Zakon je jedna od velikih barijera s kojima se žene suočavaju i jedan od glavnih razloga zašto se ne usuđuju govoriti. Pantea Younesi, koji savjetuje žene koje traže pomoć u slučaju zlostavljanja, ističe da zakon legitimira samo seksualni odnos između muškarca i žene koji su u braku ili su privremeno u braku, a lokalno poznat kao sigeh.
, jednog od najvažnijih umjetnika u zemlji, osudilo je nekoliko žena, uključujući Saru Omatali, novinarku koja danas živi izvan Irana i koja je ispričala priču o tome kako ju je umjetnik pokušao zlostavljati 2006. godine.</p>
<p>Aghdashlo je negirao optužbe, ali Sarino svjedočenje nije jedino. Ima još toga. “Godinama sam to što se dogodilo protumačila kao vlastitu krivnju”, kaže Sara. Kaže da prije nije govorila iz različitih razloga. Glavna je vezana uz radnu kulturu u svijetu novinarstva. “Seksualno uznemiravanje promatrala sam iz perspektive da će me, ako progovorim, tretirati kao nekoga ko stvara probleme i tako ugroziti svoju karijeru.” Ta se perspektiva promijenila pojavom kampanje #MeToo na globalnom nivou. “Žalosno je reći, ali u to su vrijeme mnoge žene novinarke poput mene mislile da je to priroda našeg posla.”</p>
<p>Danas je Sara postala lice prokazivanja problema koji nije nov. Oduvijek je postojalo. Društvena struktura u Iranu u kojoj muškarac ima dominantan položaj u svim aspektima – uključujući i pred sudovima gdje svjedočenje žene uvijek vrijedi upola – utire put da ove zloupotrebe budu široko rasprostranjene. I da zlostavljanja nisu prijavljena. No veliko je iznenađenje da su se žene ne samo usudile otvoreno govoriti o svojim iskustvima, već su to učinile s imenima i prezimenima zlostavljača koja se prikupljaju na različitim računima stvorenim na društvenim mrežama kao podrška pokretu.</p>
<p>“Ovo je kultura koja potiče tišinu, kako bi prljavštinu držali pod tepihom“, objašnjava Mahnaz Mohammadi, jedna od najpoznatijih iranskih filmašica. Kao i mnoge druge žene, Mahnaz je također bila motivirana tweetovima mlađih žena. To nije bilo lako. Reihane Tarabati, koja je također odlučila ispričati svoju priču, dodaje da je ono što se dogodilo ovih dana navelo mnoge muškarce, mlade i starije, da razmišljaju o svom odnosu sa ženama. Ne nedostaje kritika i optužbi protiv kojih su odlučili govoriti. “Kada žena ode u kuću muškarca, većina kaže da zaslužuje ono što joj se dogodilo”, kaže Yeganeh, naglašavajući da većina zlostavljanja ili silovanja dolazi od najbližih ljudi, rodbine, prijatelja.</p>
<p>Zakon je jedna od velikih barijera s kojima se žene suočavaju i jedan od glavnih razloga zašto se ne usuđuju govoriti. Pantea Younesi, koji savjetuje žene koje traže pomoć u slučaju zlostavljanja, ističe da zakon legitimira samo seksualni odnos između muškarca i žene koji su u braku ili su privremeno u braku, a lokalno poznat kao sigeh.</p>
<p>“Ako žena ne može dokazati legitimnost svoje veze, bit će osuđena za kazneno djelo preljuba i nezakonitog odnosa, osim ako ne može dokazati prisilu, odbijanje i pritisak”, objašnjava. Za to vam je potrebno najmanje pet svjedoka, što je u većini slučajeva gotovo nemoguće. Pogotovo u Iranu gdje se život odvija u privatnosti. Druga je mogućnost da krivac prizna ili da sudac ima dovoljno podataka da zaključi da je riječ o kršenju. No, dolazi još jedan problem, budući da su većina zlostavljača religiozni i tradicionalni muškarci.</p>
<p>Velika iznimka je Keyvan Emam, doktor antropologije. Mnoge su mlade žene ovog mladića optužile da ih je opijao i zlostavljao. Policija ih je uvjeravala da im se neće ništa dogoditi ako kažu što se dogodilo. Danas se zna da je zlostavljao 300 žena. Pokret još uvijek nije dovoljno jak da vrši pritisak na sistem i mijenja zakon. Ali svi zaključuju da je učinjen prvi korak. Važno je da druge žene znaju da nisu same, ali prije svega da znaju da nisu krive. „Napravljen je sjajan prvi korak, sada su nam usta otvorenija. Bit će onih koji ih žele zatvoriti, ali alarm je već uključen ”, zaključuje Mahnaz.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
