Nekoliko novosagrađenih krajiških džamija pravi su izuzeci od devijantnih arhitektonskih stremljenja u koja se, nažalost, zapalo u proteklih nekoliko decenija. Prije svega, tu se misli na one džamije koje su izgrađene ili obnovljene u duhu arhitektonskih obrisa tradicionalne krajiško-bosanske četverovodne arhitekture, s tek toliko upliva “modernih” detalja koliko je to doista bilo neizbježno. Među takvim džamijama, ističe se i jedna potkupolna, koja je važan pokazatelj kakve standarde pratiti u izgradnji novih džamijskih objekata. Riječ je o džamiji u bihaćkom naselju Ribić-Orljani, izgrađenoj 2018. godine

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

U poratno vrijeme širom Cazinske krajine i Bihaćkog muftijstva podignuto je više od stotinu novih džamija. Neke od njih obnovljene su džamije koje su uništene u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu, dok je kod ogromne većine riječ o džamijama nastalim kao izraz nasušne potrebe džematlija za izgradnjom novih objekata koji bi služili isključivo kao molitveni prostori. Unatoč nemjerljivom značaju i funkciji koju one imaju, bilo za džemat, bilo za svakog pojedinog vjernika, većina tih džamija danas ukazuje na prisustvo prilično površnog arhitektonskog pristupa kod planiranja i projektiranja njihovog vanjskog i unutrašnjeg izgleda. Sve je to s vremenom utjecalo na formiranje takve ambijentalne slike koja u širem kulturno-civilizacijskom kontekstu otkriva mnoštvo propusta te ukazuje na brojne negativne trendove u koje je zapala i savremena bosanska sakralna arhitektura.

Nekoliko novosagrađenih krajiških džamija pravi su izuzeci od devijantnih arhitektonskih stremljenja u koja se, nažalost, zapalo u proteklih nekoliko decenija. Prije svega, tu se misli na one džamije koje su izgrađene ili obnovljene u duhu arhitektonskih obrisa tradicionalne krajiško-bosanske četverovodne arhitekture, s tek toliko upliva “modernih” detalja koliko je to doista bilo neizbježno. Među takvim džamijama, ističe se i jedna potkupolna, koja je svojom ljepotom zasjenila stotine drugih i danas je važan pokazatelj u kojem bi se smjeru trebalo određivati i kakve standarde pratiti u izgradnji novih džamijskih objekata. Riječ je o džamiji u bihaćkom naselju Ribić-Orljani izgrađenoj 2018. godine, koja uz džamiju u Varoškoj Rijeci kod Bužima iz 1991. godine zasigurno predstavlja najljepši moderni arhitektonski izraz na cijelom području Bihaćkog muftijstva. Iako manjih dimenzija, džamija u Ribiću ubrzo se nametnula kao pravi primjer simbioze tradicionalne i moderne islamske arhitekture, ali i kao mjesto istinskog spoja božanskog, ljudskog i materijalnog. Ljepota i sklad kojim ona odiše i iznutra i izvana razlog su pa se za nju nadaleko čulo, a njen prag za kratko vrijeme prevalilo je mnogo znanih i neznanih gostiju, putnika i prolaznika.

SMJEŠTAJ I HISTORIJSKI KONTEKST

Džamija u Ribiću smještena je pored magistralnog puta Bihać – Sarajevo, oko dva kilometra istočno od Bihaća. Izgrađena je u periodu od 2017. do 2018. godine, a na njenom mjestu i ranije je postojala džamija. Prema nekim pisanim dokumentima, jedna od prvih džamija po osmanskom osvajanju Bihaća 1592. godine izgrađena je baš u ovom naselju. Međutim, drugi izvor ipak navodi da je prva džamija u Ribiću izgrađena u prvoj polovini 18. stoljeća. Ono što se danas sa sigurnošću zna jeste da je na mjestu današnje džamije postojala džamija koja je otvorena 22. juna 1969. godine, kao i još jedna džamija ranije. Džamija iz 1969. godine izgrađena je u vrijeme službovanja imama Asima ef. Mahmutovića i predstavljala je prvu novosagrađenu džamiju na području Odbora Islamske zajednice Bihać nakon Drugog svjetskog rata.

Ta džamija, koja je imala četverostrešni krov, uslijed trošnosti i nefunkcionalnosti, porušena je 2017. godine, a na njenim temeljima podignuta je današnja potkupolna džamija. Iako stalno treba postavljati pitanje opravdanosti olahkog rušenja starih džamija, džematlije džemata Ribić-Orljani tvrde da stara džamija nije posjedovala posebne arhitektonske elemente i detalje koji bi joj priskrbili status kulturnog dobra. Stoga su se, u nemogućnosti pronalaska nove lokacije, odlučili za rušenje stare i izgradnju nove i funkcionalnije džamije. Nakon višegodišnjih nastojanja te pribavljenog mišljenja od Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać, kao i Centra za islamsku arhitekturu pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH, inicijativa je pretvorena u djelo, a džematlije naselja Ribić-Orljani u kratkom roku dobili su novu džamiju.

