Nakon prvog ročišta pred francuskim tužilaštvom i predočenih dokaza, 5. februara odlučeno je da Tariq Ramadan u okviru istražnog procesa ostane do daljnjeg u pritvoru. Zaštićena svjedokinja tvrdi da je silovana, a tužilaštvo je Ramadanov krucijalni alibi pod izuzetno sumnjivim okolnostima “zagubilo”, uslijed čega se nije našao u dokaznom materijalu. Ramadan je podnio pritužbu zbog “zagubljenog” alibija, a naredno ročište, na kojem će se odlučivati o njegovom puštanju iz pritvora i mogućnosti da se brani sa slobode, zakazano je danas, 15. februara
. Isti je slučaj i s imigrantima koji zbog straha od kolonizacije unutarnjeg bića i gubitka vlastitih simbola nisu otvoreno prišli zapadnoj kulturi i time su se autogetoizirali. Tariqu su problematične obje pozicije jer su utemeljene na istoj matrici. Stoga je on podjednako kritičan i prema jednima i prema drugima.</p>
<p>Namjera Tariqa Ramadana, kako piše u knjizi <em>Moje uvjerenje</em>, jeste da “(…) gradi mostove između dva svijeta referenci, između dvije vrlo diskutabilne konstrukcije nazvane zapadna i islamska civilizacija (kao da su to zatvoreni, monolitni entiteti) i između građana u samim zapadnim društvima”. Pritom se snažno zalaže redefiniranje odnosa prema identitetu, za reformiranje načina na koji gledamo na islam, za palestinsku autonomiju, muslimansku vidljivost u evropskom javnom prostoru, lojalnost državama u kojima žive, što od muslimana zahtijeva i kritičnost…</p>
<p>Širok je arhipelag tema kojima se bavi Ramadan, a ono što im je zajedničko jeste njihova aktualnost. On je jedan od posljednjih izdanaka izumiruće vrste intelektualaca koja ne samo da nastoji interdisciplinarnim pristupom ukazati na složenost pojedinih pitanja već ujedno insistira na etičnosti i principijelnosti. Tako, naprimjer, Ramadan kritizira neke aspekte djelovanja “Muslimanskog bratstva”, pokreta kojeg je osnovao njegov djed Hasan el-Benna, ne osuđujući istovremeno ideju islamskih pokreta – što mu podjednako zamjeraju i sekularisti i pripadnici “Bratstva”.</p>
<p>Pritom, Ramadan ne smatra da uopće treba biti lojalan ni “Bratstvu” ni sekularistima, već principima, kako je naglašavao Sartr. U jednom eseju Sartr ističe da bi nuklearni fizičar bio intelektualac samo onda ako bi potpisao peticiju protiv nuklearnih istraživanja. Čini se da upravo ova slika vjerno opisuje Ramadanov lik. Optužbe za dvostruku retoriku, koje se svako malo čuju kad se spomene njegovo ime, naprosto su priznanje nemoći pred Tariqovom odanošću principima. Jedan od njih jeste vjera u pravosuđe, zbog čega se Tariq dobrovoljno predao istražnim organima Francuske.</p>
<p>Bitno je istaknuti da u njegovom slučaju nije riječ tek o teologu koji drugačije promišlja aktuelnost, intelektualcu odanom principima, već o istinskom autoritetu s milionskim auditorijem na društvenim mrežama. Riječ je o intelektualcu čiji stavovi dopiru do mnogih, što je svakako problematično onima koji nastoje disciplinirati narative protiv kojih se Ramadan neumorno bori. U Francuskoj mu je, stoga, ograničena sloboda govora, a u nekoliko zemalja s islamskom većinom i ulazak u njih. Čini se da su teške optužbe za silovanje i vanbračne veze s maloljetnicama, uz do sada problematičnu poziciju francuskog tužilaštva, posljednji preostali način da se diskreditira Tariqova pozicija i njegov utjecaj. Ipak, tužilaštvo i sudstvo ne bi trebali potpadati pod utjecaj javnog mnijenja i političkog konteksta, već insistirati na principima i ideji pravde. Onako kako to čini i Tariq Ramadan.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Šta se može s 2.500 automatskih pušakaSljedeći članak
HDZ i SBB ne praštaju profesionalan rad
