Lasić s jedne strane zagovara umivenu, ali ipak i dalje anticivilizacijsku ideju Herceg-Bosnu, dok s druge drži lekcije bošnjačkim političkim predstavnicima optužujući ih za “turčenje”

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Mile Lasić, inače, ima ulogu kostimografa ideje Herceg-Bosne, tačnije, zadatak da ju umota u ruho “konsocijalne demokracije” ili “belgijskog modela federalizma”, pa je lijepo upakiranu i aranžiranu proda kao nekakvu alternativu otvorenim pozivima za tzv. treći entitet.

Ovih se dana Lasić našao pozvanim da komentira posjetu turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Bosni i Hercegovini. Pritom je odlučio skinuti ionako providnu masku neutralnog komentatora pa je pustio na volju vlastitim predrasudama. Lasićeva bulažnjenja o “neoosmanskom dahu među bosanskim brdima” ili pozivanje na uvredljive izjave radikalnog Envera Kazaza o “turčenju”, da bi zatim i sam upotrijebio taj šovinistički termin, ponajbolje pokazuju kako Lasić doživljava Bošnjake, ali i gdje vidi gornji prag bošnjačkih političkih prava.

Za Lasića su Bošnjaci, čini se, prihvatljivi kao “europejci” jedino ako ne održavaju veze i kontakte s narodima i državama koje Lasić vidi kao opozit prosvijećenosti. On, čak, odriče i demokratski kapacitet Turskoj pokušavajući je prikazati kao nekakvu istočnu despotiju.

No, pravi problem u leži u tome što Lasić s jedne strane zagovara umivenu, ali ipak i dalje anticivilizacijsku ideju Herceg-Bosnu, dok s druge drži lekcije bošnjačkim političkim predstavnicima optužujući ih za “turčenje”.

Naravno, prave povode za ovakav Lasićev nastup treba tražiti ne samo u specifičnim stereotipima koje naspram Turske, ali i osmanskog perioda historije Bosne i Hercegovine gaji ovdašnja hrvatska politička i intelektualna kultura već i u sasvim konkretnim političkim razlozima.

Lasić odlično zna da što Bosna i Hercegovina ima više jakih prijatelja i što je jača bošnjačka politička pozicija, to ima manje šanse za povampirenje Herceg-Bosne, nazivala se ona trećim entitetom, federalnom jedinicom ili republikom, svejedno.