Ako se pogledaju statistički podaci, onda se može zaključiti da migranti i nisu “opasni”, kako se možda naprvu čini. Prema podacima Uprave policije Kantona Sarajevo, migranti su u prošloj godini počinili ukupno 56 krivičnih djela, a preovladava imovinski kriminal. U Bihaću i Velikoj Kladuši stanje je takvo da se građani zbog velikog broja migranata zaista plaše za vlastitu sigurnost

Piše: Jakub SALKIĆ

Migranti će doći i proći, a nama će ostati naša ksenofobija i mržnja koju razvijemo prema njima, upozoravaju organizacije koje se bave pitanjima migracija i pozivaju na toleranciju, da shvatimo da su to ljudi u nevolji koji traže izlaz i da pomognemo koliko smo u mogućnosti. Međutim, ljudi koji su svakodnevno zbog prirode posla kojim se bave izloženi kontaktu s ilegalnim migrantima u Bosni i Hercegovini već prestaju blagonaklono gledati na njih. Uzrok tome sami su migranti.

Najviše migranata u Sarajevu u posljednje vrijeme okuplja se na Željezničkoj stanici. Gospođa koja radi u jednom od ugostiteljskih objekata na Željezničkoj stanici, koja ne želi otkrivati identitet, kaže da, otkad ne dozvoljava migrantima da sjede u njenom lokalu, više i nema problema. Kaže da su ranije imali problema jer migranti sjede tu, piju, a onda se posvađaju, pa i potuku.

“Policija nam je zabranila da ih uslužujemo i više nema problema”, kaže ona i dodaje da se u zadnje vrijeme uopće ne skupljaju više na Željezničkoj stanici, sada samo prođu ovuda oko 14 sati, kupe kartu za voz i u 16 sati odoše za Bihać.

Vlasnik “fast fooda” na Željezničkoj stanici kratko nam kaže da nikada nije imao problema s migrantima, jer nikada im nije ni dozvoljavao ulazak u svoju ugostiteljsku radnju. “Nema problema s migrantima – nema migranata”, objašnjava.

Vozač tramvaja na liniji Željeznička stanica – Baščaršija kaže nam da on nije imao problema s migrantima, ali njegove kolege jesu, čak je bilo fizičkih napada na šofere. Istina, problemom ne smatraju to što ponekad neće da kupe kartu, što su malo bučniji u odnosu na ostale putnike itd.

Vozač gradskog autobusa s kojim smo razgovarali na Željezničkoj stanici ističe da nikada do sada nije imao problema s migrantima.

“Uđu u autobus, uredno plate kartu i voze se”, kaže vozač autobusa i nastavlja: “Ja više problema imam s ovim domaćim, baš prije nekoliko dana hoće žena da uđe između stanica, na mjestu gdje ne smijem stati, i ja, naravno, nisam htio otvarati vrata da tu ulazi, ali prepriječi mi put njen brat i razvali vrata da ona uđe. Jedina neugodnost bila mi je kada je jedan pijani migrant tražio sadaku, ja mu nisam dao, a on mi počeo govoriti da sam šejtan.”

Iako Sarajevo nije na “meti” migranata, osim onih koji su u prolazu prema Krajini, iz koje se žele domoći Evropske unije, često ćete migrante sresti ispred džamija kako prose, ispred tržnih centara. Dešavaju se, nažalost, i vrlo neugodne situacije za domicilne građane. No, ako se ogledaju statistički podaci, onda se može zaključiti da migranti i nisu “opasni”, kako se možda naprvu čini. Prema podacima Uprave policije Kantona Sarajevo, migranti su u prošloj godini počinili ukupno 56 krivičnih djela, a preovladava imovinski kriminal.

