STAV: Po Vašoj bazi dokumenata, koliko je zapravo poginulih boraca?

TOKAČA: Oko 30 hiljada boraca ARBiH i oko šest hiljada boraca HVO. Imamo i negdje oko 550 poginulih “abdićevaca”.

STAV: Mislim da ćete i nakon ove izjave imati sličan problem kakav ste imali i kada ste objavili broj od 100 hiljada ubijenih u ratu?

TOKAČA: Razumijem da rat dopušta propagandu. Znam šta to znači jer sam na neki način u tome i učestvovao. Mi smo bili žrtve brutalne agresije i naši su političari mislili da će, plasirajući određene brojeve, doći do vojne intervencije. A žrtve su već bile velike, ubijeno je više od 30 hiljada ljudi u prva tri-četiri mjeseca rata. Broj koji je tada lansiran, nekih 200 hiljada, počeo se razvlačiti i nakon rata. Čim je rat završio, tražio sam da se uradi popis žrtava u cijeloj državi. To se nije htjelo i zatim sam napravio IDC i prvi projekt koji smo radili bio je popis žrtava jer smo htjeli izbjeći mitove. A brojevi su bili razni, oni koji su negirali genocid pričali su o 20 hiljada, drugi koji su pretjerivali pričali su o 200 ili 400 hiljada mrtvih. Istraživanje je pokazalo da je riječ o 100 hiljada. I ono što je Hag radio poklapa se s našim rezultatima. Jednom je krugu ljudi to ovdje smetalo pa smo moja ekipa i ja postali predmetom napada. Da negiramo zločin protiv Bošnjaka, da smo izdajnici, da minimiziramo. Tražio sam da nam daju imena svih onih za koje misle da smo ih izostavili. Apsurd je da sam napadan jer sam nešto ponudio, a oni koji su napadali nisu nudili ništa. Naša Bosanska knjiga mrtvih otvorena je i svako ko ima podatke o nekome može ih nama dostaviti da ih dodamo. Da neke iz kategorije nestalih prebacimo u kategoriju ubijenih. Nama ne trebaju mitovi, treba nam da utvrdimo istinu jer smo mi Bošnjaci žrtve mita. Nama treba istina. Neću da dopustim takvu vrstu izjednačavanja žrtve i počinioca ili dekontekstualizaciju, pa da mi neko priča kako je to bio nekakav unutrašnji sukob.

STAV: Napadi su kulminirali pričom o istrazi koju protiv Vas vodi Tužiteljstvo BiH? Riječ je bila o pronevjeri donatorskih sredstava?

TOKAČA: I ništa se nije desilo. Istraživali su i nisu našli ništa. A ja se u to nikada nisam petljao.

STAV: Šta su zapravo istraživali?

TOKAČA: Bio sam osumnjičen da sam neadekvatno upravljao sredstvima donatora. To su prijavila tri donatora. Ambasade Norveške, Švedske i Švicarske. Istraživali su nas razni istražitelji, imali su na raspolaganju svu dokumentaciju koju su htjeli. Sedam godina poslije, nisam dobio nikakav poziv niti znam je li istraga okončana. Bila je riječ o visokim sumama i vjerovatno bih bio optužen da su ti navodi bili tačni. Za pet godina rada, od 2004. do 2009. godine, dobili smo oko tri miliona maraka donacija. Svi projekti koje smo radili vidljivi su i mjerljivi, sve su transakcije vidljive, kao i moje imovinsko stanje. Stvar je bila potpuno transparentna, istrage se nikada nisam plašio. Insistirao sam na reviziji, a sve revizije koje su rađene bile su čiste. Nikada nijedne primjedbe nije bilo. Onda je urađena jedna naručena revizija. Na osnovu nje utvrđene su, navodno, neke greške. Svi tokovi novca bili su na našoj stranici, potpuno dostupni. Tada sam podnio ostavku jer nisam pravio IDC da bih ga ja rušio, ali sam tražio da mi daju rezultate te revizije. Da znam za što me sumnjiče. Nikada je nisam dobio.

