je na ulazu u Boku kotorsku podigao grad s tvrdavom nazvavši ga Novi (današnji Herceg-Novi), koji je trebalo da postane glavna luka s tržištem soli za taj dio bosanske države. Potom je prodro u gornje Podrinje i Polimlje, pa je bosanskoj državi pripojio oblasti sve do Sjenice i Prijepolja u Srbiji. U bosanske ruke je došlo i Mileševo sa grobom Sv. Save, a u današnjoj Crnoj Gori oblasti do iza Nikšica i Kotora.</p>
<p>Nakon tih uspjeha s vojskom je krenuo na zapad i osvajao je redom dijelove Hrvatske i Dalmacije, sve do rijeke Zrmanje poviše Zadra. Tako je Tvrtko uspostavio granice bosanskog kraljevstva koje su se sterale od Novigrada i Zrmanje na zapadu, do Prijepolja, Sjenice, Nikšica i Kotora na istoku, a onda od rijeke Save na sjeveru, do otoka Korcule, Hvara i Braca na jugu, jer su u posjed bosanske države došli i dalmatinski otoci. Tako se najveći dio jadranske obale našao u granicama bosanske države. To je razdoblje tzv. “velike Bosne”, kojoj je u srednjem vijeku jedinoj pošlo za rukom da barem za neko vrijeme ujedini znatne dijelove južnoslavenskih zemalja u jednu državu.</p>
<p>Za prijateljstvo kralja Tvrtka otimaju se brojni evropski dvorovi, a kako je bio još neoženjen, mnogi kraljevi mu za ženu nude svoje kćeri. Na koncu se odlučio za bugarsku princezu Doroteju. Mletačka Republika mu iskazuje čast na taj način što ga je s čitavom njegovom porodicom upisala u zlatnu knjigu svojih počasnih gradana.</p>
<p>Iznenada je umro 10. marta 1391. godine, a na njegovo mjesto došao je njegov rođak Stjepan Dabiša. Tvrtko I je sahranjen u Crkvi sv. Nikole u naselju Mile kod Visokog.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Čečenska moda
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.