“Ovdje nema ničega, samo pustinja. Nema budućnosti”, kaže Najma (34), rođena u kampovima u Tindoufu. “Ostat će sve isto godinama ukoliko ne krenemo u rat”, dodaje ova žena, kći zapovjednika “Polisarija” koji je umro u Tifaritiju krajem osamdesetih boreći se s Marokancima.
, rođena u kampovima u Tindoufu. “Ostat će sve isto godinama ukoliko ne krenemo u rat”, dodaje ova žena, kći zapovjednika “Polisarija” koji je umro u Tifaritiju krajem osamdesetih boreći se s Marokancima.</p>
<p>Najma, koja je otputovala na Tifariti radi sudjelovanja na kongresu, kaže da je voljna preuzeti oružje. Fraza je to koju mnogi ponavljaju. Vođe godinama govore o uzimanju oružja i nije jasno je li to vjerodostojna prijetnja.</p>
<p>Maroko posjeduje mnogo sofisticiranije oružje od Saharava. Oni, pak, smatraju da gerilskim ratom mogu nanijeti štetu Maroju kao što su to činili u sukobu od 1975. do 1991. godine. Uspjeli su natjerati Mauritaniju, koja ih je također napala, da se povuče, a Maroko je bio prisiljen pridržavati se međunarodnog sporazuma. Izbor Tifaritija za održavanje kongresa provokacija je u očima Maroka, koji je oštro protestirao pred UN-om.</p>
<p>Tifariti je nekoliko kilometara od gigantskog zida obloženog minama koji je u pustinji podigao Maroko. Strateška lokacija prepuna simbolike zbog spora koji je koštao mnogo žrtava na objema stranama.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Svijet polahko, ali sigurno nazaduje
