Maroko je investirao velika sredstva u razvoj pustinjskih područja, modernizaciju i razvoj infrastrukture i osiguravanje radnih mjesta za stanovnike Sahare. Ali Fronta Polisario želi prekinuti status quo, jer mu to ne ide u prilog i testira svoju snagu.
 zatvorila granični prelaz Guerguerat 21. oktobra 2020. i spriječila prolazak ljudi i robe između država.</p>
<p>Nakon gotovo četiri godine relativnog mira u regiji Sahara, selo Guerguerat i istoimeni granični prijelaz vraćaju se u prvi plan. Nakon primirja između Maroka i Polisarija, koji su u sukobu oko regije i koji je na snazi od 1991. godine sada se obnavlja strah da će napetosti dovesti do širih sukoba.</p>
<p>Nova eskalacija se dogodila u Guergueratu, demilitariziranoj zoni pod nadzorom UN-ovih mirovnih snaga u sklopu misije MINURSO – Misija UN za referendum u Zapadnoj Sahari, uspostavljena Rezolucijom VS UN br. 690.</p>
<p>Granični prijelaz Guerguerat postala je tačka napetosti u ljeto 2016. kada je Maroko na ovom graničnom prelazu pokrenuo veliku vojnu operaciju usmjerenu na krijumčarske mreže i ilegalnu trgovinu. Kao odgovor na ovu akciju, Front Polisario je poslao skupinu svojih naoružanih pripadnika na prelaz, što je izazvalo regionalne napetosti.</p>
<p>Niz izvještaja generalnog sekretara UN <strong>Antónia Guterresa</strong> Vijeću sigurnosti UN o krizi povezanoj sa graničnim prelazom Guerguerat otkrio je detalje oružane provokacije članova Fronta Polisario. Misija UN u Sahari, MINURSO, pokrenula je nadzor iz zraka zbog predostrožnosti, uspostavljajući nadzorni centar u blizini graničnog prelaza za praćenje vojnih kretanja na tom području i sprečavanje eskalacije nasilja.</p>
<p>Nakon višemjesečnih napetosti u regiji, marokanska kriza završila je u februaru 2017. godine, kada je Maroko odgovorio na zahtjev generalnog sekretara UN, da povuče svoje snage stacionirane u regiji kako bi spriječio dolazak članova Fronte Polisario iz njihovih baza.</p>
<p>Uzrok nove napetosti je što Fronta Polisario sprječava marokanske vozače kamiona da pređu granicu u regiji, što je navelo mauritanijsku vojsku da pošalje pojačanje u regiju kako bi spriječila bilo kakvu eskalaciju i zaštitila sjeverne granice države.</p>
<p>Zapadna Sahara prostire se na površini od 266.000 km2 (Fronta Polisario kontrolira 20% teritorije) i veća je od površine Velike Britanije s obalom od 1.110 km na Atlantskom okeanu. To je jedina regija na afričkom kontinentu čiji status poslije perioda kolonijalizma još nije uređen.</p>
<p>Mauritanija i Maroko podijelili su Zapadnu Saharu 1975. godine prema Madridskom sporazumu, ipak 1979. godine Mauritanija se povukla iz <em>Oued Ed-Dahaba</em>, koji predstavlja trećinu Zapadne Sahare, nakon potpisivanja mirovnog sporazuma s Frontom Polisario, a u skladu sa tim sporazumom odrekla se bilo kakvih zahtjeva prema Zapadnoj Sahari. Maroko je, međutim, spojio ovu regiju s regijom <em>Saguia el-Hamra</em>, koja je bila pod njegovom kontrolom i predstavlja dvije trećine Sahare kao sastavni dio svog teritorija.<br />
<strong>M</strong>aroko ima historijska prava na regiju Zapadne Sahare unazad nekoliko stoljeća, a od njenog priključenja uložio je milijarde dolara za poboljšanje životnih uvjeta u siromašnoj Zapadnoj Sahari, a planira uložiti dodatnih sedam milijardi.</p>
<p>Od 1999. godine, kada je <strong>kralj Mohammed VI</strong> došao na prijestolje, Maroko je poboljšao standarde ljudskih prava u Sahari, kao i u cijelom Maroku.</p>
<p>Američki diplomatski izvještaji otkrili su, da regija donekle predstavlja ekonomsko breme za Maroko. Kraljevina Maroko je osigurala 800 miliona dolara za programe potpore u Zapadnoj Sahari, što ga čini jednim od najvećih programa pomoći u historiji te regije.</p>
