Upravo je Naša stranka glavni promotor ovog građanskog “novog realizma” po kojem se postdaytonska Bosna i Hercegovina i njeno uređenje uzima ne samo kao dato i nepromjenjivo nego i poželjno stanje, pa se svaki pokušaj da se poboljšaju i promjene trenutne okolnosti, da se ojača ili osnaži država nauštrb entiteta, da se ponište rezultati agresije, genocida i etničkog čišćenja te ublaže vještačke podjele od Naše stranke dočekuje kao prakticiranje “bošnjačkog nacionalizma”.
, već više o šizmi nastaloj u vezi s pitanjem u kojim okvirima prakticirati građanska, liberalna i ljevičarska uvjerenja.</p>
<p>Jedan dio tradicionalne anacionalne građanštine to bi radio u okvirima Bosne i Hercegovine kao države, i to na nivou individualnog građanina, dok drugi, kojima pripadaju i likovi s <em>Prometeja</em>, okvire za legitimno političko djelovanje svode na nacionalne kolektive smatrajući da je svako političko organiziranje i djelovanje građana iznad tog nivoa, pogotovo na nivou cijele Bosne i Hercegovine, u suštini samo vozilo za bošnjački nacionalizam.</p>
<p>Upravo je na toj liniji i po tom pitanju, zapravo na kandidaturi Željka Komšića za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, pukla tikva između ova dva krila. Na <em>Prometeju</em> Komšićevu kandidaturu praktično smatraju podvalom “bošnjačkih nacionalista” koja legitimira hrvatski nacionalistički odgovor, te istovremeno zagovaraju neke druge političke opcije, a u suštini i praksi pobjedu Dragana Čovića.</p>
<p>Stavovi <em>prometejaca</em> u tom su smislu posve tipični za hrvatsku političku kulturu u Bosni i Hercegovini jer su gotovo identični hrvatskom političkom hadezeovskom mainstreamu, koji u svom odnosu prema bošnjačkim partnerima ne funkcionira na osnovu racionalnog nego na temelju supremacističkih predrasuda, klerikalnih strahova i orijentalističkih stereotipa.</p>
<p>U okviru takve političke kulture hrvatski političar izabran većinom bošnjačkih glasova ne može biti ništa drugo nego janjičar i kukavičije jaje; bilo kakva demokratija, ako su Bošnjaci većina, nije ništa drugo nego brutalno preglasavanje i “šerijatizacija” koja provocira nasilni odgovor; bilo kakvo jačanje države u smislu brisanja nepotrebnih administrativnih granica jeste invazija na “tisućljetne” hrvatske prostore i tako dalje, i tako dalje.</p>
<p>Zanimljivo je da ovakvu političku kulturu ne baštine samo unutar hrvatskog ili srpskog korpusa. Neki dijelovi njenih manifestacija mogu se primijetiti i na prostorima većinom naseljenim Bošnjacima, što se ponajviše artikulira u politici koju vodi navodno liberalna Naša stranka.</p>
<p>Upravo je Naša stranka glavni promotor ovog građanskog “novog realizma” po kojem se postdaytonska Bosna i Hercegovina i njeno uređenje uzima ne samo kao dato i nepromjenjivo nego i poželjno stanje, pa se svaki pokušaj da se poboljšaju i promjene trenutne okolnosti, da se ojača ili osnaži država nauštrb entiteta, da se ponište rezultati agresije, genocida i etničkog čišćenja te ublaže vještačke podjele od Naše stranke dočekuje kao prakticiranje “bošnjačkog nacionalizma”.</p>
<p>Baš takvim političkim pogledima sve više naginje i SDP pod palicom “mlade garde”. Izgleda da je vitlanje etiketom “bošnjačkog nacionaliste” kao oruđem iznad glava neistomišljenika, te imputiranje nacionalizma za svaku političku poziciju koja ne pristaje na cementiranje postojećeg stanja i legitimiziranje nacionalističkih srpskih i hrvatskih apetita i pretenzija na pojedine dijelove Bosne i Hercegovine kao nekakvih njihovih neotuđivih “prava” ono što je glavna karakteristika novog ljevičarskog mutanta čiji je <em>Prometej</em> do sada najtipičniji medijski predstavnik.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
NOVI STAV: Mi, Bošnjaci!Sljedeći članak
Dobar je Memo
