U sklopu manifestacije “Dani općine Bužim”, 19. februara predstavljeno je novo književno djelo pod nazivom Kumarica, koje pobliže i jasnije oslikava noviju historiju Cazinske krajine, kao i epsku hrabrost i patriotizam krajiškog čovjeka

Kumarica je historijsko i dokumentarno djelo pisano u formi autobiografskog romana. Autor Hamza Meho Veladžić opisuje period kroz koji su prolazili Krajišnici u posljednjih 170 godina, s posebnim akcentom na noviju historiju. Opisujući povijest i sudbinu Kumarice, bošnjačkog sela nedaleko od Velike Kladuše, autor pokušava prikazati historiju i sudbinu cijele Cazinske krajine. Priča o Kumarici priča je o ratovima, patnji, patriotizmu, odanosti i stradanju Krajišnika.

“Cilj mi je bio da ispričam priče koje u sebi imaju elemente islamske duhovnosti, na kojima je sazdana krajiška, odnosno bosanska historija i tradicija. Poglavlja su međusobno povezana nevidljivim nitima i ona trebaju biti razumljiva svim uzrastima, a naročito borcima prethodnog odbrambeno-oslobodilačkog rata. Najznačajniji događaj u Kumarici desio se 6. marta 1995. godine. Naime, prilikom pokušaja oslobođenja Velike Kladuše, dvije stotine boraca specijalnih jedinica 5. korpusa našlo se u okruženju u rejonu sela Kumarica na veoma malom prostoru, manjem od jednog nogometnog igrališta.

Za samo dva sata na tom skučenom prostoru poginula su naša 23, dok je broj ranjenih prelazio 50. Nakon dva dana, jedinice 5. korpusa uspjele su probiti ovaj ‘obruč smrti’, međutim, cijena koju smo platili bila je previsoka. Ovaj je događaj u mom pripovijedanju uzet kao nulti ili referentni. Znači, opisivani su događaji od prije i poslije. Kumarica ima posebno mjesto u sjećanju svih boraca 5. korpusa, posebno boraca 505. viteške brigade iz Bužima, s obzirom na to da je u vrijeme trajanja borbi u ovom mjestu tačno pedeset pripadnika 505. brigade položilo svoje živote. Pišući knjigu, cilj mi je bio da ove događaje približim i učinim razumljivim običnom čitaocu, potajno se nadajući da bi ovo djelo na neki način moglo zbližiti još uvijek podijeljeni bošnjački korpus u općini Velika Kladuša”, kazao je za Stav Hamza Veladžić.

U ŽIŽI DOGAĐAJA

Kumarica je izuzetno autorsko djelo. Bez obzira na to u koji žanr da ga svrstamo, roman je prije svega jedna bolna i istinita priča viđena očima učesnika većine opisanih događaja. Kao član Komande, snimatelj, ali i borac 505. viteške brigade, autor je i sam bio u žiži mnogih krvavih i nemilih događaja. Sukobi jedinica 5. korpusa, s jedne, i pripadnika specijalnih paravojnih postrojbi VRS, Srpske Krajine, Abdićeve Narodne odbrane i jedinica SDB Srbije, predvođenih Miloradom Ulemekom Legijom i Radojicom Božovićem Kobcem, s druge strane, vjerno su dokumentirana od strane autora. Središnji lik njegovog romana Meho zapravo je sam autor. Vjeran opis ratnog užasa, patnje i boli koji su se dešavali na prostoru Krajine moguće je prikazati samo od onog koji je to isto vidio i osjetio.

Knjiga Kumarica predstavljena je u prepunoj sali Doma kulture u Bužimu. Uvodničar je bio Emin Grošić, a promotori Mirsad Selmanović, bivši načelnik štaba 5. korpusa, Fuad Kulauzović, bivši načelnik štaba 505. viteške motorizovane brigade, i Agan Elkasović, bivši komandant 2. jurišnog bataljona 505. motorizovane brigade. Svi promotori bili su i sudionici i svjedoci krvavih zbivanja na Kumarici i u Velikoj Kladuši. Pored građana općine Bužim, promociji su prisustvovali i ratni komandanti 502. viteške brdske brigade i 506. oslobodilačke brigade Hamdija Abdić Tigar i Nijaz Miljković.

Bivši načelnik štaba 5. korpusa Mirsad Selmanović naglasio je značaj pisanja novije povijesti Bosne i Hercegovine, a dotakao se i važnosti 5. korpusa. “Da nije bilo naših boraca, ne bi ni nas bilo niti ove džamije. Dušmanin bi joj i temelje izvadio. Velika je razlika između nas i naših neprijatelja. To potvrđuje i činjenica da mi i danas tragamo za našim ubijenim civilima, a oni za svojim vojnicima. Čitalac se ne može oteti dojmu da ovo štivo obiluje istinskim detaljima borbe na život i smrt, najčešće na bliskom odstojanju.

