Nekad vam ljudi pričaju besmislice, tipa: ako sanjate nečiju smrt, produžit ćete mu život. Neko će vam reći da, ako želite sanjati, trebate pred spavanje pojesti jabuku
 Ekipa astronauta otišla je da istraži zašto je izgubljen kontakt s grupom naučnika poslanih na neki planet. Zatekli su dvoje preživjelih. Problemi kreću kada nevidljivi monstrum počinje otimati članove spasilačke ekipe. Trajalo je tako sve dok se nije otkrilo da se jedan od preživjelih uspio spojiti s mašinom koja je uspijevala “ostvarivati snove” stanovnicima neke naprasno nestale nepoznate civilizacije koja je živjela na toj planeti. Shvatili su da se monstrumi koji uništavaju sve oko sebe pojave kad god jedan brko ode na spavanje. Naravno, mašine nestale civilizacije ostvarivale su sve lijepe snove našeg brke, ali i njegovu najdublju podsvijest – uz sve dobro što je želio, dolazilo je i svo zlo.</p>
<p>Mnogo veselija varijanta koju sam tih godina gledao bio je film <em>Čarobnjak iz Oza</em>, u kojem djevojčica Dorothy, nakon što dobije udarac u glavu, izgubi svijest. Kuća odjednom biva uraganom podignuta u zrak, a onda se sruši u zemlju Oz. Krećući se prema Smaragdnom Gradu, Dorothy upoznaje strašilo koje treba mozak, Limenka koji treba srce, lava kojem treba hrabrost, a onda se sve to zakomplicira i na kraju riješi “happy endom” tako što se vještica istopi, a Dorothy probudi u svojoj kući u Kanzasu. Opasan trip.</p>
<p>Popularni film <em>Matrix</em> osvrnuo se nakratko na <em>Čarobnjaka iz Oza</em>, kada je lik Cypher dobacio Neou: “Buckle your seatbelt Dorothy, because Kansas is going bye-bye”, misleći na program “Matrix” koji su mašine koristile da cijelo čovječanstvo održavaju kao slijepe baterije, sakrivajući pravu istinu o prirodi svijeta u kojem ljudi žive. Oslobađajući Neoa od Matrixa, svijet za njega više nije bio “Kanzas”, više nije sanjao otvorenih očiju. Film je uzdrmao svijet jer je itekako živ osjećaj da smo ukopčani u mašinu koja nas svakodnevno sisa i izrabljuje bez naše volje.</p>
<p>Snovi će uvijek zaokupljati našu realnost, sanjat ćemo ono što nikada ne bismo ni pomislili da je moguće. Možda nas jednog dana uspiju priključiti na kompjutere i počnu nam kontrolirati snove, snimati ih, mijenjati loše za dobre. Bez snova, ovaj svijet ne bi bio isti, vjerovatno bez njih ne bismo ni bili ono što jesmo.</p>
<p>Na kraju krajeva, sve ovo je u svojoj pjesmi sumirao Halid Bešlić prizivajući muziku kao sredstvo za uklanjanje loših snova:</p>
<p><em>Zlatne strune, svirajte mi<br />
ovu pjesmu jače<br />
sanjao sam kako draga<br />
na rastanku plače.</em></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Tu su i očeva pisma. Pita me šta da radi s mojim stvarima koje su ostale u Sarajevu, sa starim oštećenim skulpturama i kako ih popraviti. Tu je i izvještaj o njegovoj operaciji. Poslao je gomilu slika iz njegove mladosti, iz FIS-a, s rukometnih i košarkaških utakmica, duela Prve i Druge gimnazije, ribolova na Ramskom jezeru, linkove za gomilu videomaterijala snimljenog za vrijeme rata u Fočanskoj ulici
Od zarađenih para kupio sam “Čajavec”, pojačalo za buduće nastupe “Siktera” i “Sing-Singa”. Znao sam navratiti ponekad da vidim kako ide štampa, da maznem neki kolor-film iz frižidera zaostao iza Olimpijade, da pomognem na sat-dva jer nisam ništa imao raditi taj dan. Nije prošlo mnogo vremena, a Olimpijski muzej zapaljen je granatama i izgorio je do temelja