<p>Zapadna Sahara pati od nedostatka izvora pitke vode. Kao dio razvojne strategije Sahare, Kraljevina Maroko opskrbljuje saharski grad <em>Laayoune</em> pitkom vodom, koja dolazi iz centara za desalinizaciju i košta tri dolara po kubiku, imajući na umu da je nacionalna cijena u Maroku 0,0275 dolara po kubiku, dok razliku u cijeni pokriva marokanska vlada. Cijena pogonskih goriva subvencionirana je i iznosi polovinu stvarne cijene kao u ostatku Maroka i smatra se jednom od glavnih subvencioniranih sirovina. Firme koje posluju u regiji ne plaćaju porez, sve radi održavanja financijske likvidnosti firmi i socijalne podrške stanovnicima Zapadne Sahare. Međunarodni ekonomski stručnjaci vjeruju, da regija nije ekonomski održiva i da stanovnici regije ne bi mogli preživjeti bez državnih subvencija.</p>
<p><strong>M</strong>aroko je potvrdio, da je poslao svoje vojne jedinice u tampon zonu Guerguerata 13. novembra 2020., jer nije imao drugog izbora nego preuzeti odgovornost i zaustaviti ometanje prelaska granice i kretanja te osigurati nesmetan protok ljudi i robe.</p>
<p>Maroko je investirao velika sredstva u razvoj pustinjskih područja, modernizaciju i razvoj infrastrukture i osiguravanje radnih mjesta za stanovnike Sahare. Ali Fronta Polisario želi prekinuti <em>status quo</em>, jer mu to ne ide u prilog i testira svoju snagu.</p>
<p>Prema mišljenju analitičara Međunarodnog instituta IFIMES, Fronta Polisario radi na tome da Vijeću sigurnosti UN skrene pažnju na pitanje Sahare i na imenovanje novog izaslanika UN, koji će zamijeniti dosadašnjeg <strong>Horsta Köhlera</strong>, bivšeg njemačkog saveznog predsjednika, koji je podnio ostavku u maju 2019.</p>
<p>Najveći pristaša Fronta Polisario, Alžir, ima mnogo vlastitih unutarnjih problema i neće riskirati miješanje u novi rat na svojim zapadnim granicama. Sve su strane u ovom sukobu svjesne da će svaki eventualni rat koristiti samo militantnim skupinama u regiji Sahel, a ne interesima država na sjeveru Afrike.</p>
<p>Maroko se ovim pitanjem bavi mudro i strpljivo, što se mora nastaviti. Međutim, Maroko također ima pravo braniti svoj teritorijalni integritet.</p>
<p>Rješenje pitanja Sahare zahtijeva snažnu političku volju, ne samo zaraćenih strana, već i susjednih zemalja (posebno Alžira) i međunarodne zajednice. Osnovna prepreka u pronalaženju rješenja je međusobno nepovjerenje svih strana. Izgradnja povjerenja zahtijeva vrijeme i diplomatske napore kako bi potaknula Front Polisario da nastavi mirovne pregovore i pronađe se zajednički jezik za konačno rješenje s Marokom u okviru rezolucije UN-a.</p>
<p><strong>B</strong>rojni „<em>zamrznuti</em>“ konflikti ponovno su u međunarodnoj javnosti aktualizirani. Analitičari smatraju, da su događanja u Nagorno-Karabakhu i vojna akcija Azerbejdžana u toj nemirnoj regiji također potaknula druge države, da riješe „<em>zamrznute</em>“ konflikte poput pitanja Zapadne Sahare.</p>
<p>Nedavno je predsjednik Srbije <strong>Aleksandar Vučić</strong> rekao da je protiv „<em>zamrznutog</em>“ konflikta u slučaju Srbije i Kosova, a da je sukob između Armenije i Azerbajdžana dokaz koliko su takvi konflikti opasni i kolika je nemoć kompletne međunarodne zajednice.</p>
<p>U tom kontekstu očekuje se promijenjen stav administracije novog američkog predsjednika <strong>Josepha Bidena</strong>. Istodobno se neizbježno postavlja pitanje hoće li biti novog talasa odmrzavanja „<em>zamrznutih</em>“ konflikata širom svijeta. /ifimes/</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
PROKLETSTVO BOŠNJAČKOG KAMELEONSTVASljedeći članak
Kvarna Četvorka i njeni regionalni mediji
