MESS, koji je na inicijativu Jurislava Korenića osnovan u Sarajevu 1960. godine pod nazivom Festival malih eksperimentalnih scena Jugoslavije, svake godine ponovo izrasta, ne nužno bolji, ali uvijek drugačiji i nikada bez nade. A 2018. godine svoju će tradiciju nastaviti s 23 predstave iz 17 država i s četiri kontinenta, uz učešće 500 umjetnika i umjetnica.
, dok, kroz ples i muziku, istovremeno prihvataju radosnu i razigranu stranu ovog naroda. Zanimljivo je da pitanja kao što su “Vi se rijetko perete?”, “Imate li vi pisani jezik?”, “Ne mijenjate odjeću?” Romima upućuje Kineskinja na proputovanju. Ona, kao simbol za turistu, metaforički predstavlja cijeli svijet koji konstantno istražuje, napreduje, proučava, ali koji se još nije odrekao animoziteta prema drugom i drugačijem.</p>
<p>S jedne strane, predstava <em>Otvoreni za sve</em> posjeduje univerzalno simboličko značenje koje se odnosi na prognanost umjetnika kao vječitih nomada koji uporno pokušavaju svijet učini boljim, dok se istovremeno bore s njim, a s druge definira značenje pojma “otvoren”, koji je imanentan ljudskom biću, a o kojem stanovnici Bosne i Hercegovine sa svojom ratnom prošlošću imaju i empirijsku spoznaju.</p>
<p>U konačnici, ovo je predstava koja, uz pomoć Roma kao vječitih nomada, a prirodom predodređenih na slobodu, dekonstruira i taj pojam, izgubljen u apsurdnosti predrasuda koje jednako ograničavaju i onog kojem su upućene i onoga koji ih upućuje. “Željeli smo prikazati kako Romi danas žive, bez romantiziranja i klišeiziranja njihovog života. Vrlo je bitno da se predstava nastala 2012. godine izvodi i danas u trenutku velike migrantske krize i veoma sličnog ksenofobnog odnosa svijeta prema migrantima”, kazala je Macras prije izvedbe, zaključujući kako je cilj predstave odgovoriti i na licemjerje koje apsolutno vlada u današnjem svijetu.</p>
<p>Istog dana u Sarajevskom ratnom teatru izveden je performans <em>Deveta</em> ljubljanskog kolektiva Via Negativa. Riječ je ostvarenju u kojem petero nagih glumaca istražuju animalno u čovjeku, njegove ostatke koji ga vezuju ili razlikuju od animalnih predaka. Posredstvom <em>Devete simfonije</em> Ludwiga van Bethoweena, kao jednog od najvećih muzičkih dostignuća civilizacije, te osvrćući se na političko-društvene “izume” modernog doba kao što su komunizam i fašizam, ova predstava postavlja pitanje da li je čovjek uspio prerasti životinju ili je nakon svega preživljenog, ali i brzine s kojom se razvija svijet, ostao tek uplašena zvijer.</p>
<p>Ova predstava, kao i ona na otvorenju, potvrđuje centralnu temu 58. MESS-a, definira beskonačan broj oblika pojmova “otvorenosti” i “slobode” te nagovještava raznolikost i u formi i u sadržaju još jednog izdanja ove iznimno referentne međunarodne teatarske forme.</p>
<p>MESS, koji je na inicijativu Jurislava Korenića osnovan u Sarajevu 1960. godine pod nazivom Festival malih eksperimentalnih scena Jugoslavije, svake godine ponovo izrasta, ne nužno bolji, ali uvijek drugačiji i nikada bez nade. A 2018. godine svoju će tradiciju nastaviti s 23 predstave iz 17 država i s četiri kontinenta, uz učešće 500 umjetnika i umjetnica.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.