Ovakav opis krvi, blata i patnje može dati samo neko ko je to vidio i doživio. Jasno se vidi i kolika je bolna bila izdaja Fikreta Abdića vlastitog naroda i države, što su jasno podržali neprijatelji Bosne i Hercegovine. Isti ti su do proglašenja ‘AP Zapadna Bosna’ počinili stravične ratne zločine. U knjizi je opisan bol i sabur boraca 5. korpusa i svih stanovnika u Bihaćkom okrugu. Toliko krvi i smrti na tako malom prostoru doživjeli su samo zločinci koji su ubijali civile po Srebrenici, Prijedoru, Zvorniku, Višegradu, Bratuncu, Ljutočkoj dolini i svugdje u BiH gdje im se pružila prilika”, istakao je Selmanović.

“ZLATNI LJILJAN”

O knjizi i autoru govorio je i Agan Elkasović, komandant 2. jurišnog bataljona 505. viteške motorizovane brigade, prijatelj i saborac autora knjige. “Meho, organizator otpora, borac, minobacačlija, starješina, moralista, kamerman, fotograf, u određenim situacijama ‘strateg i obavještajac’. Njegova hrabrost, odlučnost i upornost iz ratnog vremena poznati su širom BiH, a to potvrđuju pohvale, nagrade i na kraju najveće ratno priznanje, značka ‘Zlatni ljiljan’. U teškim ratnim vremenima svojim očima gleda, a kamerom bilježi velike patnje, bol i tugu. Tada niko nije mogao ni naslutiti da će imati toliko hrabrosti da poslije ratnih dešavanja sve to istraži, dokumentira i zapiše za buduće generacije”, kazao je Elkasović.

Knjiga Kumarica obiluje dramatičnim opisima ratnih zbivanja i emotivnih stanja krajiških boraca i civila. Također, obiluje i provjerenim historijskim podacima. Prilikom pisanja knjige autor je razgovarao s oko šest stotina učesnika i svjedoka događanja na Kumarici, a među njima i sa stotinu bivših pripadnika Abdićeve Narodne odbrane. U svojim istraživanjima i prikupljanjima podataka uložio je puno truda, vremena i para, a nisu bile rijetke ni neprijatne situacije. Sve u svemu, Veladžićev se trud itekako isplatio, tako da svi zaljubljenici Krajine danas imaju spašenu od zaborava jednu tužnu i tragičnu priču koja će ih podsticati da pamte zlo učinjeno ovom narodu. Priču koja govori o stradanju, hrabrosti, patnji i patriotizmu Krajišnika, a zove se Kumarica.

Odlomak iz knjige “Kumarica”: Praga

Zvuk nekakvog vozila jasno se mogao čuti u daljini. Postajao je sve jači i prodorniji. Borci u “Krugu smrti” pomislili su da se radi o kamionu. Na njihovu nesreću, bila je to praga koja se upravo uspela na Dizdarevića Brdo. Mnogi od njih nisu do tada imali priliku doživjeti i osjetiti šta znači biti u šumi kada tuku pragini rasprskavajući projektili, prvenstveno namijenjeni za avione. Nažalost, mnogi će to saznati danas, prvi i posljednji put. Praga je zapucala svom žestinom po šumi. Bilo je strašno gledati kako projektili i njihovi geleri nemilosrdno pronalaze put do naših boraca. Ljudi su padali kao pokošeni. Jezive slike mrtvih i ranjenih vide se na sve strane. Živi traže spas kod mrtvih, od njih prave grudobrane. Po živima, dok leže među mrtvima, padaju grane i usijani geleri. Zvukovi umirućih ljudi razaraju psihu i kod najstabilnijih boraca.

Kiša je postajala sve jača i jača. Njene su kapi padale po suhom lišću. Taj zvuk je prijao zbijenim ranjenicima u plitkoj tranšeji. Međutim, zvuk odlazeće prage za sve napaćene duše u okruženju bio je nešto najljepše što su mogli čuti u tom trenutku. Neki su od velikog umora osjetili potrebu za snom. Zaspali bi naslonjeni uz stablo ili bi samo legli na mokru hladnu zemlju i istog momenta utonuli u san. Nastupilo je kratkotrajno zatišje. Na našoj motoroli začuo se neprijateljski vezista; pozivao je borce u okruženju da se predaju. Rekao je da imaju preko stotinu naših zarobljenih. Govorio je kako su svi dobro i da će tako biti i s nama ako se predaju. U protivnom, niko neće dočekati noć, a Janjca (tako se zvao jedan komandir 505. vmtbr) će na ražnju okretati!