NAFAKA DŽAMIJA

Obje ranije džamije u Ribiću bile su izgrađene od kamena bihacita. Ona koja je služila sve do rušenja 1967. godine imala je zidove debele oko metar te drvenu munaru. Džamija iz 1969. godine, dimenzija 8 x 7 metara, također je bila ozidana od bihacita, dok joj je munara visine 22 metra bila izgrađena od kamenih blokova.

Nova džamija u Ribiću ima dimenzije 9 x 13 metara. Sastoji se od tri etaže, prizemlja u kojem su mekteb, kotlovnica i abdesthana, te prvog i drugog sprata predviđenog za klanjanje. Džamija ima dobru toplinsku izolaciju, a centralno grijanje joj omogućava potpunu funkcionalnost u toku cijele godine. Samim prilazom džamiji primjećuje se njena monumentalnost, dok se prvim korakom u džamijski prostor uočava pažljivo uređen enterijer i odabir boja. Mihrab i mimber izgrađeni su od lijepo obrađenog kamena bihacita, s mnoštvom rezbarija i umjetničkih detalja, a zidovi su dekorirani različitim kaligrafskim natpisima i motivima. Džamijski pod zastrt je plavim tepisima, a plava boja svoje mjesto nalazi i na zidnim ukrasima, prozorskim staklima, kao i staklu od kojeg je izgrađena zaštitna ograda na spratu.

Dnevno osvjetljenje džamijskog enterijera omogućava sedam prozora, od kojih je pet u centralnom molitvenom prostoru, a dva na ulaznom trijemu. Prozori su vertikalno izduženi, s blago zatalasanim uskim završecima u gornjem dijelu. Plastična konstrukcija ima boju kestena, a svaki od prozora po dva krila, jedno u donjem, a drugo u gornjem dijelu. Za osvjetljenje u toku noćnog perioda služi centralni stakleni vezeni luster, te nekoliko lampi vješto ugrađenih u strop mahfila, kao i zidove ulaznog trijema. Mahfil, koji zauzima skoro polovinu površine džamijske unutrašnjosti, omogućava klanjanje i na spratu. Između centralne prostorije i ulaznih vrata nalaze se dodatna hrastova vrata, te dva velika prozorska okna koja ulazni trijem pretvaraju u zasebnu prostoriju u kojoj se nalaze stalaže za obuću, te stepenice koje vode na sprat.

Desno od ulaza u džamiju izgrađena je vanjska abdesthana, nadsvođena lijepim turbetom od kamena bihacita, a čija je kupola prekrivena bakarnim limom. Također, na desnoj strani tik uz džamiju izdiže se oštra munara, visine 27 metara. Munara se postepeno sužava od dna prema vrhu, a u visini šerefe poluprečnik joj iznosi svega 80 centimetara. Ulaznim trijemom dominiraju masivna ulazna vrata izgrađena od hrastovine, te s dva proporcionalno raspoređena prozora sa strane. Trijem je natkriven s tri manje bakarne kupole, koje su vjerna preslika velike centralne džamijske kupole. Svaka od četiri osmougaone kupole, kao i sami vrh dvanaestougaone elegantne munare ukrašeni su lijepim bakarnim alemima, od kojih oni na centralnoj kupoli i munari završavaju s polumjesecom i zvijezdom. Ograđeni džamijski harem pravi je “arhiv na otvorenom” i predstavlja mezarje s desecima starih bosanskih nišana, prepoznatljivih po svojim lijepo ugraviranim natpisima i motivima.

Za dizajn džamije koja odiše monumentalnošću i ljepotom zaslužan je bihaćki arhitekta Amir Ramić. Džamija dominira središtem naselja i neodoljivo podsjeća na čuvenu Alipašinu džamiju u Sarajevu. Njenih sedam prozora simbolizira sedam ajeta sure Fatiha i sedam nebesa Kursijj i Arša. Unutrašnjost joj je ukrašena različitim kaligrafskim izvedbama, među kojima se posebno ističe Ajetul-kursijja ispisana pri dnu oboda džamijske kupole, potom imena Allah i Muhammed, te imena četverice odabranih halifa, kao i neke druge kur'anske sintagme.

Zbog brzine izgradnje te nesebične podrške džematlija, ali i vjernika iz ostalih džemata, džamija je nazvana Nafaka džamija. U njenu izgradnju utrošeno je oko 400.000 KM. Pored velikog broja ljudi koji su darivali velike svote novca, najznačajniji vakif bio je Muharem Trešnjić, kojem je i pripala čast da svečano otvori novosagrađenu džamiju. Temelj džamije položen je 4. septembra 2017, dok je otvorena 21. jula 2018. godine. Svečanosti otvorenja lično je prisustvovao i reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

ŽIVOTNA ŽELJA IMAMA SPAHIĆA

Od najstarijih vremena do danas poznato je da su stalnu imamsku službu u džematu u Ribiću obavljali: Ale ef. Muminović, Mustafa ef. Dizdarević, Bešir ef. Hamidović, Ibrahim ef. Mustafić, Abaz ef. Duljković, Sulejman ef. Hušidić, Smajil ef. Zahić, Muharem ef. Senagić, Hajdar ef. Jakupović, Asim ef. Mahmutović, Mujo ef. Spahić, te sadašnji imam Semir ef. Fileković.