STAV: Ko je tražio tu, kako je zovete, naručenu reviziju?

TOKAČA: Moguće je da, osim ambasada, još neko stoji iza toga. Nemam nikakav argument, postoje neke indicije da sam bio svojeglav i da IDC nije prihvatao neke kompromise…

STAV: Jeste li se, možda, zamjerili čelnicima REKOM-a?

TOKAČA: Ne znam, za to nemam dokaza. Bio sam veliki protivnik REKOM-a zato što je to u startu bila potpuno nemoguća misija jer Bosna i Srbija nisu priznale Kosovo. Ne možete praviti međudržavnu komisiju, a imati taj problem. Drugo, nismo mi bili ti koji smo trebali raditi posao vlada. Nije bilo političke volje i onda je priča krenula u smjeru balansiranja, izjednačavanja žrtava, prikazivanja rata u Bosni kao unutrašnjeg sukoba, da su sve žrtve iste. Na to nisam htio pristati. Da li je ta moja gesta imala utjecaja na promjenu odnosa prema meni? Ne znam, ali je indikativno da se odnos promijenio u svega nekoliko mjeseci. Tri revizije u jednoj godini, nađi šta bilo. Ako ne možeš naći, izmisli, iskopaj. I nisu iskopali ništa. Moja je teza da je neko htio preuzeti IDC, svu našu dokumentaciju, instalirati umjesto mene ljude koji će slušati i da se onda nastavi priča u smjeru balansiranja svega. To nikada neću prihvatiti, po cijenu da me nema. Iako sam, da sam to prihvatio, finansijski mogao odlično proći.

Kravica kontrapunkt Srebrenici – Zalazje je bilo vojni cilj

STAV: Odmah nakon komemoracije i ukopa u Potočarima imamo obilježavanje zločina u Bratuncu. Šta se ondje tačno dogodilo, koliki je broj žrtava?

TOKAČA: U Kravici imamo spomenik na kojem piše da je od 1941. do 1945. i od 1992. do 1995. godine ubijeno 3.500 Srba. Vi iz toga ne vidite ništa. Koliko je to ljudi stradalo u ovom ratu? Koliko civila, koliko vojnika? Kojih, gdje, u kojim mjestima? Kod tog obilježja nalazi se vojno groblje. Na njemu nalazite ljude koji su iskopani iz Sarajeva i pokopani na tom groblju. Imate klasičnu manipulaciju sjećanjem i emocijama. Imate lažni spomenik koji treba biti kontrapunkt Srebrenici. On nema drugu svrhu. Događaji u Kravici presuđeni su u Tribunalu, o Kravicama se sve zna. Isto je i sa Zalazjem. Imamo na popisu svakog čovjeka ondje.

STAV: Je li tačno da su u toj akciji ubijena dva civila?

TOKAČA: Da, dva civila. Sve su ostalo bili vojnici jer je Zalazje bilo legitimni vojni cilj. Da li je neko bio ubijen poslije zarobljavanja, to treba istražiti Tužiteljstvo BiH. Niko im to nikada nije branio. U Zalazju je sve i jedan čovjek bio do zuba naoružan, vojni cilj koji je Armija BiH razbila. Ratni je zločin ako su nakon bitke ubijeni civili, ako je ubijen zarobljeni vojnik. Nepotrebno je od toga praviti bilo kakvu dramu. U Bratuncu je stradalo ukupno 119 srpskih civila tokom rata. Tu vrstu istrage i utvrđivanja eventualne krivične odgovornosti ne smije niko zatajiti. I zato je Sud BiH važan, da presudi šta se desilo i potpuno je nevažno kada će se zločin procesuirati. Na Sudu BiH ne sudi se nikome drugom osim zločincu. Imamo oko tri hiljade ljudi koji bi mogli biti optuženi za ratni zločin. Svaka je druga izjava politikantstvo.

Foto: Velija HASANBEGOVIĆ