U Bihaću i Velikoj Kladuši stanje je takvo da se građani zaista plaše za vlastitu sigurnost. Na prelazak granice s Hrvatskom čeka više od 6.000 ilegalnih migranata, nešto više od 3.000 njih smješteno je u prihvatne centre, a ostatak je u privatnom smještaju, parkovima, napuštenim objektima… No, činjenica da su migranti u prošloj godini počinili samo 77 krivičnih djela u Unsko-sanskom kantonu, od čega je 15 krivičnih djela počinjenih prema migrantima, pokazuje da je sigurnosna situacija relativno dobra. Ukupan broj krivičnih djela u USK u 2018. godini bio je 1.406. U Unsko-sanskom kantonu mnogo je onih koji su protiv migranata i na njih ne gledaju blagonaklono, a s druge strane, mnogo je i onih koji s njima suosjećaju.

Aida Behram, izvršna direktorica udruženja “Žene s Une” iz Bihaća, ističe da je USK najviše pogođen velikim prilivom migranata koji zbog nemogućnosti prelaska granice s Hrvatskom regularnim ili neregularnim putem neko vrijeme borave u USK.

“Nastojimo da porodicama s djecom i djeci sa i bez pratnje pružimo podršku. Brinemo o njima, osiguravamo im minimum uvjeta za boravak”, naglašava Behram i dodaje kako građani Bosne i Hercegovine treba da se prisjete teških trenutaka naše ne tako davne sudbine te da imaju malo više empatije prema izbjeglicama i migrantima.

I sami migranti često su žrtve krivičnih djela, prije svega krijumčarenja i trgovine ljudima. Do sada su u BiH zabilježena, odnosno otkrivena samo dva slučaja trgovine ljudima ili djela koja upućuju na to, dok je mnogo više krivičnih djela krijumčarenja migranata preko granice. Za prebacivanje preko granice migranti krijumčarima plaćaju i do 15.000 eura, a najčešće budu prevareni pa krijumčari nestanu s novcem, a migranti i dalje iz BiH gledaju prema hrvatskoj granici u nadi da će je jednom ipak uspjeti preći.

Kako je granica Bosne i Hercegovine propusna i kako u našu državu s istoka i jugoistoka ulazi veliki broj ilegalnih migranata, njihov identitet ostaje potpuno nepoznat. Često stignu do Bihaća a da niko i ne zna da su ušli u Bosnu i Hercegovinu.

Službenik Misije OSCE-a u BiH za borbu protiv trgovine ljudima Boris Topić tvrdi da nema tako velike baze podataka s tako jasnim podacima, gdje bi se mogli utvrditi osnovni lični podaci migranata.

“Tek kada ljudi iskažu namjeru za azil, onda se utvrdi ko je osoba. Ovako, dok se ne utvrdi identitet, ne može se znati ko sve hoda ulicama naših gradova”, objašnjava Topić.

U Bihaću se u vezi s tim desio bizaran slučaj. Kantonalni sud u Bihaću donio je oslobađajuću prvostepenu presudu u krivičnom predmetu ubistva protiv državljana Alžira Ismaila Mehailija i Walida Faraukija, koji su optuženi da su 15. juna 2018. godine u Velikoj Kladuši usmrtili dvadesetčetverogodišnjeg Alžirca A. I. Ovaj slučaj zanimljiv je zato što prilikom ulaganja dokaza od tužilaca nije bilo sporno da su optuženi viđeni od više svjedoka na mjestu ubistva i što postoje DNK tragovi, nego što nije utvrđen identitet lica koji se u optužnici vode kao Ismaili Mehaili, rođen 1985, i Walid Farauki, star 23 godine.

Zanimljivo je i da je policija prvo tvrdila da je Farauki iz Palestine, ali iz Tužilaštva su došle informacije da su obojica optuženih iz Alžira. Drugim riječima, sud nije povjerovao Tužilaštvu USK koga je optužio.

Dvojica optuženih čiji identitet nije utvrđen sada su na slobodi i čekaju nastavak suđenja ako Tužilaštvo USK uloži žalbu na presudu. Moglo bi se reći i da nije poznato u konkretnom slučaju ko je zapravo na slobodi.