“Ja imam suprugu i dijete i, naravno, bitno mi je bilo da su oni na sigurnom, oni su bili u zgradi. Ljudski je pomoći, bar pokušati. Ne bih mogao sutra živjeti s tim da znam da sam mogao nekom pomoći, a nisam. Imam porodicu, imam sina i kakav bih bio primjer svom djetetu ako ne bih pomogao nekome ko je u nevolji? Ipak, ja sam vatrogasac, i kada nisam na dužnosti, ljudska obaveza i dužnost je pomoći”, priča Mirnes, koji nije mnogo razmišljao kada je odlučio ući u stan zahvaćen vatrom

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

U Srebrenici je prije nekoliko dana izbio požar u stambenoj zgradi. U požaru je jedan stan u potpunosti izgorio, a jedna osoba je povrijeđena. Radi se o Mici Simić, koja je penzionerka i živjela je sama, a zbog ranijeg moždanog udara, teško je pokretna.

Da nevolja stvara heroje, pokazalo se i u ovom slučaju. Brza reakcija Mirnesa Hasanovića i Mladena Lazarevića spriječila je veću tragediju i katastrofu. Naime, požar je prijetio i drugim stanovima. Uspjeli su kroz gusti dim ući u stan koji je bio u plamenu i izvući unesrećenu staricu.

Hasanović i Lazarević nisu željeli mnogo da govore za medije, iako su ih građani Srebrenice prozvali herojima. Ipak, Mirnes Hasanović je u razgovoru za Stav ispričao šta se dešavalo kada je izbio požar.

“Ja živim sa suprugom i sinom u toj zgradi, nekoliko spratova niže od tog stana koji je na osmom spratu. Taj dan nisam bio na dužnosti. Čuo sam pomaganje, neku galamu, izašao sam iz stana i čujem neko vikanje na spratovima iznad mene. Neko je u zgradi govorio da je požar, dim se osjetio. Na stepenicama me sustigao i Pekar (Mladen Lazarević, op. a.). Kada smo došli do stana, dim je bio na sve strane, pun hodnik dima. Pokušali smo ući u stan, ali vrata se nisu mogla otvoriti. Morali smo se povući, uzeti zraka i ponovo pokušati. Uspio sam nekako otvoriti vrata, ući u stan jer je ona bila odmah pored vrata, uzeti je za ruku i izvući. Sekunde su u pitanju, ali vidio sam da otvara oči. Izvukli smo je na hodnik. Sva sreća pa su vrata bila otključana. Vatra je već bila blizu nje. Onda su drugi pomogli i iznijeli je vani”, priča Hasanović.

Mirnes Hasanović je vatrogasac, ali taj dan nije bio na dužnosti. U stan koji je bio u plamenu ušao je bez razmišljanja, od odjeće na sebi imao je majicu kratkih rukava.

“Ja imam suprugu i dijete i, naravno, bitno mi je bilo da su oni na sigurnom, oni su bili u zgradi. Ljudski je pomoći, bar pokušati. Ne bih mogao sutra živjeti s tim da znam da sam mogao nekom pomoći, a nisam. Imam porodicu, imam sina, i kakav bih bio primjer svom djetetu ako ne bih pomogao nekome ko je u nevolji? Ipak, ja sam vatrogasac, i kada nisam na dužnosti, ljudska obaveza i dužnost je pomoći”, priča Mirnes, koji nije mnogo razmišljao kada je odlučio ući u stan zahvaćen vatrom.

“Nema se tu kad puno vremena razmišljati. Ja sam gore imao majicu kratkih rukava, a tek poslije sam vidio i primijetio da su mi patike izgorjele i raspale se haman od toplote. Meni je zaista drago da smo uspjeli spasiti gospođu. Pripomogli su i drugi građani. Kolege vatrogasci su brzo stigli i uspjeli smo svi zajedno da spriječimo veću katastrofu. Hvala Bogu, nije bilo ljudskih žrtava, a materijalno će se nadoknaditi”, kaže Hasanović.

Mirnes Hasanović je povratnik u Srebrenicu. Rođen je nekoliko mjeseci nakon početka rata u mjestu Sućeska nedaleko od Srebrenice 1992. godine. U julu 1995. godine ubijen mu je otac Mustafa. Nakon rata, kao dječak se vratio u svoje rodno selo Sućesku, gdje je odrastao s majkom i bratom. Prije par godina se Mirnes oženio, a danas je ponosni otac jednog dječaka. Radi u vatrogasnoj jedinici Srebrenica i nije ovo prvi put da se istakao prilikom požara koji su se dešavali proteklih godina.

U Srebrenici je formirao porodicu, kupio stan i, kako kaže, sretan je u svom gradu među svojim ljudima.
“Meni je lijepo ovdje. Ipak je ovo moje, moji ljudi, moj grad. Svi mi imamo briga, ali ne bih ja ovo mijenjao za nešto drugo, za neki drugi grad. Volim da se družim s ovim našim svijetom, treniram, aktivan sam i lovac. Osjećam se lijepo u svom gradu, živim sasvim običnim životom kao i svi drugi. Ovdje sam najsretniji”, kaže Hasanović.

Sugrađani o Mirnesu Hasanoviću imaju samo riječi hvale. Kažu da je fin, kulturan i nasmijan mladić koji je uvijek spreman pomoći. Pravi heroj iz komšiluka koji je spreman pomoći u običnim svakodnevnim situacijama, ali i u kritičnim, kada su životi drugih ugroženi.