Nova džamija u Ribiću izgrađena je u vrijeme imamske službe Muje ef. Spahića. Efendija Spahić rođen je 1956. godine u Bosanskom Petrovcu. Po završetku Gazi Husrev-begove medrese 1977. godine službovao je u Bosanskom Petrovcu i Ripču, a od 1986. do 2019. godine u džematu Ribić-Orljani. Danas penzionerske dane provodi u rodnom Bosanskom Petrovcu. O aktivnostima oko izgradnje džamije u Ribiću Mujo ef. Spahić govori: “Stara džamija doista nije imala neku arhitektonsku vrijednost, nije bila pod zaštitom države, sva je bila ispucala jer je u njenoj okolini u toku proteklog rata palo oko stotinu granata. Zbog velike vlage, trošnosti i slabe izolacije, godinama se klanjalo u vrlo lošim uvjetima. Mi smo punih 16 godina vodili bitku s Općinom Bihać i Zavodom za zaštitu naslijeđa Bihać oko inicijative za izgradnju nove džamije.

Općina je to prebacivala na Zavod, a iz Zavoda su dugo odbijali da nam daju odobrenje. Onda smo 2016. godine ponovo obnovili zahtjev prema Gradu Bihaću. Tad je gradonačelnik bio Emdžad Galijašević. Nešto ranije promijenio se i direktor Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać. Tako da smo tek 2016. godine dobili zeleno svjetlo od Zavoda i Grada da se krene u pravcu rušenja stare te izgradnje nove džamije. U međuvremenu su došli i članovi komisije Rijaseta iz Sarajeva, koji su sagledali cijelo stanje i dali nam odobrenje za gradnju. Ubrzo smo dobili i građevinsku dozvolu, nakon čega se prešlo na radove. Međutim, kako je bilo prošlo puno vremena od prve inicijative, bili smo se zabrinuli kako će teći gradnja, hoće li se narod uključiti u dovoljnoj mjeri, hoćemo li uspjeti sve dovesti do kraja, jer narod je ranije bio u boljoj ekonomskoj situaciji. Međutim, Allah je dao da smo je za godinu dana i napravili i otvorili, tako da smo je iz tog razloga nazvali Nafaka džamija.”

Po riječima Muje ef. Spahića, projektant džamije Amir Ramić džematu je ponudio tri varijante. “Prva varijanta je predstavljala moderni tip džamije. U drugoj varijanti džamija je trebala biti s četverostrešnim krovom. Međutim, mi smo se opredijelili za treću varijantu, potkupolnu džamiju koja je najviše podsjećala na Alipašinu džamiju u Sarajevu. Na naša pitanja o motivu autora za projektiranje takvog tipa džamije arhitekta Ramić nam je govorio kako je njih studente jedan profesor često vodio do Alipašine džamije, pokazujući i objašnjavajući im jedno od najljepših sakralnih arhitektonskih ostvarenja iz osmanskog perioda, džamiju koja se po svom izgledu, dimenzijama, visini, širini i mnogim drugim elementima i detaljima svrstava u red naših najskladnijih i najljepših potkupolnih džamija. Tako je i on imao želju uraditi projekt koji bi u velikoj mjeri i ličio na Alipašinu džamiju. A i moja životna želja je bila da prije odlaska u penziju napravimo tu džamiju i da na taj način iza mene ostane jedan lijep trag i dugoročno koristan hajrat. Sa mnom u timu je bilo dosta vrijednih ljudi, od kojih posebno ističem blagajnika rahmetli Atifa Dedića te diplomiranog ekonomistu Sakiba Hadžića. I, eto, danas sam sretan što mi se želja ostvarila i što sam zajedno sa svima drugima uspio u svom naumu”, završava Spahić.

Na mjestu stalnog imama u džematu Ribić-Orljani Spahića je zamijenio mladi imam Semir ef. Fileković. Efendija Fileković rođen je 1988. godine u Bihaću. Svršenik je Medrese “Džemaludin ef. Čaušević” u Cazinu te Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Nakon dvanaestogodišnje imamske službe u džematima Ćukovi i rodnom Jezeru, u džemat Ribić-Orljani Fileković je došao 2019. godine. Po njegovim riječima, uz spomenutu džamiju, vakufsku imovinu džemata čine još imamska kuća, više mezarja te oko 40 dunuma vakufske zemlje. “Džemat Ribić danas ima 640 članova, od kojih je oko 350 aktivnih. U džematu se redovno obavljaju svi dnevni namazi, uz prisustvo džematlija, potom džuma-namaz i bajram-namazi. Vjerska pouka izvodi se dva puta sedmično, subotom i nedjeljom, a pohađa je 42 učenika. U prošloj godini završni hatmenski ispit položilo je 5 učenika”, navodi ef. Fileković.